PočetnaIntervjuiNenad Puhovski: "Dolazak na ZagrebDox nikada nije spadao u pomodarstvo"

Nenad Puhovski: “Dolazak na ZagrebDox nikada nije spadao u pomodarstvo”

-

Deseti, jubilarni ZagrebDox je pred vratima, a kao i svake godine, čeka nas nekoliko iznimno zanimljivih dana na najvećem i najuglednijem nefikcijskom filmskom festivalu u ovom dijelu Europe. Zagrepčani i njihovi gosti moći će od 23. veljače do 2. veljače pogledati čak 150 dokumentarnih naslova iz cijelog svijeta, i to u devet službenih te isto toliko popratnih festivalskih programa.

Željeli smo čuti najavu ovog na toliko različitih nivoa važnog festivala, od čelnog čovjeka ZagrebDoxa Nenada Puhovskog. I kako to u dobrom društvu često biva, ono što je trebao biti 15-minutni intervju, pretvorilo se u spontani i triput duži razgovor, čiji ćete drugi dio – nevezan za sam festival – moći pročitati nakon ZagrebDoxa.

Koliko je ove godine pristiglo filmova na ZagrebDox i koliko se sadržajno ovaj festival razlikuje od prošlogodišnjeg?

“Kod nas je u bazi registrirano oko 2200 filmova, s tim da smo dio ljudi zvali mi, a dio su nam oni sami slali. Od tog broja imamo oko 1800 pregledanih screenera. Te brojke se povećavaju, naravno ne tako naglo kao nekad, ali za nas je važnija činjenica da je naš festival postao poznat.”

“Mi danas praktički možemo dobiti film koji hoćemo. Može se desiti, naravno, da od 150 filmova možda ne dobijemo jedan ili dva. No najčešće se to događa jer netko, recimo, iz Londona razgovara s nekim iz Hrvatske oko prava prikazivanja određenog filma. S druge strane, mi imamo četiri dokumentarca nominiranih za Oscara, filmove koji su nagrađivani na Sundanceu, Trstu… Imamo praktički sve laureate s IDFA-e.”

Nenad Puhovski
Foto: Damir Zovko

“Jedina negativna stvar u cijeloj priči su naše povećane naknade za prijavljene filmove, takozvani screening fees. A opet, to smo uradili i zato jer smo uspjeli izgraditi neko svoje ime. Kad smo prije deset godina počinjali s radom, mogli smo dobiti maksimalno 60 posto željenih filmova.”

“Tada nismo imali nikakvih naknada ili smo ih minimalno naplaćivali. Sada smo ozbiljan festival, kako ja nekad u šali kažem – s neozbiljnim budžetom. No sve to pokazuje kako smo postali priznati festival, ali i da mjesto na njemu jednostavno – košta.”

Znate li koliko će ove godine na repertoaru ZagrebDoxa biti hrvatskih, a koliko inozemnih premijera?

“Ja to, iskreno, ne pratim na takav način. Ono što je nama važno jest činjenica da ćemo na festivalu, ako uključujemo i filmove s ADU-a, imati desetak hrvatskih premijera. To je jedna od stvari koja se promijenila u ovih deset godina, jer danas sve više hrvatskih autora želi imati premijeru svojih dokumentarnih filmova upravo na ZagrebDoxu.”

Koliko ste zadovoljni s ovogodišnjom kvalitetom hrvatskih filmova? Biste li nešto izdvojili iz domaće konkurencije?

“Drago mi je da sve više hrvatskih filmova zadovoljava taj neki kriterij pravog društvenog angažmana, shvaćenog na različite načine. Meni se čini da je prije desetak godina hrvatske dokumentariste bio strah socijalnog angažmana. No, danas vi imate Hitrecov film o ovrhama, pa onda prikaz života i problema lezbijki u Zagrebu…”

“Imate film i o Dolores Lambaši i medijskom pritisku, pa onda i dokumentarac Boruta Šeparovića o ljudima treće životne dobi… Dakle, imate cijeli niz filmova koji pogađaju socijalnu crtu koja je meni jako važna. Hrvatski film tematski stoji jako dobro…”

Nenad Puhovski
Foto: Damir Zovko

Jeste li došli do nekog organizacijskog maksimuma sa ZagrebDoxom?

