PočetnaRecenzije"Čedo" - Vrhunska fotografija "ugušena" konačnim neujednačenim proizvodom

“Čedo” – Vrhunska fotografija “ugušena” konačnim neujednačenim proizvodom

|

S današnje dvije recenzije jedinih srednjemetražnih dokumentarnih ostvarenja (“Čedo” i “Polazište za čekanje”) s pobjedničke matineje (pročitajte naše kratkometražne recenzije) Liburnia Film Festivala, održane prekjučer u Dokukinu Grič, završavamo pregled nagrađenih filmova sa spomenuog festivala.

S tek jednim uberpromašajem (“Terasa”, 2011., Vedran i Sanja Šamanović, produkcija: Mitropa) i nizom solidnih i vrlo dobrih dokumentaraca, Liburnia je uglavnom ispunila naša očekivanja, pa se s razlogom veselimo novom izdanju morskog festivala u Ičićima.

Priča o zagrebačkom beskućniku, pijancu i narkomanu Čedi Šarabi“Čedo” (2012., produkcija: Factum) Nikole Strašeka – također spada u tu iznadprosječnu, iako već viđenu i ne naročito spektakularnu grupu dokumentaraca.

Ono što “Čedu” izdvaja iz mora dokumentaraca slične marginalne osnovice, nesumnjivo je vrhunska fotografija snimatelja Dragana Šiše te briljantni odabir muzike u liku i djelu glazbene skupine Afion koja se specijalizirala za unikatne obrade narodnih pjesama s ovih prostora.

Strašek je u svojem izoštrenom fokusu interesa uhvatio životnu ispovijed čovjeka s margine koji zadnjih petnaestak godina marljivo skuplja blato sa zagrebačkog asfalta. Po vlastitim riječima “propalica, pijanac i lijenčina”, Čedo u odumrlom miksu stoičke ravnodušnosti i neprekinutog kalašnjikovskog rafala negativnosti, govori o svojem nesretnom životu prepunom besperpektivnosti, nesreće i maligne ravodušnosti s druge strane bijele ograde.

Ono što “Čedu” izdvaja iz mora dokumentaraca slične marginalne osnovice, nesumnjivo je vrhunska fotografija snimatelja Dragana Šiše te briljantni odabir muzike u liku i djelu glazbene skupine Afion koja se specijalizirala za unikatne obrade narodnih pjesama s ovih prostora.

Vanserijski i rijetko viđeni – i vjerojatno minuciozno planirani – izbor eksterijera i kuteva snimanja, kombiniran s krupnim kadrovima Čedinog uglavnom bezizražajnog pogleda, zaslužan je za većinu pozitivne dojmologije nakon završetka projekcije “Čede”.

Toliko smo, u stvari, bili impresionirani vizualnim identitetom Strašekovog ostvarenja, da su i nevjerojatno važna priznanja njegovog glavnog junaka (“Kad sam se prihvatio flaše, ništa mi više nije bilo važno. Nisam zaslužio ništa – niti obitelj, niti kućnog ljubimca”) ostala utišana unutarnjim usklikom “J… te, ovo je zakon snimljeno!”.

S druge strane, “Čedin” rascjepkani i neujednačeni narativ bez smjera i koncentracije, te glavni lik čiju sudbinu zbog svoje specifičnosti jednostavno ne možemo zasuti golemim količinama nepodijeljene empatije, glavni su razlozi konačne čardakovske ocjene.

U svim tim vratolomnim vizualnim kerefecima, kutevima i glazbenim delicijama, kao da se na kraju izgubila osnovna misao-vodilja svakog dobrog dokumentarnog filma – stavljanje priče i sudbine vlastitog subjekta u prvi plan.

U “Čedi” su uloge nerijetko zamijenjene pa nas umjesto sugovornikove, nerijetko zapljuskuje i dobar dio redateljske forma prije sadržaja samovažne energije. Ako već ne zbog tematike i konkretne priče, “Čedu” pogledajte zbog spektakularnih vizuala metropole kakvu dosad niste vidjeli. Savski nasip i zagrebački krovovi odavno u jednom dokumentarcu nisu ljepše izgledali…

"Čedo"

O FILMU:

Režija: Nikola Strašek
Godina proizvodnje: 2012.
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Produkcija: Factum
Trajanje: 52 minute

Komentari

1 komentar

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Zakonske kontradiktornosti i iluzorna prava

Temeljni se problem svodi na neriješeno pitanje vlasništva nad filmovima nastalim u Jugoslaviji, a koje su omogućili netransparentni privatizacijski procesi devedesetih

Treće izdanje Cherry Pop Festivala od 21. do 23. studenog

Treće izdanje Cherry Pop Festivala održat će se od 21. do 23. studenog u zagrebačkom Dokukinu KIC i Pogonu.

U tijeku prijave za prvi “Flame.In”

U tijeku su prijave za premijerni "Flame.In" - razvojni laboratorij za prve dugometražne dokumentarne filmove.

Hrvatski dokumentarni film – od informativnog do zagonetnog (II): Poetizacija

Rani filmovi druge, poslijeratne, nove, komunističko-socijalističke Jugoslavije ponajprije su bili sredstvo za izricanje parola, doktrina, direktiva vlasti.

Estetika traganja

Serija eseja "Političnost estetike dugog kadra" u sklopu četvrte sezone "Dokulture", fokusirana je na karakteristike opservacijskog filma sporog ritma.

Hrvatski dokumentarni film – od informativnog do zagonetnog (I): Informacija

U ovom nizu tekstova kušali bismo ponuditi kraći, brzopotezni pregled skretanja hrvatskog dokumentarnog filma "od informativnog do zagonetnog".

U KIC-u retrospektiva filmova austrijske slikarice Marije Lassnig

U sklopu programa "Film XX*" u srijedu 30. listopada u 19 sati, u KIC-u će se održati retrospektiva filmova slavne austrijske slikarice Marije Lassnig.

“Sanjalice” Vladimira Petrovića najbolji film 18. DORF-a

"Sanjalice" (2024) srpskog autora Vladimira Petrovića, proglašene su najboljim film 18. Festivala dokumentarnog rock filma - DORF-a.

“Holy Redemption” sutra na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Holy Redemption" Joséa Carlosa Soaresa, Tanjua Şahina i Aslıhan Eker Çakmak, sutra će se emitirati na programu Al Jazeere Balkans.

18. DORF: “Grandpa Guru” – Površan pogled u mnoštva

Osim što govori životnu priču i karijerni put svog nedvojbeno karizmatičnog subjekta, "Grandpa Guru" pokazuje i neka lica od mnoštva koja žive u Jevđeviću.
Režija: Nikola Strašek<br> Godina proizvodnje: 2012.<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Produkcija: Factum<br> Trajanje: 52 minute"Čedo" - Vrhunska fotografija "ugušena" konačnim neujednačenim proizvodom