PočetnaRecenzije"Bez" - U potrazi za izgubljenim psom

“Bez” – U potrazi za izgubljenim psom

|

Alternativno tumačenje stvarnosti i dalje je potentni pristup za dokumentarni film, koliko god on bio česti autorski odabir ili u negativnom smislu sredstvo dezinformiranja. U odnosu na hiperprodukciju u različitim medijima, pojedino se ostvarenje izdvaja sviješću o iskošenosti pogleda i interpretativnom prostoru koji otvara. Upravo je to kvaliteta filma “Bez” (2022) srpskog redatelja Luke Papića koji je na 53. Visions du Réelu ostvario zapažen uspjeh kroz Nagradu za najbolji međunarodni srednjemetražni film. Estetikom slika unutar slike Papić naglašava pripovijedanje, razmišljanja i nedoumice svog protagonista, čije putešestvije potakne potraga za izgubljenim psom. Na svom putu ovaj susreće čitavu plejadu likova, koji međutim manje doprinose potrazi, a više nas navode na zaključke o širem socijalnom kontekstu u kojem obitavaju. Iako je rodovski dokumentarac, “Bez” svoje likove oblikuje prema unaprijed danom scenariju, a sve da bi iz iskonstruirane slike gledatelj mogao izvući zaključke koji smjeraju mnogo šire od početno uspostavljenih premisa. Budući da je socijalno okruženje često izravni fokus dokumentaraca, da bismo film mogli promatrati kao autentičan rad, koji briše granice doživljenog i konstruiranog, osiguravši prodor nadrealnog u naizgled običnu svakodnevicu, pomak je u autorskom smislu bio nužan.

Film nosi centralna figura slikara, čiji rad korespondira s estetikom kiča, figurativnim slikarstvom na tragu realizma, sve pomireno u za naše vrijeme tipičnoj relativizaciji stavova i supostojanju oprečnih vrijednosti. Njegove će slike utjeloviti dijapazon od Staljina do Draže, slikarstvo spojivo s instant kulturnim eklekticizmom. Potraga kao motivacija vodi nas od pojedinca do pojedinca za koje nije dokučivo do koje su mjere uživljeni u danu im ulogu, a do koje reprezentiraju autentični sklop svijesti, mišljenja i reakcija različitih skupina. Igrom svjetala, naglašenim rakursima i neprekidnom smjenom krupnih planova s kadrovima tijela, smjestivši junake u ruinirani okoliš, nagrđene estetike i nefunkcionalne arhitekture, Papić kreira atmosferu tzv. poetičnosti, ali one u iskrivljenom smislu, jednako suštinski uznemirujuću kao i prizori sami. A taj je uznemirujući sloj nemoguće izolirati, jer neprekidno izbija kroz kadrove usamljenika, šetača, hramova kao simbola retradicionalizacije društva. Iskoristivši sva dostupna sredstva Papić kao svojevrstan podton ubacuje svjesno egzotiziranu orijentalnu muziku, koja možda najmanje dvosmisleno podupire gornje zaključke.

Dok traga za psom, junak ga pretvara u sjecište ambicija, nade i cilja svog parodijskog hodočašća.

Estetika kiča izvor ima u slikama Aleksandra Denića, koja se neprekidno reorganizira na platnu, pruživši sliku tradicionalističke Srbije, problematičnih stavova, a sve podvedeno pod krinku normalizacije. Dendić u offu iznosi vlastite poglede na svijet (ili ono što bi oni u takvoj gotovo paralelnoj stvarnosti mogli biti), prikazujući način konstruiranja kontradiktornih stavova, naivne filozofije odnosa prema sebi i drugima, koja svoj korijen ima baš u zapuštenom, ignorantskom društvu atomiziranom na usamljene individue.
Psi s druge strane prestaju biti objektivizirani i postaju istinski subjekti filma. Iako u početku tek okidač radnje, njihova je prisutnost vidljiva i u odsutnosti. Dok traga za psom, junak ga pretvara u sjecište ambicija, nade i cilja svog parodijskog hodočašća. Umjesto uobičajenih tipova poput mudraca ili savjetnika, a koji su karakteristični pomoćnici na putu kao metafori osobnog razvoja, Papić donosi veterana sklonog rasističkim ispadima, prikrivene šoviniste i malograđanski mod bivanja. Umjesto razvoja, zapadamo u dublju egzistencijalnu krizu, dok oslobođen i humaniziran biva jedino pas.

