31. prosinca 2009. godine. Za Kevina Pearcea, mladog američkog profesionalnog snowboardera i jednog od glavnih kandidata za osvajanje zlatne medalje na skorašnjim Olimpijskim igrama u Vancouveru, trebao je to biti sasvim običan dan u snježnom uredu.
Dolazak do lokalnog half-pipea (ovalni zid u obliku slova “U” po kojima snowboarderi izvode svoje trikove) u Park Cityju. Druženje s prijateljima i nastavak pomicanja vlastitih granica. Dušoispuštajuće treniranje dok jedna od zainteresiranih strana na relaciji čovjek-snowboarderska daska napokon ne potpiše ultimativnu predaju.
Da, trebao je to biti još jedan sasvim normalan, monoton i nipošto neobičan dan za mladu boardersku zvijezdu. Koliko puta se Kevin Pearce penjao na vrh tog ledenog, u vremenu zamrznutog vala? I koliko puta se Kevin Pearce, unatoč svim opasnostima koje taj sport nosi, uspješno prizemljivao nakon jednog od svjojih brojnih nemogućih trikova?
Koliko puta se Kevin Pearce šeretski u lice smijao svojoj neminovnoj sudbini? Jer sudbina, s predznakom bolničkog joda i umornih medicinskih sestara, u ovakvom sportu je krvlju ispisana istina. Sto puta? Tisuću?
Posljednjeg dana te kobne 2009. godine, Kevin Pearce je na jednom od svojih uobičajenih treninga pokušao izvesti još neuvježbani i komplicirani double cork 1080 skok. No, umjesto dočekivanja na noge, američki snowboarder frontalno je glavom udario u zamrznuto tlo, nakon čega je, tumarajući između života i smrti, šest dana proveo u komi obližnje bolnice…
Lucy Walker nam je sa svojim dokumentarcem “The Crash Reel” (2013), bacila jednu od neočekivanijih ovogodišnjih dokumentarnih felši. Trebala je to biti očekivana i predvidljivo-površna eskplozija dobro ukoričenog vizualnog prezentacijskog slajda, s dvojcem Pierce-White (Shaun) u središtu srednjoškolskog šaketanja snowboarderskih zvjezdanih teškaša. Kako smo se prevarili. Oh, kako smo se prevarili… Lucy, za sljedeći film ćeš po defaultu dobiti zvjezdicu više, deal?
Lucy Walker nam je sa svojim dokumentarcem “The Crash Reel” (2013), bacila jednu od neočekivanijih ovogodišnjih dokumentarnih felši. Trebala je to biti očekivana i predvidljivo-površna eskplozija dobro ukoričenog vizualnog prezentacijskog slajda, s dvojcem Pierce-White (Shaun) u središtu srednjoškolskog šaketanja snowboarderskih zvjezdanih teškaša. Kako smo se prevarili. Oh, kako smo se prevarili… Lucy, za sljedeći film ćeš po defaultu dobiti zvjezdicu više, deal?
Američka redateljica vrhunskom je pripovjedačkom tehnikom dokumentirala, u konačnici, ipak priču sa sretnim završetkom. Snimivši potresnu sudbinu mladog sportaša, Walker je usput i debelim crnim flomasterom podcrtala plimni val opasnosti koje snowboarding, kao iznimno atraktivan ali i isto toliko opasan sport, nosi sa sobom. Zar je normalno da jedan 24-godišnji boarder slomi kost manje od ukupnog broja vlastitih godina? Da drugi slomi zdjelicu? Da treći probuši slezenu? Da četvrti adrenalinski ovisnik, s istovjetnim ozljedama poput Kevina, za manje od 14 dana izgubi onu najvažniju btku – životnu?
“The Crash Reel” je priča o izborima. Žaljenju i mirenju s vlastitim ograničenja. Rušenju prepreka, uglavnom mentalnih. Gledanju šireg konteksta i gušenju vlastitog arogantnog mita o neuništivosti.
Jer kako mladom vrhunskom sportašu na početku karijere reći da se više ne smije baviti omiljenim sportom? Na kraju krajeva, kako tu prokleto tešku, zatupljujući i nepregovarajuću istinu osvijestiti u samom sebi?
Kevin Pierce ima neubičajeno divnu i razumijevajuću obitelj. Ima i prekrasnog brata s Downovim sindromom. Ima i roditelje koji gotovo sedam dana nisu znali hoće li nadživjeti vlastitog sina. Kako takvoj obitelji priopćiti da zbog, budimo realni – još uvijek malo glorificiranije zabave – može zauvijek ostati bez brata i sina?
“The Crash Reel” dokumentira sve faze samozavaravanja, negiranja, pregovaranja i konačnog prihvaćanja negativnog odgovora na pitanje: “je li toliki rizik vrijedan ičijeg života?” Ne sumnjamo kako će se slični odgovori uskoro početi rađati i u mnogim mladim, usijanim glavama diljem svijeta. “The Crash Reel” je uspješno zasadio opominjuću klicu…