Ajmo odmah u glavu, što kažete? Može? Ako je “Gangster te voli” (2013) Nebojše Slijepčevića uvjerljivo najbolji hrvatski dokumentarni film 2013. godine, onda je “Ljubavna odiseja” hrvatske redateljice Tatjane Božić, koja svoju karijeru gradi iz Nizozemske, barem zaslužila spominjanje u istom panteonskom paragrafu.
Zanimljiv je životni put imala redateljica Tatjana Božić, čemu ćete se i sami uvjeriti ovih dana čim malo raskrčimo stolove s tek pripremljenom francuskom salatom i arhiviranim bocama prehrambenih-nikako alkoholnih osvježavajućih napitaka.
Rođena 1971. godine u Karlovcu, ova hrvatska filmašica već je s 15 godina napustila domovinu i s roditeljima otputovala u Rusiju, gdje je na moskovskim sveučilištima diplomirala novinarstvo i režiju. 1999. godine, zajedno s Hrvojem Mabićem i Markom Zdravkovićem, otvara poznatu produkcijsku kuću Fade In, a u razdoblju od 2002. do 2003. godine režira dokumentarni serijal “Žena s kamerom”, koji se prikazivao na HRT-u. Tatjani Božić, koja trenutno živi u nizozemskom Amsterdamu, “Ljubavna odiseja” je prvi dugometražni nefikcijski naslov u karijeri. I to ne bilo kakav premijerni nefikcijski naslov!
Za razliku od vlastitih uspješnih poslovnih podviga, Tatjana Božić nije oduvijek znala što želi od svojih ljubavnih partnera. Vrckava, simpatična, ali i zbrkana Karlovčanka godinama je pokušavala ostvariti istinsku povezanost sa suprotnim spolom. Sve dok joj jednog dana, nakon tko zna kojeg u nizu ljubavnog brodoloma – ovaj put, igrom sudbine, s Hrvatom Vjeranom – napokon nije pukao film. I nakon kojeg je odlučila snimiti dokumentarni film o nekalibriranim nišanskim spravama svoga osobnog, uglavnom od votke skršenog Amora.
Melankolično je to putovanje za redateljicu zaljubljenu u svijet, koja na vrhuncu vlastite mizerije s trenutnim dečkom Rogierom, iz petnih žila viče: “Želim dobar i miran život s čovjekom koji me voli”. Mizerije na koju poput melema djeluje spoznaja o ružičastijoj prošlosti s Rusom Pavelom, prošaranoj otkrivanjem tamošnjih književnih klasika, ševom na stepenicama lokalne zgrade i otvaranjem cijelog neistraženog kvadranta vlastitog svemira.
Poput Jarmuschevog klasika “Broken Flowers” iz 2004. godine, s legendarnim Billom Murrayjem u glavnoj ulozi, i “Ljubavna odiseja” naglasak stavlja na retrospektivu – hm, bivših ljubavnih odiseja. Putujući od Moskve i Londona do Zagreba i Amsterdama, redateljica Tatjana Božić kombiniranim dokumentarnim tehnikama – od dnevničkog direct cinema pristupa, do arhivskih elemenata prožetih iznimno senzibilnom autorskom poetikom – posjećuje prijašnje ljubavnike s nikad izgovorenim, ali uvijek prisutnim misaonim ekstrakt-pitanjem: “A dobro, što je to meni falilo, da samo na kraju prekinuli?”
Melankolično je to putovanje za redateljicu zaljubljenu u svijet, koja na vrhuncu vlastite mizerije s trenutnim dečkom Rogierom, iz petnih žila viče: “Želim dobar i miran život s čovjekom koji me voli!”. Mizerije na koju poput melema djeluje spoznaja o ružičastijoj prošlosti s Rusom Pavelom, prošaranoj otkrivanjem tamošnjih književnih klasika, ševom na stepenicama lokalne zgrade i otvaranjem cijelog neistraženog kvadranta vlastitog svemira.
“Ljubavna odiseja” je katarzično i poetsko poniranje u dubine vlastite ogoljene intime. Iskreno i introspektivno putovanje neistraženim i bolnim unutarnjim rukavcima, iza čijih obala možda nikad i neće stanovati konačni odgovori na pitanja: “Tko sam ja? I zašto su moje veze uglavnom osuđene na propast?” I čije vibracije nekad toliko prokleto očajnički želimo osjetiti. “Ljubavna odiseja” je i sukob između duboko ukorijenjenih patrijarhalnih hobotničkih krakova vlastite obitelji i neukrotive želje za vlastitim tumačenjem Klaićevog rječničkog značenja riječi sreća.
Nudi li Karlovčankin dokumentarac nedvosmislene odgovore na postavljena pitanja? Vjerojatno ne. Možemo li tvrditi da je ovih osam godina, koliko je otprilike i trajalo snimanje “Ljubavne odiseje”, autorici donijelo određene pozitivne spoznaje o vlastitim postupcima? Budite sigurno u to! Kao što možete biti sigurni u činjenicu kako je “Ljubavna odiseja” izvanserijski i pogotovo za hrvatske okolnosti, rijetko viđen dokumentarni film.
