Recenzije17. Festival 25 FPS: "Studija povjerenja #1" - Bez dokaza

17. Festival 25 FPS: “Studija povjerenja #1” – Bez dokaza

|

Na nedavno održanom 19. Liburnia Film Festivalu, gledali smo – kao dokumentarne filmove – i “Horizont” Tanje Deman, “Lika/bez naslova” Ane Hušman, “Monolog o Puli” Elvisa Lenića, “Neke se stvari nisu dogodile, a mi ih svejedno pamtimo” Tamare Bilankov, “Plejade” Mateje Zidarić, “Porvenir” (na prethodnom LFF-u) i “Split” Renate Poljak, “Trafiku” Dore Slakoper te “Uvalu” Davora Konjikušića i Nike Petković. Isti ti filmovi, nešto poslije, na 30. Dane hrvatskog filma i na 17. 25 FPS, međunarodni festival eksperimentalnog filma i videa (23.9. – 26.9., Zagreb) uvršteni su i prikazani (dakle, uglavnom i prijavljeni) kao eksperimentalni. Valjano, jer svi su i jedno i drugo. Ne samo tezom/tvrdnjom da su “svi filmovi dokumentarni”, koju u nas, recimo, glasno zastupa filmaš Zorko Sirotić. Te hrvatske filmove i festivale navedosmo prigodno, kao aktualne, a ne kao kakvu iznimku.

U tom svjetlu zamagljenih rodovskih granica možemo sagledati i, primjerice, “Studiju povjerenja #1” / “Trust Study #1” (2020) američkog redatelja Shobuna Baileja, na 25 FPS-u prikazanu u glavnoj natjecateljskoj konkurenciji 4, naslovljenoj “Onkraj konkretnog”. “Studija povjerenja #1” minimalistički tematizira pojam i funkcioniranje hawale, neformalnog sustava prijenosa novca proširenog u južnoazijskoj nekomercijalnoj ekonomiji. Zapadnjak Baile – pretpostavljamo da razgovor vodi on – pokušava sebi, gledatelju i drugim zapadnjacima pojasniti o čemu je riječ, uz pomoć neimenovanog i nepokazanog sugovornika, nagađamo Pakistanca, koji je (bio) jedan od aktivnih sudionika te djelatnosti, u Pakistanu. Osim što se takav prijenos novca – bez papira, dokumenata, potpisa, ikakvog čvrstog traga – temelji isključivo na povjerenju, što će se većini nepripadnika te kulture učiniti nepojmljivim, hawala je dodatno zanimljiva i zbog toga što su razne za to zadužene službe snažno posumnjale u ovu mrežu i kao mogući mehanizam financiranja terorizma. Čini se da je baš to posljednje i zaintrigiralo Baileja, ne kao sumnjičavca, nego kao znatiželjnika.

Nije neobično da Bailejev – ili čiji već – sugovornik nije htio stati pred kamere, pa niti dopustiti da mu se snimi samo glas. Sve što u filmu doznajemo ono je što je intervjuist memorirao i zapisao naknadno, po sjećanju. Stoga govornike ne čujemo, već se dijalog, razmjerno sporo, tempom da se može bez žurbe pročitati, ispisuje na ekranu. Dvojezično – na engleskom, latinicom, i na urdskom, arapskim pismom. Na lijevoj strani riječi hawalista, na desnoj intervjuista. Naizmjence.

Posve nijem film, bez ikakvog zvuka, prazne, nepostojeće tonske piste, jednostavnim postupkom i sredstvima uspijeva zainteresirati, zadržati pozornost i ostvariti dojmljiv ugođaj tihe, konspirativne napetosti, ocrtati kulturni jaz u poimanjima uobičajenog i nevjerojatnog, naznačiti određene zablude o vrlinama i dometima (zapadno)civilizacijske osiguranosti.

Slikovna pozadina su razmjerno rasteraste fotografije krajobraza i ljudi u njima, crno-bijele i u pastelno izblijedjelim bojama, čini se razmjerno davno fotografirane, usmjerene na motive pastoralno-egzotične tradicionalnosti. Počesto se doima da nisu prikazane u punom formatu izvornika, već da su izabrani određeni izrezi i pojedinosti, mahom oni u kojima se ne razabiru, ne prepoznaju, ne vide lica fotografiranih osoba. Pomislit ćemo, vjerojatno, da je posrijedi izabrani oblik ilustriranja hawalistovih riječi kojim autor, snalazeći se kako zna i umije, dočarava ili naglašava skrovitost, zasjenjenost djelovanja te asocira nemodernost i svojevrsnu zaostalost takvog načina poslovanja. Tomu i jest tako, no pretkraj filma razaznat će se – tako će nam barem govornici pismeno reći – da taj slikovni materijal potječe iz turističkog vodiča po Pakistanu, izrađenog 1960-ih, koji je suvremenim hawalistima, istovremeno i radnicima u turističkim agencijama, služio kao šifrarnik.

Posve nijem film, bez ikakvog zvuka, prazne, nepostojeće tonske piste, jednostavnim postupkom i sredstvima uspijeva zainteresirati, zadržati pozornost i ostvariti dojmljiv ugođaj tihe, konspirativne napetosti, ocrtati kulturni jaz u poimanjima uobičajenog i nevjerojatnog, naznačiti određene zablude o vrlinama i dometima (zapadno)civilizacijske osiguranosti. Pa čak nas – iako, onkraj konkretnoga, ne nudi baš nijedan dokaz – i navesti na pomisao, ako ne i uvjeriti, da je riječ o ostvarenju dokumentarističke autentičnosti, a ne slobodne stvaralačke mašte. Ukazasmo li mu povjerenje na kojemu se temelji hawala?

"Studija povjerenja #1" / "Trust Study #1"
Režija i montaža: Shobun Baile
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 15 minuta

Povezani tekstovi

21. Festival 25 FPS: “Šezdeset sedam milisekundi” – (Ne)ubojiti projektil

"Šezdeset sedam milisekundi" (2025) snažno bruji nelagodom, nezadovoljstvom i poćutom nemoći malog čovjeka prignječenog nepravednim sustavom.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Dodijeljene nagrade 21. Festivala 25 FPS

U subotu 27. rujna u zagrebačkom kinu Kinoteka održana je svečana dodjela nagrada 21. izdanja Festivala 25 FPS (23. - 27.9.).

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.
Režija i montaža: Shobun Baile<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 15 minuta17. Festival 25 FPS: "Studija povjerenja #1" - Bez dokaza