“Mislim da je ZagrebDox, gledajući broj filmova i gledatelja, došao blizu nekog svog maksimuma. Ono gdje postoji prostor za razvoj jest razvoj festivala prema ozbiljnim europskim visinama. Mi danas imamo uvjete, stvorili smo neko svoje ime i poziciju. Imamo i prijatelje festivala…”

“Čim smo krenuli s Doxom, počeli smo organizirati pitchinge, razvijanje projekata itd. Na ovogodišnji festival smo doveli značajan broj ljudi koji znaju nešto o dokumentarnom filmu, poput umjetničkog direktora Tribeca festivala, zamjenika direktora Sheffielda, pa onda čelnih ljudi festivala u Marseillu i Prizrenu…”

“Mi smo s ogromnim entuzijazmom napravili ovo što smo napravili. Gledao sam, recimo, budžete ostalih festivala.  Mi smo napravili sličan festival kakve rade vani, ali za 8-12% njihovog budžeta. To je naš realitet. Naš festival košta između 200 i 250 tisuća eura, a vi danas nemate ozbiljnijeg festivala ispod tri ili četiri milijuna eura. Ozbiljnog festivala! Dakle, o čemu onda govorimo?”

“Ne mislim da je naša situacija neka velika drama i problem. Međutim, u organizaciju ZagrebDoxa je uloženo jedno veliko znanje, veze, rad itd. Apsolutno podržavam svih 56 ili 57 festivala koji trenutno egzistiraju u Hrvatskoj, ali mislim da bi u jednom trenutku trebala postojati strategija koja kaže: ‘Ok, ‘ajmo ulagati u ovih pet ili deset, ili koliko možemo, pa da od njih napravimo tu neku poziciju kakvu u svijetu festivala danas ima Sarajevo'”.

“Na IDFA-i, recimo, imate oko 2500 gostiju. Mi si danas ne možemo priuštiti ni pozivanje svakog autora čiji je film izabran u program ZagrebDoxa.”

Nenad Puhovski
Foto: Damir Zovko

O kojim budžetskim brojkama konkretno govorimo? Što bi vas zadovoljilo s te strane kao direktora festivala?

“Kažem da bih volio da imamo u eurima koliko danas imamo u kunama. To bi bilo super. U ovakvim okolnostima mi ljudima ne možemo dati ni novčane nagrade. I usprkos tome, festival se jako dobro pozicionirao. Sad zamislite kako bismo se tek pozicionirali da možemo dovesti autore, dati im nagrade, dovesti jednog Michaela Moorea u prvoj klasi.”

“Tu je taj prostor, mi smo dostigli jednu pristojnu i ugodnu razinu lokalno-regionalnog festivala. Ja sam toga vrlo svjestan.”

“Malo sam prestar kako bih bio mladenački preambiciozan, no znam koji su nam potencijali. Idem po festivalima, susrećem ljude i dobro sam upućen u cjelokupnu situaciju. Kad vidim da Hot Docs festival košta četiri milijuna dolara, a da se najvećim dijelom događa na sveučilištu… I to u zgradama sveučilišta i volonterima-penzionerima koji nisu plaćeni za svoj posao, ja postajem ljubomoran.”

“Bio sam na spomenutom festivalu koji je najveći američki festival dokumentarnog filma. Ja vam mirno tvrdim kako mi nemamo ništa lošiji program od Hot Docsa. Točka.”

Mislite li da dolazak na ZagrebDox još uvijek spada u pomodarsku kategoriju?

“Mislim da dolazak na ZagrebDox nikad niti nije bio pomodarstvo. Recimo, ja sam na prvom Doxu obukao smoking. I onda su moji prijatelji prolazili pokraj mene, dok me jedan čovjek tražio čašu vina pošto je mislio da sam konobar.”

“Pogledajte, mi zaista nemamo ove drugarice koje se vole slikati ispred panoa. Nismo nikad bili u Nacionalu na one zadnje dvije stranice. Znate, mi nemamo tu vrstu posjetitelja. Otvaranje festivala je jedna druga priča, no ZagrebDox je za vrijeme svojeg trajanja – društveni događaj.”

Nenad Puhovski
Foto: Damir Zovko

Pitam vas to pitanje pošto su kino-dvorane vašeg festivala uvijek pune, ali to nije slučaj na ostalim projekcijama dokumentarnih filmova u Hrvatskoj…

“Pazite, ja ću vam odgovoriti sa starom holivudskom rečenicom: “Kad bi ljudi znali što je uspješan film, onda bi svi radili takve filmove”. Dakle, kad bi selektor znao koji će točno filmovi napuniti kino-dvoranu, onda bi te iste filmove stalno prikazivao.”

“Ja sam kao selektor uvijek između čekića i nakovnja. Imate ljude koji tvrde da je program previše popularan, a onda i ljude koji govore da je festival previše orijentiran na art. Moj posao kao selektora jednog takvog festivala jest zadovoljavanje više različitih interesa. Mislim da brojka od 25 tisuća posjetitelja ZagrebDoxa govori kako u toj zadaći više-manje uspijevam.”

