Lijepo je bilo prije nekoliko dana upiti svu tu silnu dokumentarno-mladenačku energiju u Dokukinu Grič. Polaznici Restartove Škole dokumentarnog filma prikazali su nemalom auditoriju svoje završne radove / dokumentarne filmove i na najljepši mogući način zaokružili nekoliko mjeseci vlastitog nefikcijskog naukovanja.
I dok je svaki od filmova nosio dio svojeg šarma i kvalitete, nama je za oko zapeo dokumentarac “Svaki dan je Božić” mladog redatelja Ante Zlatka Stolice, čiji nam je kratki uradak o docrtavanim galebovima i blaženom neznanju njegove uže obitelji, u više navrata izazvao nekontrolirane valove smijeha.
Antu smo zato brže-bolje priveli na razgovor nakon svršetka svečanosti dodjele diploma polaznicima Škole dokumentarnog filma.
“I prije sam pratio dokumentarne filme, iako moram priznati – ne previše pasionirano. Još uvijek mi je malo draža igrana filmska produkcija, ali recimo da je omjer moje zainteresiranosti naspram ta dva žanra ravnopravno raspodijeljen”, kaže za svoje filmske afinitete mladi filmaš Ante Zlatko Stolica.
Kako nam je u nastavku razgovora rekao i sam Ante, sam proces prijave na Školu dokumentarnog filma nije bio previše kompliciran. Jedan klik, kratki prijavni film i budući izazivač gromoglasnih smjehovnih valova u Dokukinu Grič postao je članom treće generacije Restartove edukacijske perjanice.
“Naučio sam puno u Školi dokumentarnog filma. U mojem slučaju bilo je dosta prostora za napredak, pošto i nisam imao previše dokumentarističkog znanja”, iskreno je rekao Ante na pitanje o širini akumuliranog znanja u nekoliko mjeseci Škole.
“Prije sam uglavnom bio skloniji nekoj dokumentarnoj teoriji. No, u Školi dokumentarnog filma imaju razvijeni gerilski duh. Rekli su mi: ‘Snimi film, odradi tu zadaću kako najbolje znaš, pa ćemo nakon toga ići dalje’. Možda sam prije i mislio da znam neke stvari, ali brzo sam shvatio kako to baš i nije istina.”
Anti je samu ideju snimanja dokumentarnog filma “Svaki dan je Božić” natuknuo prijatelj Goran Milaković. Opuštenoj obitelji, čiju je glavu obitelji zaobišao val moderne tehnologije (otac nema niti mobitel), trebalo je četiri godine za dešifriranje inflacijskog trenda galebova na jednoj od tamošnjih slika.
“Od snimljenog materijala u početku nisam imao namjeru napraviti dokumentarni film. Bila je to neka moja igrarija. Kasnije, kad smo smišljali završnu vježbu, svima su ti kadrovi bili smiješni, pa sam u konačnici ipak promijenio svoje mišljenje”
“Moji još nisu vidjeli film”, smije se Ante Zlatko Stolica. “Gledali su samo neke snimke, ali njima je to zabavno. Bojao sam se hoće li ih snimljeni materijal na neki način ismijavati. Mislim da to ipak nije tako i da u mojem filmu nema ništa ružno. Ili se barem tome nadam.”
Na pitanje o vlastitoj budućnosti u dokumentarnim filmovima, Ante nam nije mogao dati precizni odgovor. No, jedno je sigurno – “Svaki dan je Božić” ne bi trebao biti njegov jedini uradak u filmaškoj karijeri.
“Vidim se u filmovima. Nisam načisto u kojem žanru, jer se vidim i u dokumentarnom, ali i u igranom filmu. Naravno, tek sam na početku, pa bih trenutno volio raditi sve. Nešto će se od svega izroditi u budućnosti”, rekao nam je na kraju redatelj dokumentarca “Svaki dan je Božić” i polaznik Škole dokumentarnog filma, Ante Zlatko Stolica.
