PočetnaRecenzije"Park ljubavi" i "Autofocus" na vrhu naše "kratkodokumentarne" Liburnijine liste

“Park ljubavi” i “Autofocus” na vrhu naše “kratkodokumentarne” Liburnijine liste

-

Naslovna fotografija: Hrvoje Krstičević

U zagrebačkom Dokukinu (Kino Grič) jučer je organizirana projekcija prošlogodišnjih pobjednika Liburnia Film Festivala, jedinog festivala u Hrvatskoj kojeg pokreće isključivo domaća nefikcijska kreativna pamet.

Imali smo tako priliku nadoknaditi propušteno gradivo i pogledati naslove koji su nas zaobišli prošle godine, a od kojih smo prethodno pogledali tek debitantsko ostvarenje Kaje Šišmanović o turbulencijama razvoda vlastitih roditelja, “Kak’ je doma?” (2013., produkcija: Slobodna zona Jr. i Fade In).

Dva srednjometražna dokumentarca – “Polazište za čekanje” (2013., Maša Drndić) i “Čedo” (2012., Nikola Strašek) – ostavili smo za sutrašnje recenzije, dok ćemo se u ovom tekstu pozabaviti s ostatkom kratkometražne konkurencije s prošlogodišnje Liburnije.

Park-ljubavi

I već nakon prve projekcije – iako to, naravno, u tom trenutku nismo znali – dobili smo i pobjednika večeri u “Parku ljubavi” (2013., produkcija: ADU, ★★★★), prekrasnom i decentnom 15-minutnom slavlju nešto drugačije i gotovo dinosaurski izumrle ljubavi prije socijalnih mreža.

Debitantski film Lane Kosovac minimalistički je, ali zato nevjerojatno osvježavajući i dječje iskreni uvid u bračne “tko preživi pričat će” putešestvije gotovo zaboravljenih ljudskih duhova s pogrešne strane Univerzijade.

Tri para u najboljim godinama govore o vlastitim zabludama (“Muž mi nikada nije rekao ‘oprosti’ za prevaru”) i epifanijama (“Najprije smo bili ljubavnici, pa brat i sestra, a sada smo dvije sestre”), a mjesto u dokumentarcu je pronašla i priča o unajmljenom detektivu. Slatko, lepršavo i preporučljivo!

Tek mrvicu, mrvicu slabiji i koncepcijski potpuno drugačiji “Autofocus” (2013., Milva film i video, ★★★ i 1/2) Borisa Poljaka, prošlogodišnjeg apsolutnog pobjednika Liburnije, na prvi pogled izgleda poput rutinske vježbe s ADU-a.

Zagledate li se, međutim, nešto dublje u Poljakov voajerski prikaz crkve sv. Nikole pokraj Nina i rijeke turista koja očajnički želi prokljuviti (zaključani) interijer hrvatske kulturne baštine, “Autofocusu” nesumnjivo možemo nakalemiti i dodatnu antropološku dimenziju.

Hrvatski redatelj je u svoj objektiv uhvatio čitavu lepezu različitih pojedinaca i njihovih postupaka – od nervoznih roditelja s djecom, do egzibicionistički nastrojenih čeških turistica i muškaraca koji meditiraju ispod kraljevskog ninskog sunca. Poseban plus ide pomalo nadrealnim krupnim kadrovima putničkih zrakoplova koje gotovo možete dotaknuti.

Presuda

U “Presudi” (2012., produkcija: Pipser, ★★★) Đuro Gavran prati reakcije Zagrepčana i njihovih gostiju na Trgu bana Josipa Jelačića, povodom prvotne Haaške negativne presude generalu Anti Gotovini.

Nada i uzbuđenje u pozitivan ishod ultimativno se miješa s gorkim osjećajem konačnog, pa i osobnog poraza, kojeg je Gavran krupnim kadrovima najugorženijih zauvijek majstorski uspio zabilježiti na svojoj kameri. Kao i uvijek, teško je ocjenjivati ekstra-kratke dokumentarne uratke poput “Presude”, pa ocjenu uzmite s određenom rezervom…

I za kraj prvog bloka (“Kak je doma?” smo već recenzirali”), ostala nam je “Terasa” (2011., produkcija: Mitropa, ★), besmisleni i nepotrebni dokumentarac redateljskog dvojca Vedran-Sanja Šamanović, čiju ionako upitnu premisu o promatranju okolnog svijeta sa svoje terase, dodatno narušava tek materijaliziranje zamišljene ideje.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: (Auto)portretni istršci

55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva ove je godine održana u MM (multimedijalnom) centru Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu.

AI i virtualni svjetovi u Dokukinu KIC

U zagrebačko Dokukino KIC dolazi novi ciklus dokumentaraca "AI i virtualni svjetovi", koji istražuje snage, slabosti i ograničenja umjetne inteligencije.

Večeras u Sinju dokumentarac o ratnoj fotografkinji Lee Miller

Večeras na platno sinjske Palacine dolazi dokumentarac "Uhvatiti Lee Miller" / "Capturing Lee Miller" (2020) redateljice Terese Griffiths.

Tri nagrade za hrvatske dokumentarce na 20. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzió

Tri nagrade osvojili su hrvatski dokumentarci na 20. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzió.

55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Prva nagrada dokumentarcu “Korijen” Dore Fodor

U Zagrebu se od 24. do 26. studenog održavala 55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva.

Klasici svjetske dokumentaristike, 3. sezona

“Darwinova noćna mora” – Predatorske ribe i oružje u kolijevci čovječanstva

Posljednji esej treće sezone "Klasika" rezerviran je za dokumentarni film "Darwinova noćna mora" (2004) Huberta Saupera.

“Mali Dieter želi letjeti” – Ekstatično do neba

"Mali Dieter želi letjeti" (1997) spada među najpoznatija dokumentaristička djela velikog njemačkog redatelja Wernera Herzoga.

“Titicut Follies” – Čiste sobe i tužni varijetei

U trećem eseju treće sezone "Klasika svjetske dokumentaristike" pišemo o dokumentarcu "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana.

“Crumb” – Umjetnost kao jedini izbor

Dokumentarac "Crumb" (1994) Terryja Zwigoffa o strip-umjetniku Robertu Crumbu, spada među najistaknutije primjerke doku-biografskog žanra.

“Shermanov marš” – Generali i ljubavnici

Treću sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo s dokumentarcem "Shermanov marš" / "Sherman's March" (1985) Rossa McElweeja.

Dokultura, 3. sezona

Snaga je u detalju

Posljednji esej treće sezone "Dokulture" donosi tekst o hrvatskim filmskim vaninstitucionalnim programima.

Fiksiranje na margini

Shvatimo li film kao neizostavni dio kulture i umjetničkog stvaralaštva, obrazovni je sustav prva točka stjecanja šireg filmskog znanja.

Steći filmsku kulturu – od apstrakcije prema konzumerizmu

Prvi esej treće sezone "Dokulture" bavi se (ne)dostupnošću filmova široj publici, naročito iz kuta dokumentarnog roda.