Festivali

Višnja Vukašinović je za Dokumentarni.net s lica mjesta popratila 64. Međunarodni festival kratkometražnog filma u Oberhausenu,

U dokumentarcu "Mamina jednadžba" (2017) Ieve Ozoline upoznajemo Iskrenog, nervoznog, dragog i nemogućeg mladića, čeljade kakvo se samo može poželjeti pred kamerom, snom svakoga filmaša.

"Ljudska rijeka" (2017) kineskog dokumentarista Ai Weiweija ima potencijal masovne privlačnosti, koja ipak ne zapada u banalizaciju.

"Daleki lavež pasa" (Simon Lereng Wilmont, 2017.) film je u kojem su krepkost mladosti i mudrost i dobrota starosti suptilno, ali upečatljivo suprotstavljene mračnim silama razdora i uništavanja.

Višnja Skorin i Kristina Baticeli pozabavile su u filmu "Crna ovca bistrička" (3D2D Animatori, 2018.) škakljivom temom pozicije vjere u današnjoj modernoj i barem na papiru sekularnoj Hrvatskoj.

Jane Goodall je u dokumentarcu "Jane" (Brett Morgen, 2017.) dokazala da su ljudi mnogo sličniji čimpanzama/životinjama nego što bismo htjeli priznati.

U dokumentarcu "Simon protiv straha" (2018) Georgi Tenev znatiželjno kopka po prošlosti "izvučenoj iz mračnih, tajnovitih podruma".

"Stranac" (2017) Nicole Nielsen Horanyi ne nudi politički korektna razrješenja koja će nam omogućiti da se osjećamo ugodno, već posve jasno, iako ne izrijekom, pokazuje grke manjkavosti uređenog dijela svijeta u kojem živimo.

Glavna je poruka filma "Josipa, volim te" (Trigon, 2018.) Jadranke Cicvarić Šiftar i Senada Zemunovića da se o psihičkim poremećajima i bolestima - otvoreno razgovara.

U filmsko-umjetničkom smislu "Društvo besplatnog ručka" (Christian Tod, 2017.) ne donosi ništa nova, niti se zanosi kakvim stvaralačkim postupcima, no pregledan je, tečan, zanimljiv i dinamičan.