U četvrtak i petak, 18. i 19. travnja, u sklopu Regionalne konkurencije 20. ZagrebDoxa bit će prikazan najnoviji dokumentarni film redatelja Davida Lušičića. “Galeb” (Greta Creative Network, 2024.) kroz razgovor s Danilom Travaljom, jednim od posljednjih časnika koji su služili na brodu Galeb – od 1979. do 1985. – rastvara svakodnevicu i bogatu povijest tog toliko mitologiziranog Titovog broda. Kako nam sam autor govori, motivacija za snimanje ovog filma objedinila je osobne i društvene motive. S jedne strane bila je to potreba za odavanjem počasti prijatelju, suradniku i novinaru Nenadu Bunjcu koji je preminuo za vrijeme realizacije ovog filma; s druge, ističe Lušičić, film je i reakcija na ekstremno polarizirane društvene okolnosti koje su obilježile period početka rekonstrukcije broda.
Kako ste već istaknuli, motivacija iza stvaranja “Galeba” je višeslojna?
“Da. Želio sam iskoristiti i simboliku Galeba za refleksiju promjene paradigme društva. Kako je transformacija društva najčešće popraćena potrebom za potpunom destrukcijom, čemu smo svjedoci i danas na globalnom nivou, cilj je bio kreirati dokumentaristički esej koji funkcionira kao komentar tog fenomena. U smislu filmske forme, proces se oslanjao na opservaciju događaja na brodu i urbanom okruženju oko njega, te spajanje tih vizuala s autentičnom pričom iskustva života na brodu u formi naracije. Kako je snimanje obuhvatilo period pandemije, okolnosti su se konstantno mijenjale i prilagođavale novim uvjetima.
“No, u konačnici film se uspio realizirati tako da u potpunosti odgovara tom cilju i inicijalnoj motivaciji. Tako uz prikaz aktualne rekonstrukcije Galeba, pratimo priču jednog od zadnjih oficira koji nam pruža uvid u detalje nekadašnjeg života mornara, dok u blizini brodogradilišta lokalno stanovništvo izvršava karnevalski obred simboličnim spaljivanjem mesopusta, lutke negativca čije spaljivanje simbolizira uništenje zla za koje vjeruju da je oblikovalo njihovu neposrednu prošlost. Spoj ovog kontinuiteta s arhivskim snimkama koje potvrđuju priču oficira, stvara finalnu verziju ovog filma.”
Stvaranje filma obilježio je i jedan tragičan događaj?
“Razlozi za nastajanje “Galeba”, osim potrebe za komentarom fenomena destrukcije povijesnih fakata, uključuju i posvetu Nenadu Bunjcu, koji je nažalost preminuo u početnim fazama razvoja ovog projekta od posljedica korone. S njim sam započeo rad na istoimenom projektu, no kao producent. Kako je Nenad pokrenuo komunikaciju sa zadnjim kapetanom broda Stojanom Kljajićem, snimljeni su materijali u formi kratkog filma. Točnije, intervju s kapetanom, koji je uvršten kao dio budućeg postava Muzeja grada Rijeke na samom Galebu. Nakon tog dogodila se ideja o novom filmu, koji će iskoristi i značaj i simboliku tog broda u novom, autorskom, dokumentarno-esejističkom pristupu. Zamisao je bila da funkcionira kao komentar vremena, društva i fenomena koji se odnosi na neselektivnu potrebu za uništavanjem povijesnih fakata, bez obzira na to koliko krivo bili identificirani i koliki globalni značaj predstavljaju. Nažalost, za vrijeme snimanja filma preminuo je i kapetan Stojan Kljaijć, pa je ovo posveta i njemu.”
Jeste li pri realizaciji ovog filma bili motivirani i konkretnim povijesnim, možda fenomenološkim interesom?
“Galeb ima izuzetni fenomenološki i simbolički značaj, s obzirom na to da se radi o brodu čija je misija bila usmjeren na ostvarivanje dalekosežnih, globalnih, nažalost ipak neostvarenih ciljeva, usmjerenih na stvaranje globalne ravnoteže između Istoka i Zapada kroz promociju pokreta Nesvrstanih. Taj brod je, uz to što je stvoren kao rezultat niza povijesnih odluka, okolnosti, ideja, ali i koincidencija, u konačnici funkcionirao i kao platforma za stvaranje jedne zajednice. Ona je unutar specifičnih i ograničenih prostornih kapaciteta, manifestirala realizaciju upravo tih globalnih ideja i ciljeva u jednom manjem mjerilu, u formi suživota mornara na brodu. Iz današnje pozicije to se može tumačiti kao utopija.
