Recenzije19. Liburnia Film Festival: "Plejade" - Svemir nadohvat ruke

19. Liburnia Film Festival: “Plejade” – Svemir nadohvat ruke

|

Na ovogodišnjem, 14. Gledalištu Kinokluba Zagreb, održanom u kinu Tuškanac od 14 do 16. svibnja, Mateja Zidarić nagrađena je trima nagradama: za film “Crvena” (KKZ, 2020.) Posebnim priznanjem velikog žirija, a za “Plejade” (KKZ, 2021.) Grand Prixom “Maksimilijan Paspa” te Nagradom žirija kritike. Zagonetne i jasne, jednostavne i složene, minimalističke i raskošne, “Plejade” – sad prikazane i u konkurenciji 19. Liburnia Film Fesitvala – su ostvarene na razmeđi dokumentarnog i eksperimentalnog, uz osobito prožimanje slobodno igralačkog i promišljeno preciznog, a premda se većinom doimaju izrađenima uz nesentimentalan odmak, u konačnici odzvanjaju uvelike dirljivo.

Autodokumentarna crtica otiskuje se zavaravajuće nerazaznatljivim smjerom. Uz zvuk potmulog, prijetećeg, tajanstvenog, metalnog tuljenja, nižu se crno-bijele snimke površine što priziva Mjesečevu, no najavljene glasom, po svoj prilici s arhivske snimke – na engleskom, popraćenim i titlovima istog teksta – koji kaže da je riječ o nečemu još neobičnijem (“Even more way out”). Uz naslov i nerazabirljivu računalnu grafiku, još u crno-bijelom, čujemo pokušaj uspostavljanja telefonske veze, s automatskim odgovorom na hrvatskom: “Osoba se ne jav…”. Potom, ponovno snimke i fotografije Mjeseca i svemira, sad i u boji, a postaje prepoznatljivo da gledamo listanje internetskih stranica. U ovom dijelu “NASA Science”. Ozbiljan izvor. Slika je podijeljena na više geometrijski urednih sekcija, a u jednom se pravokutniku počinje ispisivati razgovor pomoću aplikacije WhatsApp. Na hrvatskom. Svakodnevan, razmjerno banalan: “Bila sam vani s Jerryjem. … Ma bzvz sam zvala…”.

Dobrano smo ušli u treću minutu dvanaestominutnog djela – jasnoga je malo, zbunjujućega mnogo. Dokumentarni film? O Hrvatima u svemiru? Koji neobvezno čavrljaju? Dvostruke ekspozicije, neobični, mehanizirani pomaci kamere, crno-bijelo/boja, grafike, razdijeljeni ekrani s više slika, snimaka i tekstova-dijaloga (na hrvatskom praćenom engleskim titlovima, smještenima uz originale, a ne, kako smo navikli, na dno ekrana) što se pojavljuju i nestaju u razmjerno nepreglednim ritmovima, ne usmjeravajući pozornost na ovo ili ono, već prepuštajući gledatelju da se sam snalazi, traži i bira među raznolikim podražajima. Potkraj treće minute eto i novog motiva – jedan od snimaka što se pojavljuju i nestaju, u različitim izrezima i na raznim mjestima na ekranu, onaj je mlade žene, kućno neuređene, ozbiljne, zabrinute, očito snimljene u sobi stana, amaterski, prigodno, usputno, bez posebnog osvjetljenja, pomalo neugledno.

Zagonetne i jasne, jednostavne i složene, minimalističke i raskošne, “Plejade” su ostvarene na razmeđi dokumentarnog i eksperimentalnog, uz osobito prožimanje slobodno igralačkog i promišljeno preciznog.

Isprva će nam se učiniti, poslije i potvrditi, da se snimke Mjeseca izmjenjuju s vizualno im sličnim ultrazvučnim snimkama, i to onima ženskih prsa. Iscrtat će se postupno da se “Plejade” odvijaju sad i ovdje, na staroj, dobroj Zemlji te da oslikavaju tihi nemir protagonistice, autorice filma, nakon što je dijagnosticirano da ima kvržice na dojkama. Roje se pitanja, strahovi, dvojbe. Kako i ne bi. Zidarić ih, međutim, ne predočava doslovno i izravno – iako će se izreći dovoljno da znamo što je posrijedi – već oblikovanjem cjeline, dramaturškim, estetskim, ritmičkim, ugođajnim izborima dočaravajući mukla previranja optimizma i pesimizma, straha i nade, potištenosti i humora, emocionalnosti i racionalnosti, kaotičnosti i urednosti, raspršenosti i usredotočenosti… A sve to rabeći uistinu lako dostupnu građu, onu što je nalazi u vlastitoj sobi, nadohvat ruke, pametnog telefona, računalnog miša i tipkovnice.

Najnovije

Rijeka koja spaja, rijeka koja razgraničuje

Treću sezonu "Istočnih horizonata" otvara esej o filmu "Nakdong River" / "Nakdonggang" (1952 ) Jeon Chang-keuna.

Dina Pokrajac: “Problematiziramo sukobe u širem smislu”

Direktorica Subversive Film Festivala Dina Pokrajac za Dokumentarni.net najavljuje osamnaesto izdanje ove filsmke manifestacije.

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

U tijeku prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split

U tijeku su prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split.

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.
"Plejade"
Scenarij, režija, kamera i montaža: Mateja Zidarić
Producentica: Mateja Zidarić
Produkcija: Kinoklub Zagreb
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 12 minuta

Povezani tekstovi

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Scenarij, režija, kamera i montaža: Mateja Zidarić<br> Producentica: Mateja Zidarić<br> Produkcija: Kinoklub Zagreb<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 12 minuta19. Liburnia Film Festival: "Plejade" - Svemir nadohvat ruke