PočetnaNaj-listeTop 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2019. godine

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2019. godine

-

Mic po mic, došlo je vrijeme za još jednu godišnju listu najboljih hrvatskih dokumentarnih filmova po izboru glavnog urednika portala Dokumentarni.net, Hrvoja Krstičevića. Nije 2019. bila naročito spektakularna što se tiče domaće dokumentarističke produkcije. Ne znači, naravno, da nije bilo zapaženih hrvatskih dokumentaraca u godini na izdahu, čak i onih koje trpamo u ladicu trajnih vrijednosti. Ali da želimo više kvalitetnih, promišljenih autorskih filmova, naročito dugog metra – apsolutno! Vidjet ćete, uglavnom, našu ovogodišnju listu. Krenimo najprije ipak s godišnjim doku-highlightsima.

Nakon nepune dvije godine na čelu najvažnije domaće filmske institucije, Daniel Rafaelić je sredinom veljače podnio ostavku na mjesto ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra. Razlozi – ljudski i profesionalni. Ako je već najkraći mjesec u godini krenuo s gorkim pelinkovcem, onda je naša godišnja nagrada, nadamo se, barem malo doprinijela razvedravanju srdaca filmskog puka. Dobro, ne budimo naivni – nije previše, ali svejedno je atmosfera među okupljenima u Dokukinu KIC bila odlična. Najboljim HR-dokumentarcem 2018. godine proglasili smo “Majči” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2018.) Josipa Lukića.

U ožujku je sletjelo nekoliko važnih vijesti za domaću dokumentaristiku, poput nagrada na East Doc Platformu za manjinsku koprodukciju “Muzej revolucije” (Uzrok / Restart) srpskog autora Srđana Keče, lijepog broja domaćih naslova na 65. Oberhausenu, još jedne manjinske domaće koprodukcije (“Chris the Swiss”, Anja Kofmel) koja je trijumfirala na Švicarskim filmskim nagradama, odnosno ulazak dva domaća dokumentarca (“Blink” Jakova Labrovića i “Tak kak je” Arsena Oremovića) na jedan od važnijih svjetskih festivala o ljudskim pravima, ukrajinski Docudays.

Promjena na čelu HAVC-a

Travnati mjesec nije donio naročitu plimu međunarodnih novica, ali jest onu koja se tiče promjene na čelu Hrvatskog audiovizualnog centra. Upravni odbor HAVC-a za novog ravnatelja izabrao je Christophera Petera Marcicha, Amerikanca hrvatskih korijena s poprilično jakim međunarodnim filmskim vezama.

Svibanj je počeo – nagradno. “Susjedi” (Gral Film, 2018.) Tomislava Žaje osvojili su, naime, dvije nagrade na losanđeleskom SEEfestu – Filmskom festivalu Jugoistočne Europe (South East European Film Festival). Istog dana objavili smo vijest da Društvo hrvatskih filmskih redatelja poziva HRT na prekid bojkota domaćih filmskih ostvarenja iz svog programa. Kasnije će se gruda nezadovoljstva zakotrljati do punokvrne incijative “Meni se to gleda, HRT ne da!”. Za dobre vijesti iz Beograda pobrinuo se Goran Dević, čiji je “U ime Republike Hrvatske” (Petnaesta umjetnost, 2018.) proglašen najboljim kratkometražnim dokumentarcem 12. Beldocsa. Nagrade već odavno nisu iznenađenje za Nebojšu Slijepčevića i “Srbenku” (Restart, 2018.) – još jedna u nizu pala je na Filmskom festivalu Millennium Docs Against Gravity, najvećem poljskom doku-festivalu. Potkraj mjeseca Slijepčević je doznao dodatnu lijepu vijest, i to od članova odbora Nagrade “Vladimir Nazor”.

