PočetnaRecenzije19. Liburnia Film Festival: "Trafika" - Klaustrofobija radne rutine

19. Liburnia Film Festival: “Trafika” – Klaustrofobija radne rutine

-

“Pauza!”, najavljuje pijevno blagajnica na početku filma otvaranja 19. Liburnia Film Festivala, “Trafika” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2021.) redateljice Dore Slakoper. Njena glavna protagonistica povlači prozorčić za minijaturnu kvaku, zatvarajući i nas u unutrašnjost kioska/trafike iz koje ćemo narednih šest minuta, koliko dokumentarac traje, promatrati jedan njezin radni dan. Promasira potom rame, sjedne na stolac i upali grijanje prije nego što se kadar opet vrati na prozorsko staklo, sada pogurano u suprotnom smjeru – otvara, pauza je već gotova. “Jedan espresso; 24 sata; Marlboro četvorka; dugi plavi Rothman’s”, zbrajaju se glasovi kupaca. Vidimo im trup pred pultom ili ruke dok pružaju novac, i njezine koja ga uzima, prebraja i vraća, rastvarajući (jutro je) pakete cigareta i novina. Tempo se usporava izlaskom kamere iz kioska, na trenutak je u perspektivi kojom ju uobičavamo doživjeti, s ulice, izvan, da bismo ponovo bili usisani natrag, gdje se dotadašnje geste počinju rapidno smjenjivati, poput vrtloga akceleriranog odbijanjem od jednog tijesnog zida do drugog. Svaki je kadar u planu detalja, približava prostor dovoljno skučen da u njemu i manji predmeti budu primjetni, krupni, u klaustrofobičnosti od koje nema mjesta ni obuhvatiti cijelost mjesta. Ne stane ni radnica, čini se, prikazana samo detaljima ruku i prstiju, nogu koje joj pred kioska inače ne vidimo, očiju dok iz memorije doziva cifre. I zvuk je detaljiziran pojačanim šuškanjem, zveckanjem, krckanjem – čini se da smo (suviše) blizu predmetima, pa je slutnja klaustrofobije ostvarena i akustički. Kovanice i novčanice, kartica ili keš, računi, časopisi, naslovi, cigarete i tramvajske kartice, smoki i šibice, devetnaest, pet, sedamnaest, trinaest, dvadeset i jedan, pedeset, dvadeset i pet, trinaest… Cikličnost sadržaja ukazuje na repetitivan karakter posla, ali kadrovi idu sve brže, navodeći nas prema razrješenju cilja.

“Pauza!”, čujemo ju opet. Kao da se pauzom sada ugasio i svijet, protagonistkinja ostaje u tami, na praznom podiju nalik kazališnom, gdje bijele se samo linije pravokutnika koji predstavlja kiosk i u čijem središtu ona sjedi. Odigrava potom svoje svakodnevne kretnje, ponavlja ih zrakom, bez objekta, ali zvukovi koje bi inače proizveli montirani su uz pokrete, čime se zamišljenim evocira stvarno. Uz to, ovdje je mogućnost sublimiranja zamornih aspekata posla u kazališno-scenskom činu postavljenom kao prostoru njezine svijesti. I premda scena svojim eksperimentalnim karakterom dokida dotadašnji pristup usmjeren na realistično bilježenje radnog dana u kiosku, ni on nije bio čista opservacija. Planovima izbliza, pojačanim zvukovima, naglim rezovima i ritmičnim detaljiziranjem, apstrahirala se granica realistične percepcije, a kako je kamera tik do protagonistkinje, ne promatra samo nju nego i s njom, pa objektivnost klizi prema sferi subjektivnog i stil u žanrovsku hibridnost.

Za inspiraciju teme svog debitantskog filma redateljica Dora Slakoper navela je istraživanje Mreže antifašistkinja Zagreba o radnim uvjeta blagajnica, objavljenog u ciklusu tekstova “Blagajnica hoće ići na WC” 2020. godine.

