Posljednji esej "Eksperimentalni glasovi u dokumentaristici" donosi tekst o inovativnom univerzumu nagrađivanog filmskog umjetnika Ismaëla Joffroya Chandoutisa.
Prostori opterećeni značenjima, rastvarali se u pridodanom simbolizmu ili pak obilježavali mjesta kolektivne traume, podložni su neprekidnom ispitivanju načina preobrazbe, osvješćivanja i reprezentacije u njima sadržana naslijeđa
Posljednji esej "Eksperimentalni glasovi u dokumentaristici" donosi tekst o inovativnom univerzumu nagrađivanog filmskog umjetnika Ismaëla Joffroya Chandoutisa.
Posljednji esej "Eksperimentalni glasovi u dokumentaristici" donosi tekst o inovativnom univerzumu nagrađivanog filmskog umjetnika Ismaëla Joffroya Chandoutisa.
Prostori opterećeni značenjima, rastvarali se u pridodanom simbolizmu ili pak obilježavali mjesta kolektivne traume, podložni su neprekidnom ispitivanju načina preobrazbe, osvješćivanja i reprezentacije u njima sadržana naslijeđa
Specifičnost pejzažnog filma izraslog na opservacijskom istraživanju prostora, nevezano bili oni artificijelni ili oblikovani prirodnim procesima, skoro da čini poseban žanr.
Rani filmovi druge, poslijeratne, nove, komunističko-socijalističke Jugoslavije ponajprije su bili sredstvo za izricanje parola, doktrina, direktiva vlasti.
Serija eseja "Političnost estetike dugog kadra" u sklopu četvrte sezone "Dokulture", fokusirana je na karakteristike opservacijskog filma sporog ritma.