Površnim su razgovorima suprotstavljeni fragmenti tekstova koji tematiziraju životinje, a film kulminira epilogom sastavljenim od ulomaka iz Cervantesova “Razgovora pasa”. Nasuprot ljudima, psi zadobivaju samosvijest i zaključuju o ispravnoj dijagnozi stanja, a protok između vremena Cervantesa i suvremenosti biva poništen. Odbljesci nadrealnog kreiraju atmosferu na granici snoviđenja i košmara, a začudnim postupcima Papić se suzdržava od ismijavanja ili nekorektnog tretmana jer konstruirane situacije daju naslutiti društvenu stvarnost, ako ne direktno ispred kamere, tada zasigurno u pozadini. Poneki su prizori neočekivano humoristični – u trenutku kad izgubljeni pas nazove vlasnika, njegova odiseja postaje uzaludna, a pas zadobiva traženu slobodu. U film uvedeni likovi ostaju zarobljeni u sumornoj stvarnosti; nemoćni djelovati, čekaju čudo ravno razgovoru pasa.

"Bez"
Režija: Luka Papić
Scenarij: Luka Papić i Srđa Vučo
Producent: Srđa Vučo
Direktor fotografije: Luka Papić
Montaža: Jelena Maksimović
Glazba: Branislav Jovančević
Zemlja podrijetla: Srbija
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 63 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Treće izdanje Cherry Pop Festivala od 21. do 23. studenog

Treće izdanje Cherry Pop Festivala održat će se od 21. do 23. studenog u zagrebačkom Dokukinu KIC i Pogonu.

U tijeku prijave za prvi “Flame.In”

U tijeku su prijave za premijerni "Flame.In" - razvojni laboratorij za prve dugometražne dokumentarne filmove.

Hrvatski dokumentarni film – od informativnog do zagonetnog (II): Poetizacija

Rani filmovi druge, poslijeratne, nove, komunističko-socijalističke Jugoslavije ponajprije su bili sredstvo za izricanje parola, doktrina, direktiva vlasti.

Estetika traganja

Serija eseja "Političnost estetike dugog kadra" u sklopu četvrte sezone "Dokulture", fokusirana je na karakteristike opservacijskog filma sporog ritma.

Hrvatski dokumentarni film – od informativnog do zagonetnog (I): Informacija

U ovom nizu tekstova kušali bismo ponuditi kraći, brzopotezni pregled skretanja hrvatskog dokumentarnog filma "od informativnog do zagonetnog".

U KIC-u retrospektiva filmova austrijske slikarice Marije Lassnig

U sklopu programa "Film XX*" u srijedu 30. listopada u 19 sati, u KIC-u će se održati retrospektiva filmova slavne austrijske slikarice Marije Lassnig.

“Sanjalice” Vladimira Petrovića najbolji film 18. DORF-a

"Sanjalice" (2024) srpskog autora Vladimira Petrovića, proglašene su najboljim film 18. Festivala dokumentarnog rock filma - DORF-a.

“Holy Redemption” sutra na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Holy Redemption" Joséa Carlosa Soaresa, Tanjua Şahina i Aslıhan Eker Çakmak, sutra će se emitirati na programu Al Jazeere Balkans.

18. DORF: “Grandpa Guru” – Površan pogled u mnoštva

Osim što govori životnu priču i karijerni put svog nedvojbeno karizmatičnog subjekta, "Grandpa Guru" pokazuje i neka lica od mnoštva koja žive u Jevđeviću.

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 28. Ji.hlavi, 67. DOK Leipzigu i 37. IDFA-i

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata bit će prikazano u sklopu uglednih europskih festivala: 28. Ji.hlave, 67. DOK Leipziga i 37. IDFA-e.
Režija: Luka Papić<br> Scenarij: Luka Papić i Srđa Vučo<br> Producent: Srđa Vučo<br> Direktor fotografije: Luka Papić<br> Montaža: Jelena Maksimović<br> Glazba: Branislav Jovančević<br> Zemlja podrijetla: Srbija<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 63 minute"Bez" - U potrazi za izgubljenim psom