PočetnaRecenzije14. ZagrebDox: "Majči" - A sad, nešto sasvim drugačije

14. ZagrebDox: “Majči” – A sad, nešto sasvim drugačije

-

Split nije tek grad blagajnika i skladištara. Pita se o takvima stvarima, valjda, i pametnih umjetničkih, pa božesačivaj i – filmskih glava. Poput Josipa Lukića (“Minjonja njanjonja”, 2015.) koji je svježe zakoračio u svoje tridesete kad je kao brucoš prije par godina prošao kroz ulazna vrata Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Nije Lukić u svojoj kratkoj redateljskoj karijeri snimao previše službenih dokumentaraca, evo do ovog, prvog pravog, koji se pika, jučer svjetski-premijerno pogurnutog u sklopu popratnog programa 14. ZagrebDoxa, ADU Doxa. U posljednjih nekoliko godina Akademijom pušu neki novi vjetrovi, koji daju potrebni svježi zamah domaćoj dokumentarističkoj industriji. Srednjometražna “Majči” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Blank; 2018.) ovog splitskog autora, nastalog unutar ADU-ovog kolegija filmske režije (Portretni dokumentarni film), nije iznimka u tom nadirućem plesu novih redateljskih snaga, dapače.

Portret koga-čega, sebe-se, obitelji, pa eto i dvoplanski, prošireno-američki, razgovorni, nije naročito revolucionarna premisa dobrog posla u kinu. Pa ipak, plan na kvadrat dobro je izgurala Sanja Šamanović u relativno svježem “Nasljeđu” (Mitropa, 2016.). Ništa lošiji nije ni Lukić, koji u “Majči” također egzorcira duhove prošlosti, također s vlastitom majkom, ali na nedvojbeno tvrđi, hoodovski no prisoners način. Što je ovdje onda toliko zanimljivo? Još jedan no-budget hrvatski doks u kojem protagonisti nešto pričaju a ptice sekundiraju na književnom infinitivu? Molim Vas, gospodine, zaista ne! Jer, već od samog početka i redateljevog pitanja majci “Kad si se zadnji put seksala?”, svjesni smo da pred nama leži nešto drugačije, pomaknutije; ako već ne revolucionarno promišljanje dokumentaristike, onda barem preskakanje obližnjih kvadranata filmskog prikaza najbližih obiteljskih odnosa.

Da je lako, ne bi se život zvao, no protagonisti do svojevrsne katarze dolaze prirodno, spontano, intuitivno; s pregršt vica, autoironije i što je najvažnije – bez ogorčenosti.

Ono što bi većinu hrvatskih majki asociralo na šećernu vodu i tahikardiju, Lukićeva roditeljka odrađuje kao da je u pitanju razgovor o najnovijem Kauflandovom popustu. Pitanje o latentnoj homoseksualnosti Lukićevog djeda (“Želio je doznati koliko su dečki obdareni pa ih je zato dirao dolje”) – check; pitanje o ulasku u klimakterij – check; pitanje o orgazmu – check. I dok to, ovako na virtualnom papiru, izgleda kao loš uvod u nizozemski pornić ili stvarno naprednu osnovnoškolsku knjigu iz biologije – što vam draže, “Majči” je poetikom i nagovještajem slane splitske mañane, bliži Poljaku, recimo, nego izložnoj dekadenciji amsterdamske crvene četvrti.

Nesvakidašnji razgovor kulminira tako mučnim uprizorenjem epizode obiteljskog nasilja, fiktivnog vezivanja i klečanja ispred zidića/radijatora iz stvarne priče. No da je lako, ne bi se život zvao. Ipak, protagonisti do svojevrsne katarze dolaze prirodno, spontano, intuitivno; s pregršt vica, autoironije i što je najvažnije – bez ogorčenosti. Autorova majka Dragica u međuvremenu se rastala od nasilnog muža i nastavila s mirnijim životom. Splitsko stanje pomračenog uma s nešto sretnijim epilogom, u kojem glavna junakinja ne pristaje na dodijeljenu ulogu žrtve. Ulični feminizam prije službenog ratificiranog, enciklopedijskog, mainstream ukoričenja. Brz um, toplo srce, i vraški dobar film. “Majči”.

"Majči"
Scenarij i režija: Josip Lukić
Producent: Josip Lukić
Direktor fotografije: Marinko Marinkić
Montaža: Marko Klajić
Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2018.
Trajanje: 51 minutu

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Dokukino Eter”: Novi studentski program u Dokukinu KIC

U suradnji s Klubom studenata FPZG-a i Radio Studentom, zagrebačko Dokukino KIC pokreće novi filmsko-diskurzivni program "Dokukino Eter".

Nenad Puhovski: “Uvijek smo se trudili na festivalu imati značajan broj hrvatskih filmova”

Direktor ZagrebDoxa Nenad Puhovski za naš portal najavljuje devetnaesto izdanje najvećeg domaćeg festivala dokumentarnog filma.

“Djeca magle” na Al Jazeeri Balkans

Na programu Al Jazeere Balkans danas i tijekom cijelog tjedna bit će prikazivan dokumentarni film "Djeca magle" (2021) autorice Diễm Hà Lệ.

Sveučilišni Festival rodne ravnopravnosti ROAЯ u riječkom Art-kinu

Od 21. do 23. ožujka Sveučilište u Rijeci u Art-kino donosi Festival rodne ravnopravnosti ROAЯ.

Damir Markovina: “Mostar je iznimno vitalna beštija”

U svom drugom autorskom filmu - "Dezerteri" - Damir Markovina se prisjeća odrastanja u Mostaru i okolnosti odlaska iz grada.

Melita Vrsaljko: “Pruga Knin-Zadar je krik propuštene prilike i izraz besmislenih politika”

Melita Vrsaljko za naš portal govori o svom filmskom prvijencu "Knin-Zadar" (Dinaridi Film, 2023.).

Bogat popratni program 19. ZagrebDoxa

ZagrebDox i ove godine nudi bogat popratni programski sadržaj, koji se sastoji od "masterclassova", panela, posebnih programa itd.

“AHA!”: Nova znanstveno-putopisna dokumentarna serija na HTV-u

Na Prvom programu HTV-a, 27. ožujka u 20.15 sati, s emitiranjem kreće nova znanstveno-putopisna dokumentarna serija "AHA!" Tamare Babun i Une Radić.

“Između revolucija” na 20. CPH:DOX-u

Hrvatska koprodukcija "Između revolucija" (2023) rumunjskog autora Vlada Petrija ušla je u program 20. CPH:DOX-a.

Otvorene prijave za Scenaristički program “Krsto Papić”

Otvorene su prijave za novo izdanje Scenarističkog programa "Krsto Papić" Društva hrvatskih filmskih redatelja.
Scenarij i režija: Josip Lukić<br> Producent: Josip Lukić<br> Direktor fotografije: Marinko Marinkić<br> Montaža: Marko Klajić<br> Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2018.<br> Trajanje: 51 minutu14. ZagrebDox: "Majči" - A sad, nešto sasvim drugačije