Početna Recenzije 16. Liburnia Film Festival: "Chris the Swiss" - Put u srce Kurtzove...

16. Liburnia Film Festival: “Chris the Swiss” – Put u srce Kurtzove prašume

-

Poljak Stanisław Aronson rođen je 1925. Još uvijek se dobro sjeća Drugog svjetskog rata, gubitka obitelji u holokaustu, Varšavskog geta, nasilno ugušenog poljskog pokreta otpora (Armia Krajowa)… Aronson danas živi u Tel Avivu i jedan je od rijetkih preživjelih sretnika koji svoju priču mogu podijeliti s javnošću. Istom onom, govori Poljak za britanski The Guardian, kojom patriote iz naslonjača manipuliraju zbog kojekakvih interesa, uglavnom upakiranih u celofan dobro poznatih desno-populističkih parola o ponosu i nacionalnom dignitetu. “Bojim se da nećemo izvući prave lekcije iz tog razdoblja”, pesimističan je Poljak demistificirajući u članku ružičasto promatranje svoje generacije iz današnje perspektive (“Nismo bili ni heroji niti zločinci”), ali i rušeći utabane predodžbe o crno-bijelom, jing-jang narativu herojskih i malignih nacija. “Kao Poljak i židov, svjedočio sam cijelom spektru ponašanja svojih sunarodnjaka”, govori Aronson koji se nagledao sumnjivog ponašanja svojih Poljaka, ali i milosrdnih činova ljudskosti od strane Nijemaca. Jedna od njih spasila mu je i život…

Aronsonova poruka o zabrinjavajućem rastu europske desnice, nacionalizmu, selektivnom prekrajanju povijesti i rasno-nacionalnoj netrepeljivosti u kontekstu migrantske penetracije u čudoredna bedra Stare dame tiču se, naravno, i Hrvatske. Slično svojatanje nacionalnih simbola i kvantificiranje domoljublja nije samo hrvatski izum, o tome je iz kuta slučaja NFL igrača Colina Kaepernicka nedavno pisao i Washington Post. Zvuči poznato, jer kad je u pitanju Domovinski rat, na hrvatskoj filmskoj sceni zbog dobro poznatih razloga i dalje vlada pravilo ne talasaj. Tu nehagiografsku ratnu bonacu tek ponekad namreškaju pojedinci poput producenta i redatelja Nenada Puhovskog (“Oluja nad Krajinom”, “Paviljon 22”, “Lora – svjedočanstva”), filmaša Gorana Devića i Zvonimira Jurića (“Crnci”, 2009.) pa do ovogodišnjih dokumentaraca Nebojše Slijepčevića (“Srbenka”, 2018.) i međunarodne koprodukcije Švicarke Anje Kofmel, animiranog dokumentarca “Chris the Swiss” (Dschoint Ventschr Filmproduktion / Nukleus film / ma.ja.de. filmproduktions / IV Films; 2018.), u čijem je nastanku kao hrvatski koproducent sudjelovao Nukleus film Siniše Juričića. Potonji film mogli smo gledati na 16. Liburnia Film Festivalu, a pokušava istražiti misterioznu smrt autoričina rođaka, kompleksnog 27-godišnjeg mladića Christiana Würtenberga – švicarskog novinara pa kasnije vojnika zloglasnog Prvog internacionalnog voda – ubijenog u noći s 4. na 5. siječanj 1992. godine. Smrt je nastupila davljenjem rukama i užetom; optuženi su četnici na položajima oko Osijeka, no pravi krivci nisu nikada pronađeni.

Juričića – inače fixera stranim novinarima za vrijeme rata – u filmu gledamo kao svojevrsnog kontekstualnog vodiča kaotičnih ratnih devedesetih švicarskoj redateljici. Njegov Nukleus film posebna je produkcijska priča u granicama Lijepe naše, koja se kao rijetko koja naša usudila hvatati naizgled nedostižne koprodukcijske priče s međunarodnim kino potencijalom (“Plati i ženi”, “Posljednja ambulantna kola Sofije”, “Baršunasti teroristi”, “Houston, imamo problem!”). Na hrvatskom tlu u samostalnoj NF produkciji snimljeni su, primjerice, zapaženi “Mitch – dnevnik jednog šizofreničara” (Mišel Škorić i Damir Čučić, 2014.), “Razred” (Vesna Ćudić, 2015.) i “Život od milijun dolara” (Robert Tomić Zuber, 2017.). S druge strane, Juričićevi filmovi vezani za tematiku Domovinskog rata uglavnom izazivaju negodovanje braniteljske populacije, pa se zbog financiranja dokumentarca “15 minuta – Masakr u Dvoru” (Georg Larsen i Kasper Vedsmand, 2015.), još jedne Nukleus filmove koprodukcije, prije nekoliko godina digla hajka na HAVC i tadašnjeg ravnatelja Hrvoja Hribara.

