Recenzije17. Festival 25 FPS: "Studija povjerenja #1" - Bez dokaza

17. Festival 25 FPS: “Studija povjerenja #1” – Bez dokaza

|

Na nedavno održanom 19. Liburnia Film Festivalu, gledali smo – kao dokumentarne filmove – i “Horizont” Tanje Deman, “Lika/bez naslova” Ane Hušman, “Monolog o Puli” Elvisa Lenića, “Neke se stvari nisu dogodile, a mi ih svejedno pamtimo” Tamare Bilankov, “Plejade” Mateje Zidarić, “Porvenir” (na prethodnom LFF-u) i “Split” Renate Poljak, “Trafiku” Dore Slakoper te “Uvalu” Davora Konjikušića i Nike Petković. Isti ti filmovi, nešto poslije, na 30. Dane hrvatskog filma i na 17. 25 FPS, međunarodni festival eksperimentalnog filma i videa (23.9. – 26.9., Zagreb) uvršteni su i prikazani (dakle, uglavnom i prijavljeni) kao eksperimentalni. Valjano, jer svi su i jedno i drugo. Ne samo tezom/tvrdnjom da su “svi filmovi dokumentarni”, koju u nas, recimo, glasno zastupa filmaš Zorko Sirotić. Te hrvatske filmove i festivale navedosmo prigodno, kao aktualne, a ne kao kakvu iznimku.

U tom svjetlu zamagljenih rodovskih granica možemo sagledati i, primjerice, “Studiju povjerenja #1” / “Trust Study #1” (2020) američkog redatelja Shobuna Baileja, na 25 FPS-u prikazanu u glavnoj natjecateljskoj konkurenciji 4, naslovljenoj “Onkraj konkretnog”. “Studija povjerenja #1” minimalistički tematizira pojam i funkcioniranje hawale, neformalnog sustava prijenosa novca proširenog u južnoazijskoj nekomercijalnoj ekonomiji. Zapadnjak Baile – pretpostavljamo da razgovor vodi on – pokušava sebi, gledatelju i drugim zapadnjacima pojasniti o čemu je riječ, uz pomoć neimenovanog i nepokazanog sugovornika, nagađamo Pakistanca, koji je (bio) jedan od aktivnih sudionika te djelatnosti, u Pakistanu. Osim što se takav prijenos novca – bez papira, dokumenata, potpisa, ikakvog čvrstog traga – temelji isključivo na povjerenju, što će se većini nepripadnika te kulture učiniti nepojmljivim, hawala je dodatno zanimljiva i zbog toga što su razne za to zadužene službe snažno posumnjale u ovu mrežu i kao mogući mehanizam financiranja terorizma. Čini se da je baš to posljednje i zaintrigiralo Baileja, ne kao sumnjičavca, nego kao znatiželjnika.

Nije neobično da Bailejev – ili čiji već – sugovornik nije htio stati pred kamere, pa niti dopustiti da mu se snimi samo glas. Sve što u filmu doznajemo ono je što je intervjuist memorirao i zapisao naknadno, po sjećanju. Stoga govornike ne čujemo, već se dijalog, razmjerno sporo, tempom da se može bez žurbe pročitati, ispisuje na ekranu. Dvojezično – na engleskom, latinicom, i na urdskom, arapskim pismom. Na lijevoj strani riječi hawalista, na desnoj intervjuista. Naizmjence.

Posve nijem film, bez ikakvog zvuka, prazne, nepostojeće tonske piste, jednostavnim postupkom i sredstvima uspijeva zainteresirati, zadržati pozornost i ostvariti dojmljiv ugođaj tihe, konspirativne napetosti, ocrtati kulturni jaz u poimanjima uobičajenog i nevjerojatnog, naznačiti određene zablude o vrlinama i dometima (zapadno)civilizacijske osiguranosti.

Slikovna pozadina su razmjerno rasteraste fotografije krajobraza i ljudi u njima, crno-bijele i u pastelno izblijedjelim bojama, čini se razmjerno davno fotografirane, usmjerene na motive pastoralno-egzotične tradicionalnosti. Počesto se doima da nisu prikazane u punom formatu izvornika, već da su izabrani određeni izrezi i pojedinosti, mahom oni u kojima se ne razabiru, ne prepoznaju, ne vide lica fotografiranih osoba. Pomislit ćemo, vjerojatno, da je posrijedi izabrani oblik ilustriranja hawalistovih riječi kojim autor, snalazeći se kako zna i umije, dočarava ili naglašava skrovitost, zasjenjenost djelovanja te asocira nemodernost i svojevrsnu zaostalost takvog načina poslovanja. Tomu i jest tako, no pretkraj filma razaznat će se – tako će nam barem govornici pismeno reći – da taj slikovni materijal potječe iz turističkog vodiča po Pakistanu, izrađenog 1960-ih, koji je suvremenim hawalistima, istovremeno i radnicima u turističkim agencijama, služio kao šifrarnik.