“Za razliku od ostalih festivala, mi pokrivamo puno širi generacijski spektar. Naši gledatelji nisu uglavnom mladi ljudi i studenti, već imamo dosta i penzionera te pojedinaca koji uzimaju godišnji odmor kako bi nazočili Doxu. Znam jednog doktora koji me nazvao neki dan te mi ponudio svoje volontiranje na festivalu.”

Rekao je: “Ako trebate doktora-volontera, stojim vam na raspologanju. Ionako sam uzeo sedam dana godišnjeg odmora kako bih prisustvovao ZagrebDoxu“.

“To, dakle, nisu luftiguzi, studenti i ljudi koji nemaju što raditi. To su ljudi koji zaista dolaze pogledati kvalitetan film. Nama trenutno nedostaje barem jedna dodatna dvorana za projekcije, ali tu smo gdje jesmo…”

Nenad Puhovski
Foto: Damir Zovko

Govorite o dvoranama za ZagrebDox?

“Da, za Dox. Ali tu smo gdje jesmo. Znate, vi na festival dovedete film redatelja Marcela Lozinskog, a ja znam da na njegovom dokumentarcu neće biti ispunjena dvorana. Lozinski je, recimo, jedan od deset najvećih mogućih živućih dokumentarista, ali to za naše gledatelje vjerojatno nije previše seksi. A onda možete isto tako dovesti film o nekim drugaricama i manekenkama, i ta projekcija će biti prepuna…”

“Mi smo imali film o Vladi Divcu i Severini. Naravno da je bilo interesa, no u festivalu morate imati jedan ili maksimalno dva takva filma, koji će stvoriti određenu količinu medijskog interesa, a sve zbog onih ostalih 150 filmova.”

Dobro, ali vaš festival je u posljednjih deset godina stekao zavidnu reputaciju. Čini mi se kako ZagrebDoxu više nije potrebno takvo medijsko izlaganje…

“Da, ali pogledajte cijelu ovu priču oko Dolores Lambaše, koja se cijeli prošli tjedan vrti okolo. To je jednostavno tako… Niti je cijela ta situacija moja namjera, niti je sam film trebao tako izgledati, pošto je bio drugačije koncepcijski zamišljen. Hoću reći kako se mediji uhvate takvih stvari, no vi to znate bolje od mene.”

Za kraj, još jedno pitanje koje me oduvijek zanimalo. Birate li isključivo vi dokumentarce koji će se prikazivati na Doxu ili imate pomagače koji vam olakšavaju taj selektorski posao?

“Filmove uglavnom biram ja. S tim da posebne programe biraju drugi ljudi poput Diane Nenadić koja, recimo, bira hrvatsku dokumentarnu retrospektivu. Onda imamo druge programe koje biraju samo kritičari, odnosno pojedinci iz Rotterdama. Uglavnom, generalni program biram ja, a posebno orijentirane programe biraju drugi ljudi.”


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“The Flats” Alessandre Celesije najbolji film 21. CPH:DOX-a

"The Flats" (2024) talijanske autorice Alessandre Celesije proglašen je najboljim filmom 21. CPH:DOX-a.

Filmovi po izboru članova HDFK-a na jubilarnom ZagrebDoxu

U sklopu 20. ZagrebDoxa prikazat će se filmovi po izboru članova HDFK-a, uz pomoć direktora festivala, Nenada Puhovskog.

Otvorene prijave za 25. Mediteran Film Festival

Otvorene su prijave za 25. Mediteran Film Festival, koji će ove godine biti održan od 8. do 12. listopada u Širokom Brijegu.

“Ljubav na prvu dijagnozu ili ‘Let iznad grličjeg gnijezda'” – U vrućici ekspresije

"Ljubav na prvu dijagnozu ili Let iznad grličjeg gnijezda" (2023.) Bartul Marušić izrađuje umalo opipljivima žarom i predanošću...

Otvorene prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma

Otvorene su prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma udruge Filmaktiv.

Hrvatski projekt na Hot Docs Forumu

Hrvatski projekt "Autumn of the Patriarch" ruske autorice Ane Bogolubove, ušao je u industrijski dio festivala Hot Docs.

Dokukino KIC: Tjedan posvećen mentalnom zdravlju

U zagrebačkom Dokukinu KIC ovaj će tjedan biti posvećen filmovima koji imaju veze s mentalnim zdravljem.

20. ZagrebDox: Pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva…

Na ovogodišnji, 20. ZagrebDox (14.4. - 21.4.) dolaze pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva...

U Art-kinu predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma

U riječkom Art-kinu u utorak će biti organizirano predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma.

Dokukino KIC: Novi ciklus “Hall of Famea” i “20 dana u Mariupolju”

U zagrebačko Dokukino KIC između ostalog dolazi novi ciklus programa "Hall of Fame - vodič kroz povijest dokumentarnog filma".