“Kontrast između prikaza tog suživota, kroz priču jednog od oficira, i posljedica aktualnih društvenih okolnosti kroz simbolički prikaz destrukcije, kao čina koji nažalost obilježava sve tranzicije i transformacije, temelj je mog interesa u stvaranju ovog filma. Kako je za razliku od društvene i političke, fizička transformacija Galeba i dalje nedovršena, reidentifikacija tog broda ključna je ne samo za moj filmski interes, već i za pravilno repozicioniranje povijesnih fakata. Ovdje se radi o brodu-objektu koji je imao nadnacionalni značaj, te je nadilazio pojednostavljeno identificiranje na lokalnom i nacionalnom nivou, koje mu se danas najčešće pripisuje.
“Taj brod utjelovljuje pokušaj promocije jedne od najnaprednijih i najplemenitijih ideja i inicijativa ikad pokrenutih u povijesti moderne civilizacije; proces njegove rekonstrukcije trenutak je koji se morao filmski zabilježiti kako bi se, na simboličkom nivou, ispričala priča o životu vezanom uz tu ideju, te trenutku njezine destrukcije. Kako je svaka destrukcija rezultat sukoba, a svaki sukob rezultat potrebe za nasilnim utjelovljenjem identiteta, Galeb u tom kontekstu predstavlja jedinstvenu pojavu s obzirom na povijesne činjenice, koje su u najvećoj mjeri ipak ostale nedovoljno istaknute.”
“Jer, ako njegovo značenje izjednačavamo s nacionalnim ili lokalnim identitetima, onda je pojava sukoba vrlo izvjesna – dio ljudi ga može izjednačiti s bivšom državom i povezati s periodom okupacije, pa tako i javno zagovarati njegovo miniranje i potapanje. Očekivano, to se i događalo. Nasuprot toga, plasirana je afirmativna inicijativa da ga se ponovno obnovi i postavi kao gradski muzej u riječkoj luci. Ista je na sreću i sprovedena u djelo, a proces rekonstrukcije uspješno pokrenut. No i ta ideja zasnovana je na, također, pogrešnoj identifikaciji koja se zasniva na lokalnim i nacionalnim poistovjećivanjima. Stoga se puni značaj, kao i simbolički potencijal Galeba – broda spajanja Istoka i Zapada te promocije ideje svjetskog mira i pokreta Nesvrstanih, i dalje nedovoljno iskorištava.”
Legenda Titovog Galeba i danas kruži među ljudima i medijima, puno je kuloarskih priči, manje ili više istinitih… Je li Vas ovdje možda nešto iznenadilo u pozitivnom/negativnom smislu, sada kada ste zavirili iza kulisa?
“Povijest Galeba i priča o njegovom nastanku vrlo je specifična te s današnje distance može djelovati i kao legenda. No činjenice koje su dostupne javnosti, već same po sebi čine tu priču potpuno jedinstvenom i nevjerojatnom. Počevši od toga da je proizveden u Italiji kao trgovački brod za prijevoz voća, da bi ga za vrijeme Drugog svjetskog rata preuzeli Nijemci i prenamijenili za potrebe polaganje mina, te ga potopili saveznici u bombardiranju kraj riječke luke. Nakon toga ga preuzimaju jugoslavenske vlasti, dižu ga opet na površinu i odvlače u Pulu gdje ga potpuno rekonstruiraju. Jedna od legenda koja prati taj brod vezana je baš uz njegovu nepotopivost, s obzirom na to da savezničko bombardiranje u kojem je konačno otišao ispod površine mora, nije prvi put da ga se pokušalo uništiti.
