Koja godina za hrvatski dokumentarni film! Iza nas je možda i najzanimljivija (deset najboljih HR-dokumentaraca 2014. po izboru portala Dokumentarni.net) doku-sezona u bližoj hrvatskoj povijesti. Nagrade, inicijative, ispunjena kina, natprosječno zrela ostvarenja… Jedno je sigurno – već odavno nismo svjedočili većoj kvalitativnoj eksploziji kockastih dokumentarnih filmova kao u 2014., prohujalom godišnjem razdoblju koje nas je prije dva dana zauvijek napustilo.
“Ljubavna odiseja” (2014) Tatjane Božić ugurala se na ovogodišnji Rotterdam i pokorila konkurenciju na 12. Liburnia Film Festivalu; “Goli” (2014) Tihe K. Gudac osvojili su Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film 20. Sarajevo Film Festivala; “Mitch – dnevnik jednog šizofreničara” (2014., Damir Čučić i Mišel Škorić) – unatoč kontroverzama i povlačenju s ovogodišnjeg ZagrebDoxa – uknjižio je kolajne u Marseilleu i Pančevu; dok se “Autofocus” (2013) Borisa Poljaka nagnuo od nagradnih tapšaja, berući najviša priznanja – od hrvatskog Oktavijana do švicarskog Visions du Reela i čeških Karovih Vara.
“Mitch” (Tue Steen Müller) i “Odiseja” (Rada Šešić, Top-10 lista za Dokumentarni.net koju ćemo uskoro obznaniti na našim stranicama) završili su i na godišnjim listama naj-svjetskih dokumentaraca, a ne bi bilo pošteno ne spomenuti i prošlogodišnju premijeru dokumentarne biografije velikog Arsena Dedića (“Moj zanat”, 2014.), koju su zajedničkim snagama uobličili Hrvatski filmski savez, srpski Starhill te redatelj Mladen Matičević.
SIJEČANJ / VELJAČA
U siječnju smo objavili vijest kako početkom najkraćeg mjeseca u godini započinje kino distribucija najboljeg dokumentarca 2013. godine, “Gangster te voli” (2013., Nebojša Slijepčević; Restart).
Sredinom veljače obradovala nas je nagrada s Berlinalea za “Baršunaste teroriste” / “Zamatovi teroristi” / “Velvet Terrorists” (2013., Ivan Ostrochovsky, Pavol Pekarčik i Peter Kerekes) i hrvatskog koproducenta Sinišu Juričića iz Nukleus Filma.
Deseto izdanje ZagrebDoxa iz našeg je kuta obilježilo povijesno medijsko sponzorstvo portala Dokumentarni.net, kontroverzna povlačenja nekoliko dokumentarnih filmova – među kojima i “Mitch – dnevnik jednog šizofreničara” (2014., Mišel Škorić i Damir Čučić; Nukleus Film) te hrvatska premijera “Ljubavne odiseje” (2014., Tatjana Božić; Factum jedan od koproducenata), koja je i otvorila sam festival.
Kraj mjeseca dočekali smo s viješću o smrti Alice Herz-Sommer, glavne protagonistice Oscarom nagrađenog dokumentarnog filma “The Lady in Number 6” (2013., Malcolm Clarke).
Zato je start ožujka krenuo s pozitivnim tonovima, dvjema nagradama na Pitching Forumu ZagrebDoxa za film “U potrazi za izgubljenom državom” redateljice i scenaristice Marije Ratković Vidaković, odnosno producentice Ise Živanović. Dox je bio sretan i za Irenu Škorić čiji je “Dragi Lastane!” (2014., Artizana film) uknjižio Nagradu publike.
U istom mjesecu zauvijek nas je napustio dokumentarist Alain Resnais (“Night and Fog”, 1955.); Riječanka Sanja Marjanović s “BFF-om” (2014., koprodukcija Filmaktiva) je nominirana za škotsku BAFTA-u; BH filmaš Oggi Tomić s iste je ceremonije otišao bogatiji za dvije nagrade; Velimir Grgić za Dokumentarni je ponudio listu najboljih japanskih dokumentaraca svih vremena; u Zagrebu je održana prekrcana premijera “Mojeg zanata” (2014., Mladen Matičević; koprodukcija Hrvatskog filmskog saveza), dok smo u kinu Grič, u sklopu reprize 11. LFF-a, po prvi put svjedočili “Autofocusu” (2013., Milva film i video) Borisa Poljaka.