“Chris” slijedi sličnu šprancu hvatanja kontroverznih epiteta, praktički i prije konačne ideje Anje Kofmel kako bi joj film zapravo trebao izgledati. Njeno debitantsko dugometražno filmsko ostvarenje zbog nepoćudnog prikaza Domovinskog rata i izmjene dogovorenog scenarija, u konačnici nije uspjelo proći HAVC-ovu kolaudaciju, a i sam Juričić popio je tužbu od braniteljskih udruga. Uglavnom, kaos koji će se tek pojačati skorim dolaskom dokumentarca u hrvatska kina. O drugačijem, scenariju otkazivanja domaćih velikih platna, ne želimo razmišljati, jer ako vam film uđe u Cannes (Međunarodni tjedan filmske kritike), Karlove Vare, Locarno, Sarajevo Film Festival – onda tu nečega ima. A ima. Dobrog.

“Chris the Swiss” ne demonizira svetinje Domovinskog rata, ali propituje – opravdano, pojedince s druge strane vojnih, ljudskih i moralnih zakona. Švicarka je u konačnici isporučila temeljito istražen film, objektivan koliko može biti izvan žanra istraživačkog dokumentarca, skupljajući nedostižne krhotine mozaika priče van dohvata ruke. Postoji u ovom filmu kompleksnih narativnih linija i par nategnutijih dionica, poput teze o financiranju stranih boraca od strane Opus Deija ili flash epizode s teroristom Carlosom Šakalom gdje ovaj preko telefona iznosi teoriju o Chrisu kao švicarskom obavještajcu. Većina filma ipak je potkrijepljena činjenicama, stvarnim svjedočenjima ljudi bliskih Prvom internacionalnom vodu, od pripadnika samog voda do stranih novinara upoznatih s temom. O ovoj, gotovo paravojnoj jedinici sastavljenoj od stranih dobrovoljaca, Kofmeličini sugovornici uglavnom nemaju naročito dobro mišljenje, pogotovo o njihovom zapovjedniku, nekadašnjem bolivijskom novinaru Eduardu Rózsi Floresu-Chicu. Hrvatski novinar Drago Pilsel još je 2009. godine u članku Jutarnjeg lista imenovao Chica kao mogućeg krivca za Švicarčevu smrt. U istom tekstu spominje se i Paul Jenks, fotoreporter britanskog Independenta, koji početkom 1992. odlazi na teren istražiti uzroke Würtenbergove smrti, no pada pokošen snajperskim metkom. Navodno srpskim.

Kofmel je na sličnom, Pilselovom tragu, koristeći u dešifriranju misterije klasične dokumentarističke metode poput talking headsa, voice-overa (izvaci iz Chrisovog dnevnika) i video-arhive. Onaj spekulativni, teorijski dio priče, izvan domene opipljivih dokaza, redateljica predočava animiranim sekvencama, svojim ručnim radom i najvećim selling pointom dokumentarca. Taj fantasmagorični monokromatski košmar, gdje glavnog junaka konstantno proganjaju fantomske nemani, u srcu ratne shizofrenije i moralno nemogućih izbora, savršeno nadopunjava klasični dio filma premrežen intervjuima Chrisove obitelji, suboraca i nekadašnjih novinarskih kolega. Würtenberg kroz trajanje filma postupno gubi početnu auru nedostižnog dječjeg idola, šaltajući se prema realističnijoj slici pomalo naivnog idealista, adrenalinskog đankija sklonog nenadoknadivim rizicima. Najveći će ga u konačnici koštati života, no razloge nećemo nikad saznati.

