PočetnaVijesti"Hrvatskog narodnog preporoda" Gorana Devića najbolji film 20. Liburnia Film Festivala

“Hrvatskog narodnog preporoda” Gorana Devića najbolji film 20. Liburnia Film Festivala

|

U Opatiji je sinoć (nedjelja, 28.8.) dodjelom nagrada i prikazivanjem filmova u produkciji Restarta zatvoreno okruglo, dvadeseto izdanje Liburnia Film Festivala, jedinog festivala koji prikazuje isključivo recentne hrvatske dokumentarne filmove. Petodnevni festival prikazao je četrdesetak dokumentarnih naslova, te donio petnaestak premijera.

Međunarodni LFF-ov žiri (snimateljica Andrea Kaštelan, redatelj Mladen Kovačević, ravnateljica riječkog Art-kina Slobodanka Mišković, dizajner zvuka Jakov Munižaba te dramaturginja i scenaristica Ivana Vuković) dodijelio je Nagradu za najbolji film dokumentarcu “Hrvatskog narodnog preporoda” (Petnaesta umjetnost / Kinoljetka; 2022.) Gorana Devića zbog korištenja isključivo filmskih sredstava kojima autor priča tešku, ali što je važnije, empatičnu priču o malom čovjeku, prožetu humorom svakodnevice stanovnika bloka hrvatskog narodnog preporoda, što je fino iskorištena ironija i za naslov filma.

Strukovne nagrade 20. LFF-a

Ekipa istog filma dobila je još dvije nagrade žirija – za najbolju režiju i montažu. Goran Dević treći je put na LFF-u osvojio Nagradu za najboljeg redatelja, a Jan Klemsche drugi put za montažu. Žiri ih je nagradio zbog njihova umijeća – Devića jer spaja svakodnevicu svojih protagonista i vlastitu perspektivu čime publici daje moć inteligentnog sveprisutnog promatrača uvijek u centru intimnih zbivanja, a Klemschea zbog naizgled jednostavne transparentne gramatike, bez olakog shvaćanja ijednog reza.

Nagrada za najbolju fotografija otišla je u ruke Ivana Slipčevića i Davora Sanvincentija koji su surađivali na filmu “Mjesta koja ćemo disati” (Petikat, 2022.), a čija nas vizualna interpretacija odnosa koje film propitkuje vodi kroz svojevrsno putovanje isprepleteno prostornim i vremenskim fragmentima.

Luka Gamulin, najbolji dizajner zvuka 20. LFF-a (film “Tvornica filmova” Silvestra Kolbasa), pokazao je kako najosnovniji elementi zvuka mogu biti i najmoćniji. Zvučnim sredstvima saznajemo, upoznajemo i osjećamo nostalgične priče protagonista koje nikada zapravo ne ugledamo, i to sve u velikom skladu sa slikama prostora kojima vizualno putujemo.

Nagrada kritičara/ke “Dragan Rubeša”

Nagradu za najbolji regionalni film dobio je film “In medias res” (Filmaktiv, 2022.) redateljice Ane Klepo. “Sekvenca zabave je surova i eksplicitna, ali njome redateljica gotovo kao da ni ne zauzima stav o tome je li prikazano dobro ili loše, već izlaže stvarnost onakvu kakva jest”, stoji u obrazloženju žirija.

Liburnia Film Festival od ove godine dodjeljuje i osmu festivalsku nagradu – Nagradu kritičara/ke “Dragan Rubeša”. Čast da po prvi put o njoj odlučuje pripala je mladoj filmskoj kritičarki i zamjenici glavnog urednika portala Dokumentarni.net Ivi Rosandić, koja je nagradu dodijelila filmu “Lutajući oceanom” (MiratecArts / Pulsar Studios / MedVid produkcija / Antitalent / Kinoklub Zagreb; 2022.) Tome Zidića uz sljedeće obrazloženje:

“Mod življenja ljudi koje susreće, atmosferu pejzaža koje posjećuje, Toma Zidić preobražava u poetiku filma, da bi ‘Lutajući oceanom’ bilo moguće shvatiti kao film o fizičkom mjestu, u svakom trenutku potencijalno izmještenom u imaginarno. Esejističku studiju kristalizira iz dijalektike artificijelnog i prirodnog, ne dajući prednost niti jednom, već ih uvlači u stalni međuodnos. Sugestivnom igrom pripovijedanja i slike otkriva se prostor usporavanja kao kontrapunkt vremenu koje živimo. I dok materijalizirana misao tendira prema sveobuhvatnosti, neprekidni je proboji realiteta uvijek iznova individualiziraju.”

Nagradu publike ovogodišnjeg Liburnia Film Festivala odnio je film “Veće od traume” (Metar60 / HRT; 2022.) Vedrane Pribačić i Mirte Puhlovski. Film je ocijenjen sa srednjom ocjenom 4,792. Najbolji film i nagradu publike festival nagrađuje novčanom nagradom. Svi nagrađeni dobili su i originalnu statuu čiji je autor umjetnik Saša Jantolek.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. Human Rights Film Festival: “Mladost (Teška vremena)” – Oda suvremenom (kineskom) radništvu

Wangova Kina u "Mladost (Teška vremena)" predstavlja stvarnost golemog dijela kineskog, ali i svjetskog stanovništva današnjice.

Nesvjesno, nevidljivo i ukradeno: Retrospektiva Kamala Aljafarija na 22. Human Rights Film Festivalu

Uzevši u obzir ideje koje pokreću Human Rights Film Festival od samog početka 2002. godine, bilo bi začuđujuće da se njegovo 22. izdanje nije u nekom obliku uhvatilo u koštac s aktualnim zbivanjima u području Gaze i Zapadne Obale.

22. Human Rights Film Festival: “Mačke iz Gokogu hrama” – Signali intuitivnog

Mačke su u filmu "Mačke iz Gokogu hrama" (2024) napokon punokrvne sudionice, a utjecaj izvanjskih momenata na mačju populaciju prva stepenica poduzetog istraživanja.

22. Human Rights Film Festival: “Riefenstahl” – Umjetnost i politika

"Riefenstahl" (2024) Andresa Veiela zauzima oštriji stav prema djelovanju filmašice Leni Riefenstahl u nacističkoj Njemačkoj.

Tri dokumentarca otvaraju novu godinu Dokukina KIC

Tri dokumentarna filma otvaraju novu godinu zagrebačkog Dokukina KIC.

22. Human Rights Film Festival: “TWST / Things We Said Today” – Simfonija velegrada

"TWST / Things We Said Today" (2024) njemačko-rumunjskog autora Andreja Ujice smješten je u 1960-e, u postojbinu tvista, SAD.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2024. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2024. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

Hrvatska premijera filma “Fiume o morte!” 8. veljače u Rijeci

Hrvatska premijera dokumentarno-igranog filma "Fiume o morte!" (2024) Igora Bezinovića održat će se u Rijeci 8. veljače.

Poetika puža

Posljednji tekst ovogodišnje "Dokulture" bavi se filmom "Kadence za vrt" / "The Garden Cadences" (2024) Dane Komljena.

Post-filmski svijet Ismaëla Joffroya Chandoutisa

Posljednji esej "Eksperimentalni glasovi u dokumentaristici" donosi tekst o inovativnom univerzumu nagrađivanog filmskog umjetnika Ismaëla Joffroya Chandoutisa.