Projekti od dokumentarnog značaja
Godina na izmaku bitna je i za prvo (dokumentarno) istinsko testiranje HAVC-ove politike masovne digitalizacije domicilnih kina. Diljem Hrvatske, naročito u manjim mjestima, ljubiteljima sedme umjetnosti kvalitetni filmovi i nezavisna produkcija nikad nisu bili dostupniji.
Rezultat svega je i iznimna gledanost crowd-pleaserskog hita “Gangster te voli” (2013., Nebojša Slijepčević; Restart) koji je okupio gotovo devet tisuća (8,728) ljudi s plaćenim ulaznicama. Ukupno je to gotovo deset posto od kompletne brojke hrvatskog kino proizvoda u 2014. godini (99.636 ulaznica).
S te strane, kao važan korak okrupnjivanju nezavisne filmske scene, ističemo prvi kino kongres neovisnih kinoprikazivača (KIN-KONG) u Zadru, nakon kojeg je u studenom osnovana Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača, okupivši 27 prikazivačka neovisnjaka.
U 2014. je pokrenut cijeli niz projekata od kojih će dokumentarna industrija na posredan ili neposredan način imati koristi. Tako je nedavno završila već druga HAVC-ova TV burza, na kojoj su televizijskim urednicima i programskim direktorima svoje projekte pitchali i naši dokumentaristi.
Nikad kao ove godine Hrvatska nije svjedočila tolikoj najezdi dokumentaraca koji su završili na kino jelovniku. Samo iz dugometražne ergele put velikog platna otišlo je jedanaest domaćih naslova, od kojih se pet začahurilo u kinima pred kraj godine. Unutar petnaestak povijesnih studenačko-prosinačkih dana prikazani su “Ljubavna odiseja”, “Prolaz za Stellu” (2014., Factum), “Djeca tranzicije” (2014., Matija Vukšić; Factum / Zagreb film), “Goli” i “Potrošeni” (2014., Borut Šeparović; Montažstroj).

Producentski par rukava
Factum, Restart, Nukleus film i Fade In naše su četiri produkcijske perjanice autorskog dokumentarnog filma.
I dok Factum sa svojim dokumentarcima uspješno plovi povijesnim i socijalno osviještenim vodama (“Goli”, “Prolaz za Stellu”), Siniša Juričić i Nukleus film okrenuli su se uglavnom prema inozemnim koprodukcijama (“Posljednja ambulantna kola Sofije”, “Baršunasti teroristi”, “Globalno šoping selo” / “Global Shopping Village”, igrana “Kokoška”…). Fade In, kao i uvijek, naginje angažiranom društvenom dokumentarnom filmu, prošle godine, između ostalog, izbacivši nama iznimno simpatičan “Živim u Barakama” (2013) Željke Kovačević.
Možda trenutno najagilniji Restart, na čelu s koordinatorom Oliverom Sertićem, pokriva široki dijapazon djelatnosti, od izdavačke (Restart Label) do edukacijske (Škola dokumentarnog filma, Filmska početnica, masterclassovi…) i festivalsko-prikazivačke (Liburnia Film Festival, Dokukino).
OŽUJAK / TRAVANJ
Hrvatski dokumentarist Branko Ištvančić za film “Od zrna do slike” (2012.; HRT, Olimp produkcija i Atalanta) travanj je otvorio s nagradom na 32. Međunarodnom festivalu o umjetnosti (FIFA) u Montrealu. Riječki Filmaktiv je proslavio desetogodišnjicu postojanja, a svojim radovima predstavili su se polaznici treće po redu Restartove Škole dokumentarnog filma.
Cijeli dokumentaristički svijet potom je rastužila vijest o smrti legendarnog dokumentarističkog maga Michaela Glawoggera, koji je u Liberiji preminuo od komplikacija povezanih s malarijom.
Da sve ipak ne prođe u negativnim vibracijama pobrinuo se odlazak naše producentice Vanje Jambrović (“Gangster te voli”) u Cannes. Vanja je, naime, odabrana od strane European Film Promotiona za sudjelovanje na platformi Producers on the Move, koju je pohađalo 24 talentirana producenta iz svih dijelova Europe.
Travanj su zaključili 23. Dani hrvatskog filma, a Oktavijana je u dokumentarnoj konkurenciji primio “Autofocus” Borisa Poljaka i montažera Damira Čučića.
