Foto: Restart

Da nije bilo Nebojše Slijepčevića i njegovog genijalnog ruralnog dokumentornada “Gangster te voli”, slobodno bismo mogli podvući crtu ispod, ruku na srce, poprilično prosječne hrvatske nefikcijske godine. No, da sve ne krene prema samosažalijevajućoj dokumentarnoj patetici, pobrinula se upravo priča o Nedjeljku Babiću, imotskoj verziji ljudske Iskrice.

“Gangster te voli” u međuvremenu je svojom jedinstvenom tragikomičnom estetikom poharao svjetske festivale, usput osvojivši nagrade na ZagrebDoxu, Mediteran Film Festivalu (Široki Brijeg) i DOKUartu (Bjelovar). Zasluženo? Budite sigurni u to! Jer “Gangster te voli” najbolji je hrvatski dokumentarac 2013. godine i jedan od naših deset najboljih nefikcijskih djela svih vremena…

Upoznajte Nedjeljka Babića Gangstera… Čovjeka koji je prije 25 godina ostavio posao parketara i u potpunosti se posvetio spajanju usamljenih srca na području Imotske krajine. Po vlastitim riječima, Gangster – kako su ga u kraju prozvali zbog iznimne snalažljivosti (nadimak koji mu, očito, i nije previše sjeo) – dosad je do bračne luke uspješno priveo oko 300 parova.

Uvijek spreman spojiti usamljene sudbine, do našeg Nedjeljka još uvijek nije stigla maratonska vijest o divljanju informatičke revolucije. Tri mobitela i policijska kartoteka imoćanskih samaca jedini su dodatak volovskoj upornosti našeg junaka, koji u slobodno vrijeme imitira Mišu Kovača iz najboljih dana. Gangster, ne biste vjerovali, ima i svoj službeni glazbeni CD. Što je onda ovom renesansnom čovjeku, iz srca imotskog kamenjara, spojiti pokoju zalutalu ovčicu?

Gangster te voli
Foto: Restarted.hr

Glavni junak Slijepčevićevog remek-djela svojoj je urođenoj – kvragu, pa i nezbježnoj, kako god okrenete – seksističkoj genetskoj strukturi (“Ona je fina žena, a starom vuku treba mlado janje. Žensko je ko i drača, može uspijevat’ svagdje.”), uspješno pridodao fine slojeve nevjerojatne emocionalne inteligencije, u kombinaciji s flegmatičnom, gotovo kameleonskom umiješnošću prilagođavanja svakoj osobi i situaciji.

Da, ovaj brkati Imoćanin uistinu živi za svoj posao. Posao u kojem – a Bože moj, kao i u svakom drugom – poput Stevea Jobsa svojim klijentima ponekad treba iskriviti polje stvarnosti. Eventualno dodati godinu-dvije ovdje, oduzeti par tamo… Ništa pretjerano. Možda i prešutiti koji nepotreban detalj. Ali samo to. Kako god okrenuli, Gangster je institucija iza kojeg stoje rezultati. Uostalom, ne dobija se počasno mjesto kraj službenog spikera bikijade na lijepe oči…

No kad našem Nedjeljku na vrata pokuca tridesetineštogodišnja Bugarka Maja, tražeći slamku ljubavnog spasa nakon nedavnog osobnog brodoloma, ovaj bračni posrednik susrest će se i s možda najvećim izazovom svoje dosadašnje karijere

Iako mu to vjerojatno nije bila prvotna namjera, uglavnom opservacijski “Gangster te voli” prometnuo se u iznimno precizni sociološki komentar jedne anakrone, hermetične i karikaturalne enklave, osuđene na propast i izumiranje. Enklave u kojoj umjesto MTV-evskih hitova okupljene zgubidane zabavlja lokalni ženski zbor u dozvoljenoj ulozi slavljenja hrvatskih ratnih junaka (“Da nije generala, Hrvatska bi se Srbija zvala”). Slijepčević se vjerojatno nije ni trebao posebno truditi, besplatno dobivši željenu dodatnu – krezubu, znojnu i u majicu crnu legije obučenu – dramaturšku dubinu.

Gangster te voli
Foto: Restarted.hr

Slijepčevićev dokumentrac izravni je aperkat u glavu uljuđenoj i europskoj s jedne te tamjanom dezinficiranoj katoličkoj Hrvatskoj s druge strane, u kojem čak i pred upaljenim kamerama divlja urođena (smije li nam biti barem malo simpatična?) ksenofobija (otac jednog od Gangsterovih klijenata: “Ne tribaš uzet dvi slike, nisi ti Turčin da si u haremu”); seksizam (isti gospodin: “Ne moš’ virovat Njemici. Možeš joj virovat’ jedino dok si na njoj”); ruralni lokalpatriotizam (još jedan klijent: “Buduća žena mi mora bit’ ‘Rvatica”) ili svakodnevni materijalizam, kada Nedjeljko, listajući svoju kartoteku Maji predstavlja buduće kandidate (“Ovaj ti je kulturan čovik, ima i kuću. Ovaj ima cementaru, a ovaj bolju mirovinu”).

A opet, čak i na tom malom komadu zaboravljene dalmatinske prašine na kojoj bi se mogao uskoro snimati nastavak “Deliverancea”, dišu vezivni društveni stupovi poput Nedjeljka, koji – svjestan specifične sociološke klime u kojoj je odrastao – svakoj osobi pristupa s istim poštovanjem, uvažavanjem i željom da pomogne, spoji, raspiri novu ljubav…

Zna naš Nedjeljko kakvi su ovi njegovi doli (“To su malo ograničeni ljudi, ja tu ne vidim neke bistrine velike”). Nakon isteka posljednje minute dokumentarca “Gangster te voli”, znamo i mi. Na kraju nam čak više nije bilo ni važno. Dok god u priručnoj koridi ne moramo slušati domoljubne deseterce i zbrajati pojedince s cijelim setom prednjih zubiju…

Dežurni cinizam na stranu, film redatelja Nebojše Slijepčevića melankolično je, ali životno prokrvljeno i neispričavajuće dokumentarno remek-djelo kojeg se ne bi posramile ni filmski mnogo značajnije države od Hrvatske. Obavezno pogledati!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here