Iz Opatije za Dokumentarni.net: Iva Rosandić
Nakon niza prethodećih programa jučer je na Ljetnoj pozornici Opatija otvoreno 20. izdanje Liburnia Film Festivala, jednako važnog za lokalnu scenu, kao i hrvatsku dokumentaristiku općenito, uzmemo li u obzir da je riječ o jednom festivalu orijentiranom isključivo na hrvatski dokumentarni film. Osim što u gotovo revijalnom tonu imamo priliku steći uvid u recentne dokumentarističke tokove, u fokus sve više ulazi regionalna suradnja s prijateljskim festivalima i dokumentaristima, pa je na tom tragu publici u jednoj od predprojekcija prikazan pobjednički film Beldocsa, nagrađen i na Visions du Réelu, “Bez” (2022) Luke Papića.
Jučerašnji je program otvoren filmom Davida Lušičića, Mlungu – Bijeli kralj (Greta Creative Network, 2022.), a unatoč atraktivnoj temi koja prijeti iskliznuću u senzacionalizam, Lušičić bira kameru iz prikrajka, inzistirajući češće na snolikim kadrovima, dijelom materijalizirajući fantaziju sugovornika, a dijelom kreirajući pomalo uznemirujuće, na svjetlu i zvuku temeljene, visoko estetizirane kadrove. Montaža Damira Čučića i sama donosi dio prepoznatljive eksperimentalističke poetike.
Generacijski film “In medias res” (Filmaktiv, 2022.) Ane Klepo vizualizira košmar unutarnjih konflikata protagonistice, u čije izvorište Klepo postavlja kameru, ne bi li bilježila prevagu, čas strahova, čas prijateljstava i neovisnosti. Transformativni potencijal internaliziranog straha istražuje Silvija Bumbak u premijerno prikazanom “Nokturnu” (Filmaktiv, 2022.), esejističkoj crtici koja na tragu naslova snimljeni noćni ugođaj preobražava u pokušaj uspostave unutarnje ravnoteže, brišući čvrstu granicu fizičkih i psihički konstruiranih svjetova.
Posljednji prikazani film unutar konkurencije bio je “Zaželi” (Renko / HRT; 2022.) Marija Papića, a kojem okvir čini istoimeni EU projekt aktivacije teže zapošljivih žena i pružanja pomoći starijim osobama u teško dostupnim zajednicama. Koliko god film dobro balansira između različitih protagonistica, portretirajući ih dovoljno precizno da steknemo uvid u kontekst individualno diferenciranih priča, ipak izostaje problematizacija samog projekta, a koji otvara relevantna pitanja prirode socijalnih fondova utemeljenih na projektnom pristupu i paušalnim rješenjima.
Činjenica da je LFF orijentiran prema lokalnoj publici povlači teme koje opterećuju zajednicu, ujedno pružajući platformu za vidljivost lokalnih autora. Program izvan konkurencije, Regionale, pruža presjek filmova lokalnih tema i produkcija, kao i način na koji autori doprinose razumijevanju fenomena koji ih jednako uvjetuju. Jučer smo imali priliku vidjeti četiri filma, od toga dva koja se bave prostorima, njihovim propadanjem, odnosno nasilnom eksproprijacijom kao naličjem, i dva samoreprezentativna kolektiva koja postoje na ovom području. Pritom filmovi redom iziskuju intimni autorski angažman, a neki, poput drugog filma Silvije Bumbak “To što je ostalo” (Filmaktiv, 2022.), istražuju odbljeske nekad živog mjesta Hotela Opatije, arhivirajući njegove ostatke i tragajući za slojevima prošlog. Intervencija u prazan prostor koji prati tok misli jedine preostale zaposlenice, intendira prema široj slici sustavne zapuštenosti kad u središtu nisu partikularni interesi. Vedran Ružić pak u svom filmu “6 metara” (Samostalna produkcija, 2022.) tematizira širem stanovništvu mnogo bližu problematiku nasilnog izgrađivanja i raseljavanja zbog ostvarivanja infrastrukturnih planova nauštrb želja građana. Gradeći film prema vlastitom likovnom sentimentu, Ružić balansira između performativnosti, kolažiranja i intimne obiteljske priče.
Film “Tko je ovdje lud?” (Istra film, 2021.) nedavno preminulog Bernardina Modrića, predstavili su protagonisti filma i kćer, naglasivši važnost nasljeđa koje je autor ostavio. I ovaj film upisuje se u važan projekt destigmatizacije zajednice duševno oboljelih, na tragu Žajinih “Susjeda” prateći procese rehabilitacije i uspješne resocijalizacije kroz niz organiziranih projekata. Pomalo se sentimentalno svojim sudionicima obraćaju Igor Popovic i Michele Bulešić u “Delfinu 70” (Samostalna produkcija, 2022.), portretu sportsko-ribolovnog udruženja koji se međutim, od ciljanog arhivskog pristupa premetnuo u aktualnu borbu s novim profitno utemeljenim društvenim tendencijama.
Drugi dan Liburnije nastavit će se u istom tonu, dva bloka filmova, Konkurencija i Regionale, a popratni program započinje tradicionalnim “Pićem s autorima”, što znači da će publika imati prilike iskomunicirati viđeno dan prije. Paralelno s osnovnim festivalskim događanjima odvijaju se edukacijski projekti za najmlađe poput “Filmske početnice”, čime se dodatno aktiviraju najrazličitije društvene skupine.