Restart je također uključen u mrežu namijenjenoj distribuciji dokumentaraca u zemljama bivše Jugoslavije (Balkan Documentary Distribution Network – BDDN) te u skorašnje pokretanje projekta KineDok, čija će zadaća biti povezivanje alternativnih distributivnih kanala u Centralnoj i Istočnoj Europi.
Od nešto manjih igrača, tu je – ne želimo nikoga zaboraviti – i poprilično aktivni riječki Filmaktiv (“Naseljenici – naši novi susjedi s puškama”, “Polazište za čekanje”, “BFF”…) koji je nedavno proslavio desetogodišnjicu svojeg postojanja; Artizana funkcionira na umjetničkom trijumviratu Irena Škorić – Silvio Mirošničenko – Branko Ištvančić (“Dragi Lastane!”, “Brda 21000 Split”, “Škverski kipar”); dok Hulahop (“Nije ti život pjesma Havaja”) priprema dva projekta, “Mia, ja i kromosom viška” (Iva Kraljević) te “Dianinu listu” (Dana Budisavljević).
HAVC
Neosporna je realnost kako je Hrvatski audiovizualni centar odigrao ključnu ulogu (i) u recentnom rastu domaće dokumentarne industrije. Iako i danas postoji određena grupica nezadovoljnika, činjenica je kako filmska, samim time i dokumentarna branša, napreduje gigantskim koracima prema nedosanjanim kvalitativnim vrhuncima. U našoj se zemlji odavno nije snimalo više kvalitetnih (dokumentarnih) filmova, ostvarivalo više koprodukcijskih prilika, ugošćavalo više skupih inozemnih produkcija i generalno – posvećivalo toliko pažnje domaćem celuloidnom proizvodu.
HAVC je danas očišćen od političko-rodbinskih utjecaja, a njegova stručna povjerenstva često daju priliku mladim i još neafirmiranim redateljima. Ukratko, on danas funkcionira kao dobro podmazana mašina u kojoj se točno zna tko pije a tko plaća. Nešto na čemu nam – doznali smo u čestim razgovorima s okolnim filmašima – neskriveno zavidi cjelokupno ex-Yu susjedstvo.
Uspoređujući ovu s prošlom godinom, hrvatskim je dokumentaristima na račun kapnulo milijun i 230 tisuća kuna više kunske valute (8.16 – 6.93 milijuna kuna) u odnosu na 2013., dok je projekt krovne filmske organizacije (podržavanje filmaša od razvoja scenarija do distribucije) nastavio dobro utabanom i od struke hvaljenom putanjom.
Sredstva su razdijeljena filmovima u različitim stupnjevima razvoja – manjinskim koprodukcijama (3), poticanju proizvodnje (19) te razvoju projekata (12) i scenarija (32). Televizijska djela primila su šest potpora, po tri za razvoj projekata i scenarija.
Ispravak: Prijašnje podatke o ukupnoj potpori dokumentarnoj industriji (5.9 milijuna kuna) bazirali smo na nepotpunim informacijama kojima nismo pridodali rezultate posljednjih HAVC-ovih natječaja zaključenih krajem 2014. godine (2. rok poticanja proizvodnje dokumentarnih filmova, 3. rok poticanja razvoja scenarija dugometražnih dokumentarnih filmova te 3. rok razvoja projekata, također dugometražnih dokumentarnih filmova).
SVIBANJ / LIPANJ / SRPANJ
U prvom tjednu svibnja Poljakov “Autofocus” trijumfirao je na možda najuglednijem svjetskom festivalu kratkometražnog filma, švicarskom Visions du Reelu.
Niti mjesec dana nakon smrti Michaela Glawoggera, filmskim univerzumom poput bombe je odjeknula informacija o samoubojstvu oskarovca Malika Bendjelloula, redatelja izvrsnog “U potrazi za Sugar Manom” / “Searching for Sugar Man” (2012). Bendjelloul je u trenutku smrti imao tek 37 godina.
Dva tjedna prije same dodjele, objavili smo vijest kako je hrvatska serija “U potrazi za Markom Polom” (Mirko Branković scenarij i režija; HRT) zaslužila nagradu na drugom izdanju češkog filmskog festivala Arts&film. U Makarskoj je, pak, 29. svibnja svečano otvoren novi festival dokumentarnog filma – 1. DokuMA Film Festival.
Lipanj također nije mogao proći bez “Autofocusa” koji je upao na Karlove Vare; diljem Hrvatske u pogon je stavljena prva Noć hrvatskog filma i novih medija, a Studentski Oscar pripao je filmu “The Apothecary” redateljice Helen Hood Scheer sa Sveučilišta Stanford.