Posve nijem film, bez ikakvog zvuka, prazne, nepostojeće tonske piste, jednostavnim postupkom i sredstvima uspijeva zainteresirati, zadržati pozornost i ostvariti dojmljiv ugođaj tihe, konspirativne napetosti, ocrtati kulturni jaz u poimanjima uobičajenog i nevjerojatnog, naznačiti određene zablude o vrlinama i dometima (zapadno)civilizacijske osiguranosti. Pa čak nas – iako, onkraj konkretnoga, ne nudi baš nijedan dokaz – i navesti na pomisao, ako ne i uvjeriti, da je riječ o ostvarenju dokumentarističke autentičnosti, a ne slobodne stvaralačke mašte. Ukazasmo li mu povjerenje na kojemu se temelji hawala?

"Studija povjerenja #1" / "Trust Study #1"
Režija i montaža: Shobun Baile
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 15 minuta

Povezani tekstovi

“Blum – Gospodari svoje budućnosti” – Propaganda općeg boljitka

"Blum – Gospodari svoje budućnosti" (2024) Jasmile Žbanić nas podsjeća i sokoli na to da možemo djelovati za opće dobro.

18. Subversive Film Festival: “Prema zapadu, u Zapati” – Moćan autorski debi kao otisak antologijske ljepote

Dojmljivo je kako se u filmu "Prema zapadu, u Zapati" , sloj po sloj, nenametljivo i eliptično, razlaže jedna individualna pripovijest.

18. Subversive Film Festival: “Točka nestajanja” – Iz kolektivnog u pojedinačno i natrag

Novi film Bani Khoshnoudi "Točka nestajanja" / "The Vanishing Point" / "Noghteh-e-Goriz" opterećen je hipotekom redateljičinog ranijeg rada.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Filmski kolaž nestanka, konzumerizma i sjećanja

Ben Rivers i Anocha Suwichakornpong režirali su iznimno zanimljiv primjer eksperimentalne filmske meditacije - "Krabi, 2562" (2019).

6. Nagrada Dokumetar: “Motel” Filipa Mojzeša je najbolji hrvatski dokumentarni film 2024. godine!

Ovogodišnju, šestu po redu Nagradu Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2024., dobio je "Motel" (2023) Filipa Mojzeša.

“Hollywoodgate” – Tko je ovdje luđi?

Ibrahim Nash'at u filmu "Hollywoodgate" ne bilježi toliko banalnost koliko okrutnu glupost i nasilnu nepismenost talibanskih vođa.

“Blum – Gospodari svoje budućnosti” – Propaganda općeg boljitka

"Blum – Gospodari svoje budućnosti" (2024) Jasmile Žbanić nas podsjeća i sokoli na to da možemo djelovati za opće dobro.

18. Subversive Film Festival: “Prema zapadu, u Zapati” – Moćan autorski debi kao otisak antologijske ljepote

Dojmljivo je kako se u filmu "Prema zapadu, u Zapati" , sloj po sloj, nenametljivo i eliptično, razlaže jedna individualna pripovijest.

Premijera dokumentarca “Život na Sisi” u riječkom Art-kinu

U Art-kinu će se održati premijera dokumentarnog filma "Život na Sisi" (2025) riječkog redatelja Sanjina Stanića.

“Ways of Seeing” – Novi pogled na muški pogled

Nasljeđe serijala "Ways of Seeing" vidljivije je i dugotrajnije od svih ostalih proizvoda konstruiranih u studijima BBC-ja.

Četrnaesto izdanje “SMOTRA-e” Kino kluba Split

U srijedu, 11. lipnja 2025., u okviru ovogodišnjeg festivala nezavisne kulture Platformata, održat će se četrnaesto izdanje "SMOTRA-e".

Dodijeljene nagrade i priznanja 18. Gledališta Kinokluba Zagreb

Dodijeljene su nagrade i priznanja 18. Gledališta Kinokluba Zagreb.

Predstavljanje DORF monografije u Dokukinu KIC

Nakon Vinkovaca i Koprivnice, i u Zagrebu će se održati predstavljanje knjige "DORF monografija 2007.-2024."
Režija i montaža: Shobun Baile<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 15 minuta17. Festival 25 FPS: "Studija povjerenja #1" - Bez dokaza