Početna Recenzije 26. DHF: "Nasljeđe" - Zatvaranje životnih poglavlja

26. DHF: “Nasljeđe” – Zatvaranje životnih poglavlja

-

I nakon tri domaća festivalska majora (Liburnia Film Festival, ZagrebDox, Dani hrvatskog filma), “Nasljeđe” (Mitropa, 2016.) Sanje Šamanović nije uspjelo otresti neugledan status filma o kojem raspredaju tek najbliži članovi rodbine ili pokoji zalutali kritičar na redakcijskom dedlajnu. Moramo li napominjati – šteta, naravno, jer ovaj decentni, gotovo patološko samozatajni intimistički gem, u nedugačkih petnaestak minuta temu gubitka najbližih obrađuje na moćan, čist i neposredan način, bez suvišnih repova uzrokovanih ograničenom minutažom. Zanimljivo, Šamanović je sva tri svoja filma (“Prolaz za van”, 2010.; “Terasa”, 2011.) realizirala nakon prerane smrti supruga, poznatog snimatelja Vedrana Šamanovića. “Nasljeđe” kao njeno prvo samostalno ostvarenje, bitno je pak zbog dva ključna razloga: katarze otpuštanja bolnog i traumatičnog životnog poglavlja, ali i moguće profesionalne prekretnice, ozbiljnijeg početka bavljenja filmom autorice koja za kruh zarađuje predajući na zagrebačkom Geodetskom fakultetu.

Film izabran u službeni natjecateljski program 26. Dana hrvatskog filma, započinje skučenom scenom putujućeg automobila, uz establishing voice-over hladnih životnoodređujućih činjenica: redateljičina majka ostala je udovica s 52 godine, baka s 45, prabaka s trideset; Sanja s tek četrdeset napunjenih godina. Završni filmski čin nudi nagli fade out usred razgovora, pomno odabran i promišljen, simbolički ukazujući na krhkost života i nepredvidljivost amputirajućih rezova. Simbolikom je okupan i onaj glavni, metafilmski element “Nasljeđa”, kojim se ukazuje na neminovnost nastavka života i koji dokumentarac uzdiže iznad klasične hrvatske no budget autorefleksivne priče. Između početne zajedničke vožnje i završnog odlaska (dolaska?) u crno, Šamanović ruši klasičnu narativnu koncepciju, gurajući poantu prihvaćanja neprihvatljivog, upečatljivim odabirom dvoplanske statičnosti razgovora s majkom koji služe egzorciranju starih trauma. Naizgled jednostavnim režijskim rješenjem – inceptionovski promatramo razgovor o preminulim muškarcima i međusobnom odnosu na televizijskom ekranu iza kojeg se odvija stvarni život glavnih protagonistica – redateljica je u inače autorefleksivnu žanrovsku baruštinu unijela itekako dobrodošao dašak svježine.

Nismo zaboravili. Nećemo zaboraviti. Ali da bismo mogli nastaviti živjeti, moramo prestati to isto raditi iz rakursa – prošlosti. Poruka je to koju “Nasljeđe” komunicira besprijekorno.

“Nasljeđe” nije patetičan film kako se pribojavala sama Šamanović, ali ima problema s uspostavljanjem snažnijih veza s gledateljem koji je zabetoniran u strogo propisanoj ulozi nijemog promatrača. Nije ni čudo s obzirom na redateljičinu averziju prema ogoljavanju intime pred širokom publikom, pa i prvotnu ideju polueksperimentalne, ne kino-filmske instalacije. Povremene tematske banalnosti međusobnih razgovora, kao i hard cap zaustavljanje u predvorju perifernih navika preminulih najbližih, vjerojatno su zaslužne za odbijanje pokojeg gledatelja naviklog na igrano-filmsko, binarno razrješenje problematičnih situacija. Problematična je i izvedbena nesigurnost međuscena pomalo isforsiranih sukoba u kuhinji, koje nemaju konkretnu funkciju osim nepotrebnog razbijanja dominantne, ali za cjelinu funkcionirajuće dvoplanske fiksiranosti.