Sredinom šestog mjeseca HAVC i HRT su održali zajedničku tematsku sjednicu, a Zagreb je 30. lipnja bio domaćinom prve HAVC-ove Burze TV projekata i scenarija
Iz SAD-a je, kao šlag za kraj, ponovno pristigao update o najsvježijoj promjeni pravila vrednovanja dokumentarnog Oscara.
U srpnju nas je Nebojša Slijepčević počastio vlastitim lekcijama sa snimanja “Gangstera”. S druge strane, darežljiv je bio i HAVC, našim dokumentaristima dodijelivši milijun kuna više u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
Umreženost regionalnih doku-filmaša potvrdila je dogovorena suradnja između IDFA-e, SFF-a te Balkanskog dokumentarnog centra; “Autofocus” je i dalje nastavio skupljati nagrade, ovaj put u teškaškim Karlovim Varima; “Mitch” se iz Francuske vratio sa Specijalnim priznanjem s 25. izdanja FID Marseillea; u Puli je izraženo nezadovoljstvo domaće dokumentarne industrije razinom suradnje s HRT-om, a posljednji pozdrav uputili smo njemačkom filmašu Harunu Farockom, koji je preminuo u 70. godini života.
Kronične boljke
Unatoč brojnim pozitivnim pokazateljima, dokumentarnu industriju u Hrvata i dalje muče poput pijavice dosadni kronični problemi. Novac ponajprije. Uzročno-posljedični trnovi sežu do još nedovoljno (monetarno) razgranate suradnje s javnim televizijama, napose HRT-om koji kao glavni koprodukcijski TV igrač može diktirati uzmi ili ostavi uvjete, o čemu smo pričali s Nebojšom Slijepčevićem, Hrvojem Hribarom i Nenadom Puhovskim. Nove moduse suradnje zagovaralo se na stručnim skupovima u Zagrebu i Puli.
Tu su još uvijek aktualni problemi s hrvatskom filmskom baštinom, gotovo nepostojeće domaće VOD / DVD tržište i najamnički radni odnosi (niske cifre na autorskim ugovorima i odricanje od autorskih prava) koji donose kruh, ali koji zamagljuju kreativnost te koče ili usporavaju projekte od kojih bi hrvatska dokumentarna zajednica imala i te kakve koristi. Od (isključivo) dokumentaraca u Hrvatskoj danas i dalje živi iznimno malen broj domaćih filmaša, iako je HAVC tome probao doskočiti na kraj uvodeći kategoriju za razvoj scenarija.
Festivalska zbivanja
Festivalski, pak, život u nefikcijskim vodama odavno nije bio vibrantniji. ZagrebDox i njegovog direktora Nenada Puhovskog – koji, kao i većina domaćih producenata, još uvijek nije zadovoljan odnosom HRT-a i javnih TV-kuća prema hrvatskom dokumentarnom proizvodu – vjerojatno ne trebamo previše ni predstavljati. Liburnia Film Festival se, kao godišnji showcase isključivo hrvatske nefikcijske proizvodnje, izborio za drugu najbitniju postaju domaće doku-festivalske ponude.
Standardno jake dokumentarne programe bilježimo na Zagreb Film Festivalu i Human Right Film Festivalu; Rada Šešić obavlja izvrstan posao na bjelovarskom DOKUartu; za glazbene dokumentarce zaduženi su DORF i Starigrad Paklenica Film Festival, a ove godine pokrenuto je i premijerno izdanje DokuMA festivala u Makarskoj.
KOLOVOZ / RUJAN
Kolovoz su u potpunosti premrežili inozemni uspjesi naših dokumentarista. Industrijski dio 20. Sarajevskog filmskog festivala (Docu Rough Cut Boutique) podvučen je nagradom Factumovom “Iza lica zrcala” (Katarina-Zrinke Matijević). U onom glavnom, natjecateljskom, trijumfirala je Tiha K. Gudac s filmom “Goli” (2014., Factum), osvojivši Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film 20. SFF-a.
Dokumentarni film u razvoju Marije Ratković Vidaković, “U potrazi za izgubljenom državom”, koji nastaje u produkciji Hrvatskog filmskog saveza, utržio je nagradu za najbolji pitch u okviru programa Balkan Documentary Center Discoveries održanog u sklopu trinaestog izdanja prizrenskog DokuFesta. Na istom dokumentarnom spektaklu prikazano je čak osam hrvatskih filmova.
