Naslovna fotografija: Kadar iz dokumentarnog filma “Bordo – vječna stripovska mladost”
Nultog dana 12. Liburnia Film Festivala u potpunosti je očišćen regionalni dio konkurencije (Primorsko-goranska, Istarska i Ličko-senjska županija), dok za taj dio nagradnog kolača konkuriraju i dva filma iz glavne konkurencije, “BFF” (2014) Sanje Marjanović te “Posljednjih 100” (2014) Morane Komljenović.
Bernardin Modrić je u informativnom ali i presigurnom biografskom “Bordo – vječna stripovska mladost” (2013., Vedis, ★★★ i 1/2) portretirao jednog od najdugovječnijih strip-crtača Borivoja Dovnikovića-Borda. Još uvijek iznimno vitalni umjetnik ispričao je vlastite početke, omiljene strip-junake iz mladosti (Tarzan, Princ Valijant…), ponos na djelovanje u legendarnom Plavom Vjesniku, ali i nelagodu iz početka devedesetih kad je sa suprugom morao napustiti Hrvatsku. Bonus kul kvačica za priznanje Dubravka Matakovića o Bordi kao početnom uzoru i pripadajućem ulasku u svijet stripa.
“Povratak posljednjeg” (2013., samostalna produkcija, ★★★ i 1/2) Igora Paulića govori o nevjerojatnoj sudbini Olega Mandića, bukvalno posljednjeg preživjelog zarobljenika Auschwitza kojeg su ruski vojnici oslobodili krajem veljače 1945. godine. Scenografija njemačkog logora smrti je, nažalost, već dobro poznata, ali iz Mandićevih usta doznajemo niz insajderskih informacija poput one o veličini logorskog kupusa (dobro uspijevao zbog posipanja ljudskim pepelom) ili umjetnog podešavanja toplomjera kako bi tada 11-godišnji dječačić što duže ostao na bolničkim porcijama hrane. Mandić je na kraju, nakon osam mjeseci u Auschwitzu, ipak zajedno s bakom i mamom uspio spasiti živu glavu, iako je u dva navrata vrlo lako mogao ostati bez nje.
Ostatak programskog slota, uz ultrakratko (i već smo prije rekli – dosta bitno!) “Čekanje” (2013., samostalna produkcija) Igora Bezinovića o prosvjedu radnika Dina Petrokemije, sačinjavali su (polu)eksperimentalna ostvarenja koja se nismo usudili ocjenjivati.
“Prolog” (2014., Šikuti Machine) Elvisa Lentića na zanimljiv način (snimke ultrazvuka pomiješane s raznim zvukovima) prati rođenje svoje kćerkice; “A šta ako ne uspijem?” (2014., samostalna produkcija) Darije Žmak i Andree Knežević kroz svojevrsne unutarnje monologe ispituje položaj žene umjetnice u društvu koje nas okružuje, dok već nagrađivana “Mula, skupina korijenja svezanih zajedno” (2014., Akademija likovih umjetnosti) Sabine Mikelić preko zajedničkih predmeta, iskrenih razgovora i vlastitih epifanija izražava zahvalnost svojim roditeljima, pogotovo ocu koji iskazuje početne simptome Parkinsonove bolesti.
