Iz Opatije za Dokumentarni.net: Iva Rosandić
Završni dan 20. Liburnia Film Festivala ponudio je raznolik sadržaj – osim niza filmova Restartove produkcije, Srđan Kovačević dao je bitne uvide u nastajanje filma “Tvornice radnicima” (Fade In, 2021.). Naravno, kulminacija je bila dodjela nagrada. Trijumfirao je film Gorana Devića, “Hrvatskog narodnog preporoda” (Petnaesta umjetnost / Petoljetka; 2022.), pobijedivši u kategoriji najboljeg filma, režije i montaže. To ne čudi jer se zasigurno odlikuje najpreciznijom strukturom, oblikujući okvir unutar kojeg se razvijaju odnosi između protagonista. Tematski se ujedno može preslikati na svaku sredinu opustošenu u tranzicijskim procesima. Osim što sam imala priliku aktivno izvještavati s Festivala za Dokumentarni, osobno sam dodijelila novoosnovanu nagradu koja održava sjećanje na našeg kritičara Dragana Rubešu. Nagradila sam film Tome Zidića “Lutajući oceanom” (MiratecArts / Pulsar Studios / MedVid produkcija / Antitalent / Kinoklub Zagreb; 2022.), jer se izdaja autorskom samosviješću i specifičnom meditativnošću.
Večernjem programu prethodio je case study filma “Tvornice radnicima”. S obzirom na to da je u centru zanimanja filma upravo spontano radničko organiziranje, na neki je način predavanje logičan nastavak tribine održane u subotu o uvjetima rada u kulturi. Kovačević nam je opisao proces oblikovanja ideje, upoznavanja protagonista i razvoj ciljeva koji se snimanjem žele postići. Razgovor s redateljem na taj način nam uvijek otkriva zakulisne pozicije, koje se u filmovima mogu tek nazrijeti, a izbačene scene dodatno dimenzioniraju osnovni materijal. Najvažnije, kako nam je pokazao – redatelj se sam angažirao, a jedan od ciljeva bio je podržati ITAS, pridonijeti vidljivosti i tvornice i organizacijske strukture. Otkriva se i mogući utjecaj na same radnike, a koji su, što se u filmu dobro vidi, podijeljeni u dvije dominantne struje: stariju, koja na rad i sredstva za proizvodnju promatra kroz vizuru općeg interesa, i onu mlađu, koja prioritet postavlja na individualnu korist.
Filmski je program dao presjek nekih važnih ostvarenja prošlogodišnje Restartove produkcije, poput “Muzeja revolucije” (Restart / Uzrok / Nutprodukce / HRT / Al Jazeera Documentary Channel / GEO Television; 2021.) Srđana Keče, a koji opće društveno propadanje prelama na konkretnom slučaju, odnosno “Babajanje” (Restart, 2022.) Ante Zlatka Stolice, kao primjer zapaženog kratkog metra.
Zanimljiv je projekt učenika OŠ “Rikard Katalinić Jeretov” iz Opatije iz čije je ekološke i filmske zainteresiranosti proizašao film “Ekosuperjunaci” (2022). Ako neprekidno zagovaramo nužnost inkluzije i pokazivanja interesa za zajednicu unutar koje djelujemo, tada se otvaranje mladim sudionicima, kako bi ih se potaknulo na daljnji rad, čini kao uvjerljivo najbolji put.
Posljednji blok prikazanih filmova bio je posvećen Restartovoj Školi dokumentarnog filma, a koja je uz onu Filmaktivovu najkonkretniji edukacijski program i svojevrsni bazen talenata. Na svakom su našem festivalu zastupljeni filmovi nastali na jednom od radioničkih programa. I ove smo godine u konkurenciji dobili uvid u osnovne tendencije ovakvih radova, a kao zajednička karakteristika oba programa izdvaja se poticanje individualnih interesa polaznika i polaznica.
Posljednjeg dana prikazan je dokumentarac “Kunac” (Restart, 2022.) Michelea Bulešića, koji uspješno uspostavlja povjerenje prema protagonistu, a da bi se prirodno otvorio pred kamerom. Maja Miloš u “Knjizi uspomena” (Restart, 2022.) također donosi portret protagonistice koja ju fascinira, no ovaj je put proces izmješten u instituciju, tj. hospicij u kojem svojom empatijom ostvaruje atmosferu sigurnosti za pacijente. Neža Knez predstavila se hibridom “Prijedlozi i pokušaji” (Restart, 2022.), referirajući se na pitanje rodova, žanrova i uopće sudjelovanja u radu na filmu.
Zaključno, dvadeseto je izdanje Liburnije uspješno balansiralo između programa namijenjenih različitim tipovima publike. Šteta je jedino što je izostao veći broj govornih programa, u kakvima smo imali priliku sudjelovati posljednja dva dana, jer naglašava činjenicu da sva popratna i najčešće društveno relevantna pitanja, determiniraju funkcioniranje čitave scene.