Nakon svečane premijere filma “Gangster te voli” (2013), uhvatili smo na trenutak producenticu spomenutog dokumentarca, Vanju Jambrović, i uspjeli je upitati o višegodišnjoj produkcijsko-logističkoj ludnici oko remek-djela redatelja Nebojše Slijepčevića.
Buduća ljestvica medijske promocije nekog jakog dokumentarnog naslova zasigurno je podignuta žestokim ritmom Restartove ekipe. Slaže se s tim i Vanja Jambrović, napominjući kako svaki film ima svoju nišu, ali i kako bi “Gangster” mogao prodrijeti i do široke publike koja inače ne gleda nefikcijsku umjetnost.
“Mi smo napravili neke stvari koje su inače rezervirane za igrani film – poput “Gangsterovih” majica, spotova na televiziji, alternativnog happy enda – i jednostavno prošili cijelu priču. Ukratko, stvorili smo jednu dodanu vrijednost”, rekla je Vanja Jambrović i skrenula pažnju na kino-turneju bez presedana, pogotovo za dokumentarni film.
“Gangstera” će, naime, publika moći vidjeti u 29 gradova diljem zemlje, a tijekom ljeta će zahvaljujući Alenu Munitiću i njegovom splitskom Festivalu mediteranskog filma, zgode Nedjeljka, Maye i ostale ekipe biti rasvijetljene i otočkoj publici u petnaest dodatnih gradova.
O načinu na koji će široka publika percipirati Restartov dokumentarac, vjerojatno najbolje svjedoči jedna Vanjina anegdota iz Bjelovara, za vrijeme održavanja projekcije na tamošnjem festivalu Dokuart.
“Nebojša i ja smo sjedili u prvom redu, a iza nas je bio čovjek koji je svojem kolegi potiho rekao: ‘E, ovo je bolje od pravog filma!’ S tim da je on, naravno, pod terminom pravi mislio na igrani film. Isto tako, u Imotskom sam od tamošnjih ljudi dobila etiketu asistentice. Tako da sam im morala objašnjavati kako ja nisam nikakva asistentica, već producentica ovog filma.”
“U ono vrijeme ja sam za njih bila filmska tajnica. Bilo je smiješno objašnjavati koje su zadaće producenata, a kamoli još ulogu žene na cjelokupnom projektu”, rekla nam je Vanja, usput školski objašnjavajući producentske zadaće u dokumentarnim filmovima.
“U dokumentarnom filmu producent je najbliži suradnik redatelju. U igranom filmu to je scenarist, direktor fotografije ili montažer. Kod nas su, pogotovo u autorskom dokumentarcu, ekipe užasno male i onda je producent glavni suradnik i komunikator redatelju za sve faze projekta i za sve što se s njim događa.”
“Zato ja volim dokumentarce jer je producentska involviranost maksimalna”, kratko i jasno je otklonila producentsku misteriju Vanja Jambrović.
Pitanje o gledanosti bilo kojeg domaćeg filma u hrvatskim kinima, bilo igranog a pogotovo dokumentarnog, oduvijek je spadalo u nezahvalnu sugovrorničku tematiku. No, producentica “Gangstera” ima spreman odgovor i na taj delikatan upit.
“Baš smo moj suradnik i partner Oliver Sertić, Nebojša Slijepčević i ja provjeravali gledanost hrvatskih filmova u 2013. godini i vidjeli smo zanimljive podatke. Nakon “Sonje i bika”, “Svećenikove djece” i, recimo, “Kauboja”, sljedeći naš najgledaniji film ostvario je brojku od 2500 gledatelja.”
“Ako mi napravimo veću gledanost od spomenute brojke, onda smatram da možemo biti jako zadovoljni u odnosu na omjer uloženih i vraćenih sredstava. Takvi igrani filmovi od HAVC-a u prosjeku dobivaju oko pet milijuna kuna”, optimistično je zaokružila priču oko buduće gledanosti producentica dokumentarnog filma “Gangster te voli”.
Za kraj smo otkrili jedan dobro čuvani dragulj. Nakon kratkog nećkanja, Vanja nam je otkrila savim zgodan detalj o emotivnom dosegu njezinog dokumentarnog filma. Na površini se pojavilo ime koje ne biste odmah povezali s Imotskim, bikovima i tamošnjim simpatičnim provodadžijama…
“Jako puno žena se identificira s Mayom, našim glavnim likom iz filma. Recimo, Miri Furlan se užasno svidio dokumentarac, pošto je i ona sama bila neprihvaćena i etiketirana kao autsajder i nedovoljno dobra individua.”
“Sreli smo se s njom na jednom festivalu i ona nam je u prvi plan istaknula svoju potpunu identifikaciju s Mayom, baš zato jer je drugačija”, zaključila je razgovor Vanja Jambrović.