Jedna od djelatnosti koje kontinuirano provodi Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva je i istraživanje filmskog gradiva snimljenog u našoj zemlji koje se nalazi u zbirkama europskih filmskih arhiva. Zahvaljujući radu načelnika Odsjeka za zaštitu, digitalizaciju i restauraciju Vjerana Pavlinića, dijelom zbirki Hrvatske kinoteke, a time i naše kulturne baštine, postale su neke od najranijih sačuvanih filmskih snimki s područja današnjih Hrvatske i Hercegovine. One su otkupljene od uglednih filmskih arhiva Eye Filmuseum iz Amsterdama i Cineteca di Bologna te od privatnog slovenskog kolekcionara Matjaža Žbontara, kao digitalni filmski zapisi u visokoj rezoluciji. Dio tih akvizicija predstavljen je prošle godine na Festivalu nijemog filma Pssst! u Zagrebu.
S obzirom na to da su Istra i Rijeka do 1943. bile u sastavu Italije, u hrvatskoj kinematografiji njihove filmske snimke iz međuratnog razdoblja nisu postojale (osim prizora Sušaka, dijela Rijeke koji nije pripadao Italiji). Iz Eye Filmuseuma stigao je najraniji poznati nam sačuvani snimak Rijeke pod nazivom “Rijeka, jedina mađarska morska luka”, nastao u produkciji njemačke tvrtke Welt-Kinematograph Freiburg, datiran u 1912. ili 1913. godinu. U njemu su vidljivi razni dijelovi Rijeke (luka, tržnica, glasovite riječke mljekarice itd.), ali i snimci Opatije (parkovi, hoteli, crkve itd.). Iz Cinetece di Bologna, pak, stigao je najraniji poznati nam sačuvani snimak Istre pod nazivom “Na obali Istre” u kojem, uz kratke prizore Pirana, Rovinja i Poreča, dominiraju prizori Pule i Arene te Brijuna s egzotičnim životinjama i biljkama. Prema nekim izvorima, film je talijanske produkcije iz 1910., a drugi smatraju da ovaj snimak, uz prethodni o Rijeci, pripada njemačkoj seriji filmova nazvanih “Na obali jadranskog mora” (“An der Küste des Adriatischen Meeres”).
Filmski zapis “Split, grad u Dalmaciji”, koji nam dolazi iz Eye Filmuseuma i prikazuje splitsku luku, težake i ribare te Dioklecijanovu palaču, nakon čega slijede prizori ruševina Salone, nije najstariji sačuvani snimak Splita (u zbirkama Hrvatske kinoteke nalaze se zapisi Splita Josipa Karamana iz 1910. i 1911.). Smatra se da se radi o filmu francuske produkcije iz 1926., a njegova posebnost jest da je ručno obojan pathecolor tehnikom, što ga čini prvim filmskim zapisom Splita u boji.
Za sljedeće dvije obojane akvizicije iz Eye Filmuseuma također se smatra da pripadaju francuskoj produkciji iz 1926. Najraniji nam poznati prizori seljaka iz okolice Zagreba, pod nazivom “Hrvatski seljaci” (prepoznajemo šestinsku narodnu nošnju, ali možda i zagorske seljake), prikazuju seljake na Dolcu u Zagrebu i njihove portrete u seoskom okruženju. Zapis naziva U golim planinama Hercegovine prikazuje hercegovačku vrlet, ali i ljude u narodnim nošnjama i njihov svakodnevni život.
Najduži filmski zapis među ovim akvizicijama jest 8-minutni slovenski film “Naš put u Dalmaciju” iz 1936., koji je Hrvatskoj kinoteci poklonio filmski redatelj Matjaž Žbontar. On je u antikvarijatu pronašao filmove zaboravljenog slovenskog filmskog amatera Ivana Bollea, koji je snimao igrane filmove inspirirane popularnim njemačkim planinskim filmovima (Bergfilme). Bolleov “Naš put u Dalmaciju” putopisni je film iz 1936., u kojem vidimo prizore Plitvičkih jezera, Primorja, Splita (uključujući Bačvice i kupače) i Dubrovnika.
Najsvježija akvizicija, pristigla iz Eye Filmmuseuma početkom veljače ove godine, i kruna aktivnosti Hrvatske kinoteke u prikupljanju stranih filmskih zapisa snimljenih na području Hrvatske, jest 35mm filmska kopija talijanskog filma “Zagreb” iz 1911. godine. Ovaj film u Hrvatskoj je prvi put prikazan u digitalnom obliku na Zagreb film festivalu 2015. godine, a radi se o najranijem poznatom sačuvanom filmskom zapisu Zagreba, snimljenom 18. kolovoza 1911. u produkciji tvrtke Cines. Prikazane su mnoge zagrebačke znamenitosti (crkva sv. Marka, Hrvatsko narodno kazalište, katedrala, glavni trg, Zrinjevac, Umjetnički paviljon, kino Balkan – današnje kino Europa itd.). Značajan dio filma posvećen je parku Maksimir, pa je jasno vidljivo kako je park u to vrijeme izgledao. Uz jedan od najranijih prizora povorke pripadnika Hrvatskog sokola ističe se dugačka panorama tržnice ispred katedrale, na temelju koje povjesničari svakodnevice mogu otkriti mnoge informacije o profilu stanovnika tadašnjeg Zagreba.
Autor teksta: Juraj Kukoč, filmski arhivist Hrvatske kinoteke