“Prijašnji pokušaji nisu uspjeli, a i ovaj je završio tako da je opet izašao na površinu, u spektakularnoj akciji dizanja broda koju je snimio Krešo Golik 1948. godine u svom kratkom dokumentarnom filmu ‘Još jedan brod je zaplovio’. Galeb nakon tadašnje rekonstrukcije dobiva i svoje ime, te se počinje koristi kao školski brod za obuku mornara i oficira, odnosno kao Titova rezidencija za putovanja u zemlje Nesvrstanih s ciljem promocije pokreta kao alternative sukobljenom istočnom i zapadnom bloku. Tako se koristi sve do njegove smrti i još deset godina kasnije, do konačnog raspada Jugoslavije. Nakon toga ga preuzimaju crnogorske vlasti, ali godinama biva zapostavljen. Sve do trenutka kada ga preuzima Hrvatska i grad Rijeka kao kulturno javno dobro. Iako se radi o pozitivnom ishodu, proces još nije gotov.
“U tom kontekstu ono što me iznenadilo istovremeno je i pozitivno i negativno. Radi se o brodu kroz koji su prošle generacije mornara, pa na temelju razgovora s većim brojem sugovornika – koji su na brodu plovili u različitim periodima – mogu prepoznati zajednički stav vezan uz taj brod. U pravilu pozitivan, bilo da se radi o prepoznavanju elitne pozicije u kojoj sudjeluju ili poistovjećivanja s višim ciljevima, tada promoviranima na globalnom nivou. Simbolička vrijednost u tom kontekstu nadilazi bilo kakve nacionalne pripadnosti, no negativna je činjenica da ta vrijednosti nije prepoznata i valorizirana na pravi način.”
I u “Galebu” je, kao u nekim drugim filmovima slične teme, prisutna nemala doza romantičarske nostalgije – na brodu je vladalo jedinstvo i dobra atmosfera, svi su jeli istu hranu, Tito nije imao dodatnih prohtjeva… Koliko je zapravo realna ova idila na silnim putovanjima najpoznatijeg jugoslavenskog broda?
“Ovdje se ne radi o nostalgičnom prikazu, niti o čežnji za vraćanjem u prošlost, već upravo o osvještavanju i valoriziranju jednog povijesnog fenomena i specifičnog života ljudi koji su bili dio te priče. Vrijeme afirmacije pokreta Nesvrstanih daleko je iza nas, no ideja o mogućnosti trećeg puta u odnosu prema suprotstavljenim stranama Istoka i Zapada, i dalje je aktualna. Možda i više nego ikad. U tom smislu Galeb može simbolizirati i aktualnu poziciju. No da bi ga se tako pozicioniralo, potrebno je osjetiti i trenutak stvarnog života na brodu te u fokus staviti činjenice o tamošnjoj stvarnoj svakodnevici. Naravno da to ne znači da je bilo sve idealno, radi se ipak o brodu koji je mogao primiti i do dvije tisuće mornara; svaki od njih ima svoj osobni doživljaj.
“No postoji nešto svima zajedničko. U procesu razvoja ovog filma imao sam priliku razgovarati s većim brojem mornara i oficira, i svi potvrđuju istu priču – osjećali su da pripadaju nečemu s višim ciljem, bilo da se radi o poistovjećivanju s idejom Nesvrstanih, s onom bratstva i jedinstva ili jednostavno s činjenicom da imaju priliku svoj vojni rok služiti na elitnom brodu ondašnjeg sistema.
“Zato priča o životu na brodu, ispričana u ovom filmu, ne predstavlja iskaz nečijeg osobnog mišljenja, već uvida u činjenice. Ovdje se ne radi o potenciranju osobnih osjećaja i stavova, već o predstavljanju fakata kroz čistu opservaciju, kako u zvučnom tako i u vizualnom smislu. Koncept ovog filma baziran je upravo na opservaciji dvije radnje u dvije vremenske linije koje se percipiraju istovremeno; priče oficira i aktualne rekonstrukcije broda.
“U tom kontekstu priča oficira Danila Travalje daje nam uvid u način života bez emotivnog potenciranja sadržaja te priče. Emocija koju dobivamo događa se kroz percepciju spoja različitih audiovizualnih sadržaja kao jedne cjeline. Ako odvojimo pojedinačno svaki od tih sadržaja, radi se o čistim opservacijama, bez emotivnog upliva, bilo da se radi o priči oficira, prikazu radova na brodu, prizora ritualnog paljenja mesopusta u neposrednoj blizini ili arhivskim snimkama. Sve te stvarnosti dobivaju novo značaje u formi koja ih spaja u novi integralni filmski kontekst.”
