Posljednji esej "Eksperimentalni glasovi u dokumentaristici" donosi tekst o inovativnom univerzumu nagrađivanog filmskog umjetnika Ismaëla Joffroya Chandoutisa.
Prostori opterećeni značenjima, rastvarali se u pridodanom simbolizmu ili pak obilježavali mjesta kolektivne traume, podložni su neprekidnom ispitivanju načina preobrazbe, osvješćivanja i reprezentacije u njima sadržana naslijeđa
Specifičnost pejzažnog filma izraslog na opservacijskom istraživanju prostora, nevezano bili oni artificijelni ili oblikovani prirodnim procesima, skoro da čini poseban žanr.