Fiksiranost tripoda, kamere, kadra, stvari su koje možemo kontrolirati. Onaj svakodnevni životni dio, često banalan, nespretan, ambivalentno izluđujuć… i ne baš, zar ne? Kao i “Nasljeđe”, koje intezivnije miriše na životnu rudu od bilo koje turske sapunice. Tuga kao univerzalan osjećaj, žalovanje i borba s gubitkom kao individualni otok unutar otoka. Postoji li fakultet za nošenje sa smrću najmilijih u tridesetoj, četrdesetoj, bilokojoj? I tako bliže, i tako samozatajno dalje. Prema zatvaranju poglavlja, filmskom, tvrdo ukoričenom oltaru da smo bili tamo. Da nismo zaboravili. Da nećemo zaboraviti. Na svoj način i svojim tempom. Svojim filmom. Ali da bismo mogli nastaviti živjeti, moramo prestati to isto raditi iz rakursa – prošlosti. Poruka je to koju “Nasljeđe” komunicira besprijekorno.

"Nasljeđe"

O FILMU:

Scenarij i režija: Sanja Šamanović
Producent: Pavo Marinković
Kamera: Lutvo Mekić, Mario Marko Krce
Montaža: Vjeran Pavlinić
Produkcija: Mitropa
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2016.
Trajanje: 15 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Ivana Marinić Kragić: “Kad su tabui u pitanju, reakcije su uvijek nepredvidljive”

Ivana Marinić Kragić za Dokumentarni.net govori o svojem najnovijem filmu, dokumentarcu "Nun of Your Business" (2020).

5. Dok’n’Ritam: “Indexi” – Konfuzija sarajevske rock religije

Na 5. Dok'n'Ritmu svjetsku premijeru doživio je dokumentarni film "Indexi" (2020) bh. redatelja Bojana Hadžiabdića i Zorana Kubure.

31. Nordisk Panorama: “Umjetnica i lopov” najbolji nordijski dokumentarac 2020. godine

Završena je 31. Nordisk Panorama, godišnja smotra najboljih nordijskih kratkometražnih i dokumentarnih filmova.

Dina Pokrajac: “Namjera Arterije je približiti život i stvaranje umjetnika koji su obilježili svoje vrijeme”

Selektorica programa Dina Pokrajac za naš portal najavljuje ovogodišnje, četvrto izdanje festivala Arteria - tjedan filma o umjetnicima.

Hrvatski dokumentarci na posebnom izdanju ZagrebDoxa

U sklopu ovogodišnjeg posebnog izdanja ZagrebDoxa (4. - 11.10.) bit će prikazano dvanaest hrvatskih filmova.

Otvorene prijave za 52. Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva

Otvorene su prijave za 52. Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva, koja će se održati u Buzetu.

Dodijeljeni 72. Kreativni Emmyji i 41. Emmyji za najbolje vijesti i dokumentarne filmove

Doznali smo pobjednike 72. Kreativnih Emmyja i 41. Emmyja za najbolje vijesti i dokumentarne filmove.

U utorak počinje 4. Arteria – tjedan filma o umjetnicima

Ovog utorka u Zagrebu počinje četvrta Arteria - tjedan filma o umjetnicima u organizaciji Kulturno informativnog centra (KIC).

“Inconvenient Indian” do glavne doku-nagrade 45. Međunarodnog filmskog festivala u Torontu

Prije nekoliko dana dodjelom nagrada i priznanja završio je 45. Međunarodni filmski festival u Torontu (10. - 19.9.).

U petak se ponovno otvaraju vrata Dokukina KIC

U petak, 25. rujna ponovno se otvaraju vrata Dokukina KIC, jedinstvenog kina specijaliziranog za dokumentarce u centru Zagreba.