Neprekinutim zadržavanjem na vlasti od 2010. godine, mađarska stranka Fidesz pretvorila je zemlju u paradigmatičan slučaj onoga što se još od 1990-ih u američkom kontekstu prepoznaje kao kulturni ratovi (eng. culture wars). Borba za dominaciju nad institucijama i vrijednostima koje one zastupaju, u zadnjih je desetak godina u Mađarskoj poprimila specifičan oblik pod premijerom Viktorom Orbánom, suvremenom ikonom konzervativnog populizma koji zagovara ono što sam naziva iliberalnom demokracijom. U ozračju u kojemu se u Budimpešti zatvaraju obrazovne institucije nepodobne zbog svoje otvorenosti, a u javnosti jačaju teze o ugroženosti tradicionalne nuklearne obitelji i rodnih stereotipa, izopćeni zajedno žive Fanni i Laci, transrodna tinejdžerica i šezdesetogodišnji beskućnik.
Prvi dugometražni dokumentarni film snimatelja i redatelja Gergőa Somogyvárija, “Vilinski vrt” / “Fairy Garden” / “Fanni kertje” (New Retina Productions / Avanpost / Campfilm / Restart; 2023.), otvara pogled na mađarsku marginu nastalu kriminalizacijom beskućništva 2018. i zabranom promjene spola u službenim dokumentima 2020. godine. Iz osnovnih postavki filmske priče postaje moguće dubinski, empatično upoznati odnos dvoje autsajdera – Fanni su roditelji izbacili na ulicu zbog njene različitosti, a Laci je prihvaća bez osude. Somogyvárijev portret te nekonvencionalne životne zajednice na prvi dojam prerasta u film-esej u kojemu se tek izmjenjuju slike predvidljive svakodnevice. Ipak, “Vilinski vrt” miješa coming-of-age žanrovske elemente s klasičnim, opservacijskim pristupom; Fanni sazrijeva, a promjena spola koju žarko želi provesti do kraja, tek je jedan aspekt njene inicijacije u svijet odraslih koja je ionako u svakom slučaju neizbježno izazovna.
Skroman, pretrpan prostor u kojemu žive Fanni i Laci, neprestano djeluje tijesno u kadru – tome znatno pridonose i favorizirani bliski i krupni planovi, vizualna rješenja koja podcrtavaju komorni karakter priče. Somogyvári koristi i segmente koje Fanni snima kamerom mobilnog telefona kako bi održala kontakt sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama. Danas takav format svojom neposrednošću u općoj percepciji nadmašuje svaki drugi vid dokumentarizma, pa ga se spontano čita kao jamstvo autentičnosti događaja i iskrenosti sudionika.
Povezujući plejadu egzistencijalno pogubljenih i identitetski neformiranih pojedinaca, “Vilinski vrt” ipak ne nudi uvid u razrješenje ikakvih bilo unutarnjih, bilo vanjskih konflikata.
S Fanni na filmskome platnu, čini se, moguće je ostvariti parasocijalni odnos karakterističan dinamici između influensera i njihovih sljedbenika. Somogyvárijev pristup poziva na suosjećanje i razumijevanje usprkos kaotičnosti portretiranih iskustava, od Fanninog preko Lacijevog do onoga Fannine prve pa druge djevojke. Iz svih tih relacija, kojima je središte uvijek Fanni, moguće je uočiti koliko međusobna privrženost može biti kompleksan fenomen, i to je najuspješniji element Somogyvárijevog filma, ove godine nagrađenog na Sarajevo Film Festivalu, Filmskom festivalu Verzió u Budimpešti i Filmskom festivalu u Trstu.
Povezujući plejadu egzistencijalno pogubljenih i identitetski neformiranih pojedinaca, “Vilinski vrt” ipak ne nudi uvid u razrješenje ikakvih bilo unutarnjih, bilo vanjskih konflikata. Dok film pokazuje kako i zašto se postaje autsajderom u suvremenom mađarskom kontekstu, u njemu ipak ne treba tražiti složenije odgovore o velikim društvenim procesima. U tom smislu priča o Fanni čak može ostaviti gorak okus; premda se gledatelj može osjetiti gotovo mobiliziranim usvajajući priču o izoliranim članovima kolektiva, on ih također promatra u donošenju uznemirujućih odluka, posebno kad se radi o Fanni. “Vilinski vrt” iz tog rakursa osvjetljava tek djelić osjetljivih fenomena i dozvoljava da načete životne priče ostanu jednako u zraku kao i na početku.