Za neke zabava koju se ne smije propustiti. Za neke kraj puta. Crno-bijela lokomotiva i jednosmjerna zmija od sedam milja. Riječi i djela koji se više nikad ne mogu povući natrag.

Logična je žanrovska usporedba s “Valcerom” (“Waltz with Bashir”, 2008.), animirano-dokumentarnom uspješnicom Arija Folmana, kojom Izraelci okajavaju svoje ratne grijehe. No, čak i bez direktnog odmjeravanja s ovim antologijskim dokumentarcem, “Chris the Swiss” bez problema opstaje samostalno, kao rijetko koji film o Domovinskom ratu koji na gledatelja uspijeva tetovirati opipljiv osjećaj ratne psihoze, ubrzavanja prema paklu, autocestom popločenom lošim i još gorim izborima. Kofmeličin film put je u srce Kurtzove prašume, no man’s landa obavijenog maglom prostora izvan civilnog poimanja dobra i zla. Rat u susjedstvu. U srcu Europe. Za neke zabava koju se ne smije propustiti. Za neke kraj puta. Crno-bijela lokomotiva i jednosmjerna zmija od sedam milja. Riječi i djela koji se više nikad ne mogu povući natrag. Fantastičan, fantastičan film Anje Kofmel.

"Chris the Swiss"

O FILMU:

Scenarij i režija: Anja Kofmel
Producenti: Samir, Siniša Juričić i Heino Deckert
Izvršna producentica: Sereina Gabathuler
Koproducenti: Iikka Vehkalahti i Eric Bergkraut
Direktor fotografije: Simon Guy Fässler
Montaža: Stefan Kälin
Glazba: Marcel Vaid
Produkcija: Dschoint Ventschr Filmproduktion / Nukleus film / ma.ja.de. filmproduktions / IV Films
Zemlje podrijetla: Švicarska / Hrvatska / Njemačka / Finska
Godina proizvodnje: 2018.
Trajanje: 90 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Otvorene prijave za radionice 7. Star Film Festa

Otvorene su prijave za radionice 7. Star Film Festa, koji će se od 3. do 5. rujna održati u Sisku.

Liburnia uplovljava u Gomirje

Najnovije projekcije programa "Liburnia uplovljava" održat će se u mjestu Gomirje pokraj Ogulina, 8. i 13. kolovoza.

“I’ll Be Gone in the Dark” – Izađi na svjetlo

Mini-serijal "I'll Be Gone in the Dark" (koredatelji Myles Kane, Josh Koury i Elizabeth Wolff; 2020.) jedno je od najboljih TV-iskustava 2020. godine.

Tomislav Radić – Zaboravljeni dokumentarist (X)

Posljednji tekst prve sezone serijala tekstova "Rastrimo zastrto", u kojem se prisjećamo zaboravljenih dokumentaraca Tomislava Radića.

Objavljen program 21. Mediteran Film Festivala

Ovogodišnji, 21. Mediteran Film Festival koji se od 19. do 22. kolovoza tradicionalno trebao održati u Širokom Brijegu, prebačen...

Nastavlja se program 15. SKORO DOKUarta

Predstojećeg vikenda (subota i nedjelja, 8. i 9. kolovoza od 21 sat) u Bjelovaru se nastavlja program 15. SKORO DOKUarta.

Hrvoslava Brkušić: “Nepredviđene situacije mjesta su kreativnih mogućnosti u montaži”

Montažerka Hrvoslava Brkušić zatvara premijernu sezonu "Pogleda iza objektiva", serije intervjua na portalu Dokumentarni.net.

66. TV BAFTA-e: “Leaving Neverland” najbolji doku-serijal, Arthur Cary naj-redatelj

U Londonu su sinoć dodijeljene 66. po redu TV BAFTA-e za najbolja britanska televizijska ostvarenja u 2019. godini.

Pula počinje potkraj kolovoza, Motovun na turneji

Pokreću se koronavirusom odgođena najnovija izdanja Pulskog filmskog festivala, odnosno Motovun Film Festivala.

“Što je film? (ep. 13): Faktografski ili dokumentarni film” – Vrijeme i istina

U posljednjim ovosezonskim "Prozorima" naglasak je stavljen na epizodu serijala "Što je film?" (1987) voditelja Ante Peterlića.