PočetnaRecenzije"Park ljubavi" i "Autofocus" na vrhu naše "kratkodokumentarne" Liburnijine liste

“Park ljubavi” i “Autofocus” na vrhu naše “kratkodokumentarne” Liburnijine liste

|

Naslovna fotografija: Hrvoje Krstičević

U zagrebačkom Dokukinu (Kino Grič) jučer je organizirana projekcija prošlogodišnjih pobjednika Liburnia Film Festivala, jedinog festivala u Hrvatskoj kojeg pokreće isključivo domaća nefikcijska kreativna pamet.

Imali smo tako priliku nadoknaditi propušteno gradivo i pogledati naslove koji su nas zaobišli prošle godine, a od kojih smo prethodno pogledali tek debitantsko ostvarenje Kaje Šišmanović o turbulencijama razvoda vlastitih roditelja, “Kak’ je doma?” (2013., produkcija: Slobodna zona Jr. i Fade In).

Dva srednjometražna dokumentarca – “Polazište za čekanje” (2013., Maša Drndić) i “Čedo” (2012., Nikola Strašek) – ostavili smo za sutrašnje recenzije, dok ćemo se u ovom tekstu pozabaviti s ostatkom kratkometražne konkurencije s prošlogodišnje Liburnije.

Park-ljubavi

I već nakon prve projekcije – iako to, naravno, u tom trenutku nismo znali – dobili smo i pobjednika večeri u “Parku ljubavi” (2013., produkcija: ADU, ★★★★), prekrasnom i decentnom 15-minutnom slavlju nešto drugačije i gotovo dinosaurski izumrle ljubavi prije socijalnih mreža.

Debitantski film Lane Kosovac minimalistički je, ali zato nevjerojatno osvježavajući i dječje iskreni uvid u bračne “tko preživi pričat će” putešestvije gotovo zaboravljenih ljudskih duhova s pogrešne strane Univerzijade.

Tri para u najboljim godinama govore o vlastitim zabludama (“Muž mi nikada nije rekao ‘oprosti’ za prevaru”) i epifanijama (“Najprije smo bili ljubavnici, pa brat i sestra, a sada smo dvije sestre”), a mjesto u dokumentarcu je pronašla i priča o unajmljenom detektivu. Slatko, lepršavo i preporučljivo!

Tek mrvicu, mrvicu slabiji i koncepcijski potpuno drugačiji “Autofocus” (2013., Milva film i video, ★★★ i 1/2) Borisa Poljaka, prošlogodišnjeg apsolutnog pobjednika Liburnije, na prvi pogled izgleda poput rutinske vježbe s ADU-a.

Zagledate li se, međutim, nešto dublje u Poljakov voajerski prikaz crkve sv. Nikole pokraj Nina i rijeke turista koja očajnički želi prokljuviti (zaključani) interijer hrvatske kulturne baštine, “Autofocusu” nesumnjivo možemo nakalemiti i dodatnu antropološku dimenziju.

Hrvatski redatelj je u svoj objektiv uhvatio čitavu lepezu različitih pojedinaca i njihovih postupaka – od nervoznih roditelja s djecom, do egzibicionistički nastrojenih čeških turistica i muškaraca koji meditiraju ispod kraljevskog ninskog sunca. Poseban plus ide pomalo nadrealnim krupnim kadrovima putničkih zrakoplova koje gotovo možete dotaknuti.

Presuda

U “Presudi” (2012., produkcija: Pipser, ★★★) Đuro Gavran prati reakcije Zagrepčana i njihovih gostiju na Trgu bana Josipa Jelačića, povodom prvotne Haaške negativne presude generalu Anti Gotovini.

Nada i uzbuđenje u pozitivan ishod ultimativno se miješa s gorkim osjećajem konačnog, pa i osobnog poraza, kojeg je Gavran krupnim kadrovima najugorženijih zauvijek majstorski uspio zabilježiti na svojoj kameri. Kao i uvijek, teško je ocjenjivati ekstra-kratke dokumentarne uratke poput “Presude”, pa ocjenu uzmite s određenom rezervom…

I za kraj prvog bloka (“Kak je doma?” smo već recenzirali”), ostala nam je “Terasa” (2011., produkcija: Mitropa, ★), besmisleni i nepotrebni dokumentarac redateljskog dvojca Vedran-Sanja Šamanović, čiju ionako upitnu premisu o promatranju okolnog svijeta sa svoje terase, dodatno narušava tek materijaliziranje zamišljene ideje.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

U tijeku prijave za 4. Cherry Pop Festival

U tijeku su prijave za natjecateljski filmski "Sweet Cherries", četvrtog izdanja Cherry Pop Festivala.

Nagrade za hrvatske filmaše u New Yorku i Trstu

Hrvatske filmske autorice i autori nastavljaju predstavljati vlastite projekte na brojnim svjetskim festivalima i manifestacijama.

“Cinéma Laika” Veljka Vidaka uskoro u hrvatskim kinima

Dokumentarni film "Cinéma Laika" (2023) Veljka Vidaka, premijerno će biti prikazan u srijedu, 5. veljače u Dokukinu KIC.

Masterclass Kumjane Novakove i projekcija “Šutnje razuma” u Dokukinu KIC

Nagrađivana makedonska redateljica Kumjana Novakova održat će sutra u Dokukinu KIC masterclass posvećen radu s arhivom.

28. Međunarodni dokumentarni filmski festival Ji.hlava: “Happiness to All” – Živjeti finu rusku stvarnost

U filmu "Happiness to All" (2024) Filipa Remunde, Vitalij je tragičan junak suvremene ruske stvarnosti u ranim srednjim godinama.

22. Human Rights Film Festival: “Izrael-Palestina na švedskoj televiziji” – Neočekivane arhivske veze

"Izrael-Palestina na švedskoj televiziji" (2024) je došao u pravo vrijeme kao još jedan u moru dokaza o sustavnom etnički usmjerenom nasilju.

Gruzijski vikend u Dokukinu KIC

Aktualna društveno-politička situacija u Gruziji ogledat će se kroz dva dokumentarca koji će biti prikazani u sklopu programa "Gruzijski vikend" u zagrebačkom Dokukinu KIC 1. i 2. veljače.

22. Human Rights Film Festival: “Mogućnost raja” – Mogućnost raja u izvjesnosti pada

Već sam naziv filma Mladena Kovačevića - "Mogućnost raja", misao usmjerava prema utopističkom okviru koji daljnje asocijacije umnožava.

Nova izdanja “Hall of Famea” i “Dokukina Eter” u Dokukinu KIC

U zagrebačkom Dokukinu KIC održat će se nova izdanja programa "Hall of Fame - vodič kroz povijest dokumentarnog filma" i "Dokukina Eter".

22. Human Rights Film Festival: “Mladost (Teška vremena)” – Oda suvremenom (kineskom) radništvu

Wangova Kina u "Mladost (Teška vremena)" predstavlja stvarnost golemog dijela kineskog, ali i svjetskog stanovništva današnjice.