Lipanj nam je podario nagradni stimulans s desetog izdanja crnogorskog UnderhillFesta, na kojem je Nagradu za najbolji regionalni film osvojila Slijepčevićeva “Srbenka”, dok se Posebnim priznanjem u regionalnoj konkurenciji osladio Devićev film “Na vodi” (Petnaesta umjetnost, 2018.).

Meni se to gleda, HRT ne da!

U sedmom mjesecu svjedočili smo začetku DHFR-ove inicijative “Meni se to gleda, HRT ne da!”, dok nas je par dana kasnije zauvijek napustio Krunoslav Heidler, filmaš, fotograf, filmski producent i dobri duh hrvatske kinematografije. Od 13. do 21. srpnja u Puli se održavao Pulski filmski festival, na kojem je igrano-dokumentarni film “Dnevnik Diane Budisavljević” (Hulahop / Decembar / This and That Productions; 2019.) osvojio čak šest nagrada. Debitantski dugometražni film Dane Budisavljević do kraja godine skupit će impresivnih četrdesetak tisuća kinogledatelja. Svjetsku premijeru na najjačem regionalnom festivalu, 25. Sarajevo Film Festivalu, doživio je pak dokumentarni film “Da je meni ono što mi nije” (3D2D Animatori, 2019.) redateljice Višnje Skorin.

Kolovoz je standardno rezerviran za jednu od najvažnijih regionalnih doku-festivalskih stanica, prizrenski DokuFest. Na Kosovo je otputovalo pet dokumentaraca s hrvatskim predznakom, a s Posebnim priznanjem regionalnog žirija (Balkan Dox) vratio se Goran Dević (“Na vodi”).

Hrvatska na DOK Leipzigu

Vjerojatno najvažnija vijest 2019. godine za hrvatsku dokumentarističku industriju odjeknula je sa 62. DOK Leipziga. Jedan od najvećih svjetskih festivala dokumentarnog filma upravo je našu dokumentaristiku stavio u svoj programski fokus, dok je Goran Dević izabran u žiri natjecateljskog programa dugog metra istog filmskog okupljališta. Po jedan domaći dokumentarac vidjeli smo na 35. Međunarodnom filmskom festivalu u Varšavi (“Mačka je uvijek ženska” Martine Meštrović i Tanje Vujasinović), odnosno industrijskom dijelu 23. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Jihlavi (“Strujanja” Katerine Dude).

I u listopadu je bilo zanimljivih vijesti na međunarodnoj sceni, poput niza hrvatskih dokumentaraca na 29. Filmskom festivalu u Cottbusu, odnosno natjecateljskom upadu “Mačka je uvijek ženska” na 62. DOK Leipzig. Potkraj desetog i početkom jedanaestog mjeseca rastužile su nas vijesti o smrti poznatog splitskog snimatelja Andrije Pivčevića te uistinu prerani odlazak redatelja i novinara Matije Vukšića. Još u listopadu Posebnu nagradu žirija natjecateljskog programa Green Years sedamnaestog izdanja portugalske Doclisboe, osvojio je Josip Lukić sa svojim dokumentarcem “Doplovit će Rex” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2019.). Društvo hrvatskih filmskih redatelja došlo je pak pred saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije, pitati jednostavno pitanje: “Zašto HRT odbija prikazati gotovo dvogodišnju hrvatsku dokumentarnu produkciju?”.

Na jednoj od značajnijih festivalskih postaja posvećenih istočnoeruopskom filmu – 29. Filmskom festivalu u Cottbusu – hrvatski igrano-dokumentarni film “Dnevnik Diane Budisavljević”, točnije autorica Dana Budisavljević osvojila je Nagradu za najbolji debitantski film. Bilo je to prošloga mjeseca, otprilike u isto vrijeme kad je službeno sa zasjedanjem počeo najveći svjetski festival dokumentarnog filma – amsterdamska IDFA. Najnovije, 32. izdanje doku-festivalskog majora ugostilo je i nekoliko hrvatskih ostvarenja, uglavnom koprodukcija.