Zanimljive su i dvije izjave Vašeg sugovornika: najprije o malenim Galebovim kabinama, tolikim da čak ni Tito nije mogao uživati predmnijevani luksuz; i druga koja se odnosi na sraz broda s minom za vrijeme Drugog svjetskog rata, odnosno njegov nevjerojatan povratak u Split.
“U usporedbi s današnjim ekskluzivnim jahtama, Galebove kabine stvarno su skromne. Titova soba u tom kontekstu nije izuzetak. Naravno da se ipak radi o posebnoj prostoriji koja nije na mornarskom nivou, no vrlo je ograničenih kapaciteta u odnosu na očekivano od neke predsjedničke rezidencije. U zadnjim godinama njegovo prisustvo na brodu, kako je i rečeno u filmu, bilo je sve manje vidljivo. Boravio je na svojoj palubi i rijetko se spuštao među mornare. No u mlađim danima znao je više vremena provoditi s posadom. To da je hrana tada bila ista za sve, da su se pekli kolači, pravio kruh – sve su činjenice. Postojala je i projekcijska sala gdje su se puštali filmovi… Bio je to brod koji je funkcionirao kao grad; imao je sve potrebne sadržaje da prekooceanska plovidba protekne u najboljem mogućem redu. Tako je i bilo. Galeb nije velik u odnosu na današnje prekooceanske standarde, no posjeduje izuzetne maritimne sposobnosti.
“Priča o tome kako je plovio krmom, na rikverc od Aleksandrije do Splita, upravo je nevjerojatna! I potpuno istinita. Naime, brod je naletio na minu za vrijeme Drugog svjetskog rata, koja mu je raznijela kompletni pramac. To su okolnosti u kojima brod tone, no ne i Galeb. Uspjeli su ga dovesti do Pule ploveći krmom, odnosno unatrag, kako se pramac ne bi napunio morem. Tako su preplovili od afričke obale do Istre.”
Kakva je trenutna i buduća sudbina Galeba?
“Brod je i dalje u brodogradilištu ‘Kraljevica’. Iako je veći dio poslova završen, radovi još uvijek traju. Nakon završetka snimanja filma, više nemam direktni kontakt s ljudima uključenima u taj proces. Tako da razvoj događaja pratim putem medija. Koliko mi je poznato, i dalje postoje financijske poteškoće vezane uz finalizaciju, no prostorni kapaciteti unutar broda već su osposobljeni. Uz predviđeni muzejski postav, postoji i mogućnost za otvaranje ugostiteljskih segmenata te hotelskog smještaja. Galeb sada ima i svoju novu originalnu sivu boju, te je kao takav prošle godine iskorišten i za snimanje filma ‘Napoli, New York’ u režiji oskarovca Gabriela Salvatoresa.
“Ovo su samo neki od pokazatelja nove potencijalne iskoristivosti tog broda. Ipak, istina je da se radi o vrlo zahtjevnom projektu, kako u financijskom smislu tako i u kontekstu definiranja novog identiteta, te kreiranja brenda koji će omogućiti buduću održivost. Sve u svemu, poduhvat ove rekonstrukcije ima apsolutnog smisla, no samo ukoliko se ostvari idealni balans između svih tih potencijala, odnosno komercijalne isplativosti jednog djela kapaciteta i maksimalnog iskorištavanja povijesno-simboličkog potencijala broda. Potrebno je osvijestiti taj potencijal, projekt prenamjene fokusirati na znatnom širem, internacionalnom nivou. I prenamijeniti ga, ne samo kao muzej grada Rijeke, već kao muzej Nesvrstanih.
“Takav pristup predstavljao bi i konkretni potencijal, za realizaciju potpuno novih umrežavanja i suradnji s velikim brojem zemalja uključenih u pokret, od kojih neke imaju i izuzetnu financijsku moć te bi se vjerojatno otvorile i nove mogućnosti za investicije i dofinanciranje. Potencijal Galeba u tom kontekstu prava je svjetska ekskluziva, za koju još uvijek nismo svjesni da je imamo.”
