Recentna ponuda hrvatskih sportskih dokumentaraca uglavnom je zalazila u nepredvidivi hit&miss teritorij. Imali smo tako vrlo gledljiv Aćimovićev film o paraolimpijcu Darku Kralju (“Kralj”, 2011.), ali i dokumentarnu bižuteriju poput “Offside zamke” (2013) Marija Kovača ili “Goranovog Wimbledona” (2013) Leona Rizmaula. Tako se kao jedino remek-djelo sportske tematike s ovih područja – barem iz bližeg sjećanja – ističe film “Nekoć braća” / “Once Brothers” (2010., Michael Tolajian).
No, niti “Braća”, ali ni “Coach Zoran and His African Tigers” (2013., Sam Benstead) te Kusturičin “Maradona by Kusturica” (2008) – nesumnjivo gornji dom sportskog dokumentarizma – nemaju nažalost previše (redateljsko-producentske) direktne veze s jedinom nam kiflom.
“O hokeju i Medvjedima” (2014) kamermana Josipa Ivančića i dugogodišnjeg vrsnog snimatelja spotova Radislava Jovanova-Gonza, ne spada u sportsko-dokumentarnu konfekciju, iako mu se u budućnosti vjerojatno nećete religiozno vraćati. Sve navedeno, naravno, ne vrijedi za zagrižene navijače hokejskog kluba Medveščak. Disclaimer uključen u recenziju.
Teško se, naravno, Jovanovu i Ivančiću može zamjeriti ogroman trud u prikupljanju arhivske građe iz Medveščakove burne povijesti, pa i uistinu opsežna potraga za svim relevantnim sugovornicima koji su na ovaj ili onaj način obilježili stvaranje legende o Medvjedima.
Autorski nespektakularan, ali zanatski besprijekoran, “O hokeju i Medvjedima” dobar je filmski početak za buduće vlasnike sezonskih karata u Ledenoj dvorani te faktografski-nostalgično dovoljno potkožen za starosjedioce na Sektoru B.
Od bivšeg igrača Brune Zajeca, koji je dres Medveščaka nosio punih 25 godina (“Igrali su klinci iz susjedstva, bila je rijetkost da netko dolazi i iz Novog Zagreba”), pa do današnjeg direktora Damira Gojanovića i nepoderivog kapetana Alana Letanga, pokrivene su sve baze Medveščakovih stanica, a s čijeg se trenutnog kolosjeka ponosno kočoperi logo ruske KHL lige.
“Medveščak nije prolazna moda niti hir određenih lobija”, tako bi ukratko mogao glasiti sukus svih ponosnih sugovornika koji nam objašnjavaju fenomen zagrebačkog kluba na čije je utakmice s Jesenicama, čak i u vrijeme olovnih devedesetih, dolazilo četiri tisuće gledatelja.
Zagreb voli hokej. Zagreb voli svoje Medvjede. Ljubav koja je započela još sredinom šezdesetih za vrijeme Svjetskog prvenstva u Jugoslaviji, a koja se razbuktala krajem osamdesetih ukazanjem Zdenka Gradečkog i invazijom ruskih i kanadskih hokejskih profesionalaca. Medveščak Gortan kao glavna zagrebačka sportska priča do početka Domovinskog rata.
Ispod haube dokumentarnog filma “O hokeju i Medvjedima” tuče standardizirana matrica intervju-arhiva klasike, kojem najveća snaga – posvemašni broj kvalitetnih sugovornika – povremeno prelazi u onaj drugi, zamornije-repetitivni dio mača s dvije oštrice.
Autorski nespektakularan, ali zanatski besprijekoran, “O hokeju i Medvjedima” dobar je filmski početak za buduće vlasnike sezonskih karata u Ledenoj dvorani te faktografski-nostalgično dovoljno potkožen za starosjedioce na Sektoru B.