Godišnji Top 10 pred vama izbor je najboljih deset hrvatskih dokumentaraca tekuće godine po mišljenju glavnog urednika portala Dokumentarni.net, Hrvoja Krstičevića. Najbolji hrvatski dokumentarni film 2019. godine po izboru redakcije portala Dokumentarni.net obznanit ćemo na tradicionalnoj svečanosti početkom godine. Uvodimo i nekoliko novina o kojima ćete na vrijeme biti obaviješteni.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Kozibrod"

Teško je smisleno uobličiti i na virtualni papir izbaciti impresije o “Kozibrodu” Barbare Radelje, dokumentarcu rođenom na ovogodišnjoj Restartovoj Školi dokumentarnog filma. Sinopsis (“Film ‘Kozibrod’ nastao je kao dokumentacija procesa demistifikacije ženskih stanja i povijesti bolesti unutar obitelji) ne pomaže previše, jer radi se o filmu koji prkosno, na svoju glazbu u slušalicama pleše između rodova i žanrova. Kroz delikatni niz statično-poetskih kadrova pomalo trošne obiteljske kuće u kojoj je odrasla autoričina majka, odnosno odabranih obiteljskih fotografija, Barbara Radelja u gledatelju izaziva cijeli niz osjećaja: od nostalgije i praznine nepoznatog gubitka, do konačnog internaliziranog mira.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Strujanja"

Kad bi barem biljke mogle pričati, kao da nam u svojim “Strujanjima” poručuje redateljica Katerina Duda. Nadogađalo se, bogme, svašta u ovih tridesetak godina hrvatske samostalnosti, uključujući promjenu koncepta upravljanja javnim prostorima i tvrtkama poput INA-e koje su nekad njegovale kreativno djelovanje svojih radnika, da bi divlja privatizacija i rat ovakvim hipsterskim idealima odavno rekli stop!. Jedinu kakvu-takvu konstantu, svojevrsni fizički most prema nešto humanijim vremenima, čini se, isprepliće tek raznolika flora okupana vibracijom glasova posljednjeg ostatka INA-ine kulturno-umjetničke sekcije – mješovitog pjevačkog zbora. Duda svojim statičnim kadrovima šara utrobom zgrade u Šubićevoj, fokusirajući prije svega zelenu oazu i radnike koji o njoj brinu, bez izraženog autorskog komentara dopuštajući gledatelju donošenje vlastitih zaključaka o viđenome.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Dnevnik Diane Budisavljević"

Ako se o nekom hrvatskom (dokumentarnom) filmu pričalo u 2019. godini, onda je to zasigurno debitantsko dugometražno ostvarenje Dane Budisavljević. Igrano-dokumentarni “Dnevnik Diane Budisavljević” rasturio je ovogodišnju Pulu, dok je sam film pogledalo više od trideset tisuća gledatelja. Razloge uspjeha treba treba tražiti u atraktivnosti teme (Diana Budisavljević od smrtne presude NDH logora spasila je tisuće djece), izvrsnoj glumačkoj izvedbi (prije svega odmjerena Alma Prica u glavnoj ulozi), ali i humanističkoj poruci bez želje za moraliziranjem i jeftinim ideološkim pamfletizmom.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Doplovit će Rex"