Naš portal prisustvovao je 12. Liburnia Film Festivalu, a možemo se pohvaliti i velikim postotkom predviđenih pobjednika s jedinog specijaliziranog showcasea isključivo hrvatskih dokumentaraca.
Krajem vrućeg kolovoza u Zadru je upriličen je prvi kinokongres nezavisnih kinoprikazivača pod nazivom KIN-KONG, iz koje se kasnije, 7. studenog, izrodila Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača sa skraćenim nazivom – Udruge: Kino mreža.
U rujnu je Oppenheimerov “Pogled tišine” / “The Look of Silence” (2014) pokorio Veneciju; EDN je ugasio papirnato izdanje DOX magazina; panamsku oskarovsku povijest ispisao je dokumentarac “Invasion” (2014) Abnera Benaima, a “Ljubavna odiseja” je ušla u konkurenciju za najbolji nizozemski dokumentarni film 2014. godine.
Novi val hrvatskih dokumentarista
Sve to ne bi bilo moguće bez institucionalne pomoći (HAVC, Kultura Nova, Ministarstvo kulture…) usko povezane s iznimno bitnim edukacijskim programima (REFINERI, ZagrebDox Pro, Škola dokumentarnog filma, međunarodna predavanja…) koji našim autorima, kao nikada u povijesti, otvaraju vrata zanatskog usavršavanja i lakšeg povezivanja s internacionalnim kolegama i novim vjetrovima u doku-industriji.
Hrvatska vrvi dokumentarističkim talentima. Pazite sad ovo – već etabliranim mladim autorima poput Đure Gavrana, Igora Bezinovića, Maše Drndić, Nikole Strašeka, Nebojše Slijepčevića, Miroslava Sikavice i Dane Budisavljević, polako pridodajemo imena Tihe K. Gudac, Sabine Mikelić, Darovana Tušeka, Ante Zlatka Stolice, Lane Kosovac, Sanje Marjanović i ostalih nadolazećih zvijezda nefikcijske filmske umjetnosti. Za budućnost hrvatske dokumentarne grane, dakle, ne trebamo strahovati.
LISTOPAD / STUDENI / PROSINAC
Listopad je bio okupan kišom nagrada i priznanja: Nenadu Puhovskom za doprinos promociji dokumentarnog filma; Albertu Mayslesu, D.A. Pennebakeru i Chris Hegedus DOC NYC uručio je Nagradu za životno djelo, a ista čast zadesila je i Agnes Vardu od strane Europske filmske akademije.
U Americi su dodjeljivani dokumentarni Emmyji (“The Invisible War” i “The Crash Reel”), dok je Ken Burns serijalom o Rooseveltima oborio sve PBS-ove rekorde gledanosti.
Dokumentarni.net završio je s opsežnim praćenjem 12. Zagreb Film Festivala, a usput smo proslavili i prvu godišnjicu postojanja. Nakon naše mini-obljetnice za novu predsjednicu Hrvatskog društva filmskih redatelja izabrana je Irena Škorić. Promjenama se mogao pohvaliti i ugledni DOK Leipzig, ustoličivši Finkinju Leenu Pasanen za svoju novu direktoricu.
Također vrijedi istaknuti i nastup “Gangstera” i “Nije ti život pjesma Havaja” (2012., Dana Budisavljević; Hulahop) pred milijunskim auditorijem TV-kanala Eurochannel.
5. studenog ove godine Zagreb je, zajedno s petnaest europskih gradova, ugostio premijeru dokumentarnog filma “1989” (2014., Erzsébet Rácz i Anders Østergaard), filmski uvid u političku igru koja je dovela do kolapsa Željezne zavjese. Dva dana kasnije, kako smo već napisali, rođena je Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača pod predsjedanjem Hrvoja Laurente, koja bi mogla predstavljati itekako bitan faktor i za hrvatsku dokumentarnu industriju.
Doznali smo i konačnu listu 134 oskarovska doku-kandidata, a po tko zna koji put mijenjala su se pravila oko dodjele najuglednije svjetske filmske nagrade, naravno u nefikcijskoj kategoriji.
“Goli” naše Tihe K. Gudac krenuli su u kino distribuciju; međunarodni dokumentarni Emmyji pronašli su nove vlasnike, a “Neka ispare granice” / “Evaporating Borders” (2014) Ive Radivojević su zakaparili projekcijsko mjesto u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (Museum of Modern Art – MoMA).
