Recenzije

Jane Goodall je u dokumentarcu "Jane" (Brett Morgen, 2017.) dokazala da su ljudi mnogo sličniji čimpanzama/životinjama nego što bismo htjeli priznati.

U dokumentarcu "Simon protiv straha" (2018) Georgi Tenev znatiželjno kopka po prošlosti "izvučenoj iz mračnih, tajnovitih podruma".

"Kamena kornjača" (2017) Kineza Xiao Xiaja začudna je kao i njeno ime, a film vješto balansira između oniričkog karaktera i čvrstih granica realiteta.

"Stranac" (2017) Nicole Nielsen Horanyi ne nudi politički korektna razrješenja koja će nam omogućiti da se osjećamo ugodno, već posve jasno, iako ne izrijekom, pokazuje grke manjkavosti uređenog dijela svijeta u kojem živimo.

Glavna je poruka filma "Josipa, volim te" (Trigon, 2018.) Jadranke Cicvarić Šiftar i Senada Zemunovića da se o psihičkim poremećajima i bolestima - otvoreno razgovara.

U filmsko-umjetničkom smislu "Društvo besplatnog ručka" (Christian Tod, 2017.) ne donosi ništa nova, niti se zanosi kakvim stvaralačkim postupcima, no pregledan je, tečan, zanimljiv i dinamičan.

Protagonisti u "Majči" (ADU, 2018.) Josipa Lukića do svojevrsne katarze dolaze prirodno, spontano, intuitivno; s pregršt vica, autoironije i što je najvažnije - bez ogorčenosti.

"Druga strana svega" (2017) Mile Turajlić priča je o njenoj majci Slobodanki, poznatoj srpskoj aktivistici i sveučilišnoj profesorici prirodnih znanosti.

Talal Derki u svom novom filmu "Očevi i sinovi" upotpunjava poznatu sliku o Siriji, naglašavajući pritom da neoprezna zamjena jedne političke opcije drugom, bez širokog konsenzusa može biti jednako pogubna.

Film otvaranja 14. ZagrebDoxa, "Preko svih granica" nas podsjeća na to da nam najviše patnje katkad donosi upravo ono što nam pruža najveći užitak.