I dok je u “Majči” Josip Lukić profitirao (i) na ultimativnom protagonističkom jackpotu majke Dragice, najnoviji dokumentarac splitskog redatelja, “Doplovit će Rex” podignuo je zahtjevnu letvicu kako s osobne strane, tako i one profesionalne u smislu zanatskog uobličavanja u smislenu cjelinu jedne poprilično kaotične obiteljske situacije. Lukićeva, zapravo kamera Marinka Marinkića (najbolje ime ikad, bez zajebancije!) ulazi u klaustrofobičan splitski stan autorove sestre Marine, nedugo prije njenog ponovnog odlaska na kruzer. Kako to izgleda kad četveročlanoj obitelji – svi odreda pojedinci s izraženom osobnošću – danima za vratom jaše filmska ekipa, vjerojatno ste već vidjeli na nekom od prohujalih HR-festivala. Tijesno je, napeto je, svatko svakome ide na živce, padaju ponekad i teške riječi. Pa ipak, osim suptilnog društveno-ekonomskog komentara, “Rex” samo potvrđuje da Coca-Coline obitelji s TV-razglednice nisu prava slika s terena. Lukićeva, pak – jest; prva postoji tek u scenarističkoj limunadi, u potonjoj bi jedan drugome dali bubreg dok bi rekao keks.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Hipokritovi sinovi"

Domaća dokumentaristička pamet izbacila je niz uspješnih i ozbiljno dobrih dokumentaraca (“Blokada”, “Zemlja znanja”, “Plenumovi”) o recentnim studentskim ustancima. Dodajmo ovom popisu i ovogodišnje “Hipokritove sinove” Antuna Mezulića, čija je kamera smještena u samo oko oluje bunta studenata i profesora zagrebačkog Filozofskog fakulteta protiv odluke o suradnji s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Film nose neodoljivo-borbena mladenačka energija i nekoliko antologijskih scena, poput dokumentirane izjave dekana FFZG-a Vlatka Previšića kako je “sve po zakonu”. Ista je indikativna sama po sebi – loše zakone treba mijenjati, loše ljude koji donose loše zakone također.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Times of Great Depression"

Ispravljamo grijehe prošlosti vol. koji to već? Dogodi se, naravno, poneki previd u vrednovanju godišnje hrvatske doku-produkcije zbog posve predvidljivog zamora materijala potpisnika ovih redova. Da vas ne zamaramo nepotrebnim detaljima, dovoljno je reći da smo Gojunov “Times of Great Depression” ipak s malim zakašnjenjem uvrstili na doku-netovu listu (hvala ovogodišnji DORF!). “TOGD” ulazi u osobno-stvaralački prostor bluzerskog genijalca Adama Semijalca, poznatijeg kao Bebè Na Volè, osobe koja ne trpi nametnute kalupe i ograničenja. Bez obzira na povremenu ogorčenost nerazumijevanjem okoline i beznadnošću financijske isplativosti bavljenja bluzom u Hrvatskoj, “Times of Great Depression” oduševljava dječački idealističkom energijom svog svemirski talentiranog glavnog protagonista. I glazbom – brate mili, kakvom glazbom!

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Glava u balunu"

Nije Mladen Stanić hrvatska reinkarnacija Jerryja Seinfelda, ali mogao bi mladi splitski autor barem u poluvremenu neke nogometne partije održati kratko predavanje na temu snimanja nečega o ničemu. “O čemu je film? O ničemu! Ali priča, moraš imati priču. Zaboravi priču!” Stanićev studentski dokumentarac o zidiću, na zidiću i pokraj zidića, “Glava u balunu” opservacijski prati grupicu mladića u ranima dvadesetima koji – pogodili ste – na zidiću raspredaju uglavnom o ljepšem spolu. Rekosmo već, “GUB” je baš pravi, hudovski autentičan zagriz ne-politički korektne stvarnosti kojoj nefiltrirana rafalna paljba protagonista predstavlja prednost, umjesto hipoteke. Neki će više ili manje lovačke priče simpatičnih splitskih mladića proglasiti šovinizmom, možda i mizoginijom, ali to su bedastoće.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Tusta"

Jedan od boljih domaćih biografskih dokumentaraca u posljednjih nekoliko godina, “Tusta” Andreja Korovljeva prati karijeru i privatni život pokojnog lidera KUD Idijota, Branka Črnca Tuste. Napisano ovako suhoparno, nikad ne biste pomislili koliko emocija i ljubavi je umumpano u film koji će štovateljima Tustinog lika i djela, odnosno pulskih punk-rockera, predstavljati filmsku enciklopediju iz koje će svakim gledanjem moći upecati nešto novo.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Mačka je uvijek ženska"

