Recenzije28. Dani hrvatskog filma: "Mačka je uvijek ženska" - Na kiparskom valu...

28. Dani hrvatskog filma: “Mačka je uvijek ženska” – Na kiparskom valu promjena

|

Marija Ujević-Galetović (Zagreb, 1933.) spada među najznačajnije domaće kiparice. Kao jedna od rijetkih žena – kasnije i prva profesorica – na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, diplomirala je kiparstvo u klasi Frane Kršnića sada već daleke 1958. godine. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, a njeni radovi često su izlagani van granica Hrvatske, odnosno tadašnje Jugoslavije. Skulpture Ujević-Galetović, kažu obrazovaniji i stručniji, krase monumentalnost i sposobnost ovladavanja prostorom unutar arhitektonski zadanih parametara. Neke od njenih radova susrećemo svakodnevno, poput spomenika Augustu Šenoi na križanju Vlaške i Branjugove ulice u Zagrebu, spomenika Miroslava Krleže na Dubravkinom putu, skulpture “Trkač” na Savskom nasipu itd.

Na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma u natjecateljskoj konkurenciji prikazan je animirano-dokumentarni film “Mačka je uvijek ženska” (Kreativni sindikat, 2019.) autorica Martine Meštrović i Tanje Vujasinović. Dokumentarac u centar pažnje stavlja upravo njihovu bivšu profesoricu Ujević-Galetović, kojoj su na ovaj način željele odati zasluženi hommage – kao umjetnici, ali i osobi koja je svojim djelovanjem i nepokolebljivim stavom otvarala vrata brojnim ženama u dotad pretežito muškom svijetu kiparstva. Meštrović i Vujasinović izbjegavaju zamke biografskih en face dokumentaraca, pa umjesto pabirčenja po (fotografskom) memory laneu glavne protagonistice, svjedočimo nesvakidašnjem konceptu uspješnog prožimanja različitih vrsta umjetnosti kroz nazivničku formu dokumentarnog filma. Umjesto Ujević-Galetović čije odgovore slušamo u offu, njenu fizičku manifestaciju utjelovljuju oživljene ženske skulpture same kiparice – uključujući i poznatu antropomorfiziranu Ženu-mačku – čije šarolike animacije Martine Meštrović prate izgovoreno, klizeći po trodimenzionalnoj plohi stvarnih lokacija i metamorfozirajući se u najrazličitije oblike, konstantno u pokretu, konstantno težeći nečem uzvišenijem i potpunijem. Sve zapravo na tragu kiparičine umjetničke filozofije: “Uvijek ideš iznova ako nisi zadovoljan, sve dok ne osjetiš ugodan osjećaj mira dobro obavljenog posla”.

“Mačka je uvijek ženska” bez sumnje spada među najraskošnije pupoljke ovogodišnje hrvatske dokumentarističke berbe.

Ujević-Galetović sebe ne smatra feministicom. Njeni stavovi izrečeni u filmu, međutim, sugeriraju drugačije. “Žena je u prošlosti bila posjed. Otpremili su je sa singericom i svadbom”, govori umjetnica koja je na vlastitoj koži početkom pedesetih itekako osjetila testosteronom natopljenu atmosferu ALU-a. “Nepristojno je za sebe reći da si umjetnica. Ja sam teški fizički radnik”, pomalo pretjerano ističe kiparica. Bez obzira na neosporan talent, uostalom kao i većina žena u to vrijeme, Ujević-Galetović nije bila dočekana otvorenih ruku unutar okoštalih zidova man cavea, igrom ovog slučaja – kiparskog. Kao rijetka pripadnica vitalnijeg spola (“Žene su vitalnije, pokrivaju više životnih segmenata od muškaraca”), kiparica s vremenom iznutra mijenja određene stvari nabolje, dospjevši 1995. godine do povijesnog statusa redovne profesorice na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Danas je bolje, drugačije, naprednije, ali nije idealno, govori, jer žena još uvijek nije zauzela ravnopravnu poziciju u društvu. Za to bolje i naprednije zaslužna je i ona, koliko god u filmu pokušavala umanjiti vlastiti doprinos modernoj svakodnevici.

Tražite li sveobuhvatnu, do zadnje točke i zareza who-where-when doku-biografiju Marije Ujević-Galetović, mogli biste se razočarati dokumentarcem dvojca Meštrović-Vujasinović. Autorice ne igraju na kartu enciklopedijskog razoružavanja svojeg gledatelja (doduše, kiparičin otac Mate Ujević pokretač je Hrvatske enciklopedije), iako film ne oskudijeva nizom manje poznatih detalja iz života naše vrsne umjetnice. “Mačka je uvijek ženska” prije svega je začudno, autorefleksivno putovanje osobe naoružane britkim umom i neslomljivom ljudskim integritetom; osobe koja je pomicala umjetničke granice i razbijala rodne barijere, usput njegujući i usavršavajući prepoznatljiv umjetnički stil. Djelić te borbe sada je napokon pretočen u omamljujuć, posve unikatan audiovizualni doživljaj. “Mačka je uvijek ženska” bez sumnje spada među najraskošnije pupoljke ovogodišnje hrvatske dokumentarističke berbe.

Najnovije

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

“Kritika i društvo”: Filmska kritika u regiji – mogućnosti suradnje

Prvo ovogodišnje izdanje programa "Kritika i društvo" održat će se 9. svibnja s početkom u 18 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC.
"Mačka je uvijek ženska"
Scenarij i režija: Martina Meštrović i Tanja Vujasinović
Producent: Igor Grubić
Animacija: Martina Meštrović
Direktor fotografije: Jasenko Rasol
Montaža: Iva Kraljević
Oblikovanje zvuka: Hrvoje Pelicarić
Glazba: Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz
Produkcija: Kreativni sindikat
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 15 minuta

Povezani tekstovi

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Scenarij i režija: Martina Meštrović i Tanja Vujasinović<br> Producent: Igor Grubić<br> Animacija: Martina Meštrović<br> Direktor fotografije: Jasenko Rasol<br> Montaža: Iva Kraljević<br> Oblikovanje zvuka: Hrvoje Pelicarić <br> Glazba: Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz<br> Produkcija: Kreativni sindikat<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2019.<br> Trajanje: 15 minuta28. Dani hrvatskog filma: "Mačka je uvijek ženska" - Na kiparskom valu promjena