Prosinac smo započeli objavama o eksploziji hrvatskih dokumentaraca u domaćim kinima. “Ljubavna odiseja”, “Prolaz za Stellu”, “Djeca tranzicije” (Factum / Zagreb Film) i “Potrošeni” (2014., Borut Šeparović; Montažstroj) zatvorili su povijesni kvintet (“Goli”) autorske nefikcije na kockastim velikim ekranima.
Početkom blagdanskog mjeseca za novog / starog ravnatelja HAVC-a izabran je Hrvoje Hribar; “Der Banker: Master of the Universe” / “Master of the Universe” (2013) Nijemca Marca Baudera osvojio je europski dokumentarni Oscar; portal Dokumentarni.net zaokružio je najupečatljivije glazbene i hrvatske doku-uratke 2014. godine, a Tue Steen Müller ukazao je nevjerojatnu čast filmu “Mitch – dnevnik jednog šizofreničara”, pogurnuvši ostvarenje Mišela Škorića i Damira Čučića prema stratosferi naj-svjetskih dokumentaraca minule godine.
Dokumentarci, dokumentarci, dokumentarci…
Teško je uprijeti prstom u cijelu silu događaja koji su nam zapeli za oko – a koje nismo popratili u našem godišnjem pregledu – u ekstremno uspješnoj nefikcijskoj 2014. godini. “Gangster te voli”, “Autofocus” i “Muški film” (2012., Nebojša Slijepčević; Restart) igrali su, recimo, u popratnom programu DOK Leipziga; “Marijine” (2011) Željke Sukove IDFA-e, dok je “Okupacija, 27. slika” (2013., Pavo Marinković) zajedno s HR-koprodukcijom (Restart), “Mamom Europom” (2013., Petra Seliškar), prikazana na trećem izdanju talijanskog Balkan Florence Expressa.
Još teže i pobrojati filmove koji su definitivno zaslužili palac gore u doku-sezoni 2013./2014. U tu grupu spadaju izvrsno “Polazište za čekanje” (2013., Filmaktiv) Maše Drndić; spomenuti “Živim u Barakama” (2013., Fade In) Željke Kovačević; ultrakratki socijalni komentar Igora Bezinovića, “Čekanje” (2013); “Naslovnica” (2013., Studio Dim) Silvane Menđušić o životu Dolores Lambaše; “Još jednom” (2013., Kinematograf) Noe Pintarića i Ane Opalić o problemima hrvatske gay populacije; autsajdersko-nenaivni “Naseljenici – naši novi susjedi s puškama” (2013., Filmaktiv) Barbare Babačić; milijun puta opjevani “Autofocus” i “Gangster”; stravično indikativni “Muški film”; samozatajno smiješni “Svaki dan je Božić” (2014., Restart laboratorij) Ante Zlatka Stolice; nostalgični “Park ljubavi” (2013., ADU) Lane Kosovac; osvježavajuće nepretenciozni “Mosor živi vječno” (2014., HRT) Leona Rizmaula o legendarnom splitskom novinaru i zajebantu Miloradu Bibiću Mosoru; korektni i prije svega informativni sportski dokumentarac o hokejašima Medveščaka, “O hokeju i Medvjedima” (2014., Radoslav Jovanov Gonzo; Propeler film i Zagreb film kao koproducenti); biografski (Borivoj Dovniković Bordo) “Bordo – vječna stripovska mladost” (2013., Vedis) Bernardina Madrića; “Povratak posljednjeg” (2013) Igora Paulića o sudbini posljednjeg zatočenika Auschwitza, Olega Mandića; simpatični “BFF” (2013., Filmaktiv kao koproducent) Sanje Marjanović; vizualno genijalni “Čedo” (2012., Factum) Nikole Strašeka…
Godina za pamćenje! Neka nam takva bude i 2015., mi se nećemo buniti.
Kako se može dobiti ili kupiti snimka dokumentarnoga filma što je snimljen 1989
god a zove se ,Do smrti zajedno .na tom filmu je snimljeno vjenčanje mene i supruga prije 27 god 18 03 1989
ja i suprug smo se vjenčali tajno tako da nisu znali moji i njegovi roditelji a još smo uvijek u braku i to sretnom imamo kćeri Nikolina Anamariai sin Ivan
nismo vidjeli snimku kada je bila prikazivana 1999 god ako ste u mogućnosti da dobijem snimku unaprijed hvala