Možda – posve vjerojatno – je sintagma najugodnijeg iznenađenja godine već odavno postala izlizana i potrošena, ali “Mačka je uvijek ženska” autorica Martine Meštrović i Tanje Vujasinović itekako spada u ovu kategoriju. Život i rad poznate hrvatske kiparice Marije Ujević-Galetović odavno je trebalo izvući iz tmine zaborava, pogotovo gledajući konačni filmski proizvod koji na začudan i inventivan način spaja razne oblike animacije s dokumentarnim elementima. Poseban, poseban film!

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Susjedi"

Žajini “Susjedi” najbolji su hrvatski dokumentarni film 2019. godine. Nemamo previše autorskih dokumentaraca koji obrađuju pojedince s mentalnim i intelektualnim poteškoćama, naročito bez uobičajene doze patetike/sažaljenja. Našeg autora ne zanimaju dobrojutraška reportažna kavanisanja, jer je praktički cijelu filmsku karijeru posvetio upravo ljudima od kojih su javnost, a često i doktori – kljukanje tabletama bez uključivanja holističkog pristupa – digli ruke. “Susjedi” prate provedbu za Hrvatsku revolucionarnog projekta povratka štićenika Doma za psihički bolesne odrasle osobe “Osijek” u normalnu svakodnevicu. Na tom putu upoznajemo šaroliku lepezu osobnosti i životnih priča, ali prije svega – ljudi kojih se ne trebamo bojati. Žaja to na svoj prepoznatljiv, empatičan i strpljiv način poručuje svakom sekundom ovog izvrsnog dokumentarnog ostvarenja.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

U Art-kinu predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma

U riječkom Art-kinu u utorak će biti organizirano predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma.

Dokukino KIC: Novi ciklus “Hall of Famea” i “20 dana u Mariupolju”

U zagrebačko Dokukino KIC između ostalog dolazi novi ciklus programa "Hall of Fame - vodič kroz povijest dokumentarnog filma".

Fantomske niti

U zagrebačkom Dokukinu KIC nedavno je održan program "Čile: Filmom protiv zaborava".

Hrvatski dokumentarci u Sloveniji i Rumunjskoj

Predstojećih dana i tjedana šest hrvatskih dokumentarnih filmova bit će prikazano na festivalima u Sloveniji i Rumunjskoj.

“Na Adamantu: Nitko nije savršen” Nicolasa Philiberta od 21. ožujka u hrvatskim kinima

U hrvatska kina od 21. ožujka dolazi dokumentarac "Na Adamantu: Nitko nije savršen" (2023) Nicolasa Philiberta.

“The Barber of Little Rock” – Banking while black

"The Barber of Little Rock" američkog redateljskog dvojca John Hoffman - Christine Turner, osvojio je ovogodišnjeg kratkometražnog doku-Oscara.

96. Oscari: Očekivani Zlatni kipić za “20 dana u Mariupolju” Mstislava Černova

U losanđeleskom Dolby Theatreu sinoć je održana 96. po redu svečana dodjela nagrade Oscar.

Otvorene prijave za treći “AJD Industry Days @ AJB DOC”

Otvorene su prijave za treći "AJD Industry Days @ AJB DOC", koji se održava u sklopu Festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans.

Ususret Oscarima u Dokukinu KIC

Vikend u zagrebačkom Dokukinu KIC posvećen je programu "Ususret Oscarima".

[VIDEO] Tamara Babun: “Crowdfunding ne može biti redoviti način financiranja filmova”

Producentica Tamara Babun za naš portal govori o svojoj producentskoj kući Wolfgang&Dolly te između ostalog i novom projektu 'Sakupljač snova'.