Za inspiraciju teme svog debitantskog filma, redateljica Dora Slakoper navela je istraživanje Mreže antifašistkinja Zagreba o radnim uvjetima blagajnica, objavljenog u ciklusu tekstova “Blagajnica hoće ići na WC” 2020. godine, u kojima su intervjuirane četiri zaposlenice različitih kioska i trgovina. Komentirale su prešućene probleme svoga rada, nerijetko dijeleći podudarna iskustva neplaćenih prekovremenih sati, mobinga šefova ili kupaca, nemogućnosti sjedenja i, čega se “Trafika” dotiče, nepostojanja pauze. Problematična je i nemogućnost korištenja/nemanje zahoda, zabrinjavaju komentari zaposlenica o žurbi da obave što imaju u najbližem kafiću i praksi izbjegavanja unošenja tekućine kako ne bi često morale u zahod. Izjave koje bi u dvadeset i prvom stoljeću trebale šokirati, nažalost su svakodnevica mnogih radnika. Ona se u “Trafici” izravno ne problematizira niti osuđuje, ali tu je negdje, stisnuta u skučenosti, prisutna u cjelini koju vidimo na kraju filma. Finalni kadrovi različiti su gradski kiosci pri činu zatvaranja, montirani kao da se radi o jednom. Sve ovo sugerira da je dan ovog kioska kao i u drugima, dio mreže šireg pitanja. Osobna iskustva i mišljenja naše protagonistkinje glede ovog pitanja nismo doznali. Kao gledatelji doživjeli smo atmosferu njenog radnog mjesta, ona je posao faktografski opisala putem što, kako i koliko, a komentar “I tak” kojim završava svoje izlaganje, najbliži je iznošenju stava. Pauza se filmom, ipak, dozivala.

"Trafika"
Scenarij i režija: Dora Slakoper
Producent: Aleksandar Arsovski
Direktor fotografije: Ivan Idžojtić
Montaža: Iva Ivan
Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 6 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Sjeveroistočni vjetrovi” – Staljin, još uvijek među Gruzijcima

"Sjeveroistočni vjetrovi" su film istančana ritma, smjene kadrova koja jednako zadržava pozornost na detaljima, kao što ih kontekstualizira.

[VIDEO] Domenico Centrone: “Moramo ‘vratiti’ film mjestu na kojem je snimljen”

Od 19. do 23. veljače u Zagrebu se održavala napredna radionica snimanja za mlade, koju je vodio talijanski edukator Domenico Centrone.

“Dolazak proljeća u Buču” i “Sarajevo Safari” na programu Al Jazeere Balkans

Na ovotjedni program Al Jazeere Balkans stižu dokumentarni filmovi "Dolazak proljeća u Buču" i "Sarajevo Safari".

“Beyond Utopia” – Vibrantno svjedočanstvo

"Beyond Utopia" uvjerljivo i potresno iznosi upečatljive sudbine, pripovijesti i prisjećanja nekolicine izbjeglih Sjevernokorejaca.

[VIDEO] Nikoloz Bežanišvili: “Staljin nije popularan u Gruziji jer naša zemlja ide prema EU i NATO-u”

Gruzijski redatelj Nikoloz Bežanišvili za naš portal govori o svom filmu "Sjeveroistični vjetrovi" (2022).

Ivan Efendić: “Moj glavni protagonist Mate Lasić ima potpuno drugačiji pristup umjetnosti i životu”

Debitantski redatelj Ivan Efendić za Dokumentarni.net govori o svom dokumentarcu "Mate" (Samostalna produkcija, 2023.).

Otvorene prijave za KKZ-ovu radionicu “U dijalogu sa Agnès”

Otvorene su prijave za naprednu KKZ-ovu filmsku radionicu "U dijalogu sa Agnès" voditeljice Ive Gavrilović.

Otvorene prijave za 11. STIFF

STIFF – Međunarodni studentski filmski festival poziva autore da prijave svoje filmove na jedanaesto izdanje festivala.

Hrvatska koprodukcija u industrijskom dijelu 26. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Solunu

Hrvatska koprodukcija "Sakupljač snova" ušla je u industrijski dio 26. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Solunu.

U KIC-u ciklus filmova posvećen Martinu Semenčiću

U zagrebačkom Kulturno informativnom centru (KIC) bit će prikazan kratki ciklus "Sjećanje na Martina Semenčića".
Scenarij i režija: Dora Slakoper<br> Producent: Aleksandar Arsovski<br> Direktor fotografije: Ivan Idžojtić<br> Montaža: Iva Ivan<br> Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 6 minuta19. Liburnia Film Festival: "Trafika" - Klaustrofobija radne rutine