31. IDFA: U Amsterdamu danas počinje najveći svjetski festival dokumentarnog filma

Mjesec studeni tradicionalno je obojen dominantnim bojama najvećeg festivala dokumentarnog filma na svijetu. Amsterdamska IDFA, ako niste na prvu pokopčali, masivna je festivalska mašinerija s čak osam različitih natjecateljskih konkurencija i bezbroj popratnih i industrijskih programa. Godišnje festival posjeti gotovo 300 tisuća posjetitelja i oko tri tisuće ljudi usko vezanih za filmsku, odnosno dokumentarističku industriju. Velik broj gledatelja traži i jednako ambicioznu nisku filmova, pa je i ove godine broj selektiranih dokumentaraca u gabaritima prijašnjih godina, oko tristo, točnije 295. Organizatori će fokus ovogodišnjeg, 31. izdanja festivala (14. – 25.11.), usmjeriti prema inkluziji i rodnoj jednakosti, o čemu govore i konkretne brojke o 41 posto filmova ženskih autora. Retrospektiva češke autorice Helena Třeštíkové na istom je tragu, a publika će moći vidjeti ukupno sedam filmova ove cijenjene filmašice, uključujući i Europskom filmskom nagradom nagrađeni “René” (2008) o pojedincu s ruba društva, snimanog punih dvadeset godina. 

A festival će u amsterdamskom Royal Theatre Carré (Koninklijk Theater Carré) kazalištu u blizini rijeke Amstel, izgrađenom još 1887. godine, večeras u 20 sati otvoriti dokumentarac “Kabul, City in the Wind” (2018). Radi se o svjetskoj premijeri debitantskog dugometražnog ostvarenja 33-godišnjeg Afganistanca Aboozara Aminija, koji je sreću potražio na europskim koordinatama. Za potrebe svojeg najnovijeg filma, međutim, Amini se vraća u domovinu snimiti svakodnevicu trojice stanovnika Kabula – vozača autobusa i dva mlada brata čijem ocu policajcu prijete smrću – svaki od kojih direktno u kameru iznosi vlastite strahove i snove.

Jedna od ovogodišnjih IDFA-inih novosti uvođenje je programa Serialized, hvale vrijedno priznanje serijskom nefikcijskom programu nizozemskog majora, koji u posljednjih nekoliko godina doživljava popriličan bum, naročito od ukazanja Netflixa i ostalih streaming platformi. Ovdje će se, primjerice, prikazati “America to Me” (2018) Stevea Jamesa, koji je proveo godinu dana unutar dvije čikaške srednje škole prateći dvanaest mladih ljudi različitih kulturoloških i ekonomskih pozadina. Među šest serija u programu, našao se i “The Trade” (2018) odličnog Jamesovog sunarodnjaka, Matthewa Heinemana. Amerikanac na tragu svoje izvrsne “Zemlje kartela” / “Cartel Land” (2015) ponovno spaja SAD i Meksiko na utabanoj stazi narko-razmjene, posljedice čega je rekordan broj mrtvih Amerikanaca od heroinskog predoziranja.

Natjecateljske konkurencije

U natjecateljsku konkurenciju dugometražnog dokumentarnog filma ušlo je dvanaest filmova. Nećemo baš pisati o svakome, ali tu je recimo vrlo zanimljivi Austrijanac Nikolaus Geyrhalter (“Homo sapiens”) s filmom “The Border Fence” / “Die bauliche Maßnahme” (2018) i vlastitim viđenjem migrantske krize kroz mnoštvo intervjua različitih pojedinaca na austrijsko-talijanskoj granici. Nakon pet godina stanke vraća se i mađarska autorica Eszter Hajdú (“Presuda u Mađarskoj”), poznatom temom bujajućeg mađarskog nacionalizma i desničarskog ekstremizma. Njen najnoviji dokumentarac “Hungary 2018” (2018) servira prekretničke dane susjedne Mađarske, za vrijeme predizborne kampanje premijera Viktora Orbána i njegovog političkog protivnika, proeuropski orijentiranog bivšeg premijera Ferenca Gyurcsányja.

Konkurencija srednjeg metra nudi jednak broj filmova – duzinu, a ovdje loglineovskom zanimljivošću na prvu bode debitantski film Argentinca Francisca Mariséa, “To War” / “Para la guerra” (2018) o kubanskom ratnom veteranu Andresu i njegovoj potrazi za nekoć braći (ha!) po oružju. Imat će i srpski susjedi aduta za trku u spomenutom dijelu festivala. Andrijana Stojković, naime, na poetičan je način u “Wongaru” (2018) portretirala srpsko-australskog pisca Sretena Božića (B. Wongar), nekadašnjeg suradnika Jean-Paula Sartrea i Simone de Beauvoir, koji je bivšu Jugoslaviju napustio još u pedesetim godinama prošlog stoljeća.

Oskarovski kandidati

Nenatjecateljski dio 31. IDFA-e prepun je zapaženih filmova. Jedna od sekcija naj-dokumentaraca s festivalske turneje (Best of Fests) vjerojatno skriva skorašnjeg osvajača Oscara, poput filma “Free Solo” (Elizabeth Chai Vasarhelyi i Jimmy Chin, 2018.) o opasnom penjačkom pokušaju osvajanja El Capitana; ili od kritike hvaljenog, također američkog dokumentarca “Minding the Gap” (2018) Bing Liua o skejterskoj supkulturi i odrastanju u američkoj ruralnoj pustoši. U Best of Festsu je i naša “Srbenka” (Restart, 2018.) Nebojše Slijepčevića, kao i manjinske koprukcije Hulahopa i Nukleus Filma, “U slučaju rata” / “When the War Comes” / “Až přijde válka” (2018) Čeha Jana Geberta, odnosno “Chris the Swiss” (2018) švicarske mu kolegice Anje Kofmel. Srbija će ovdje imati Mladena Kovačevića s filmom “4 godine u 10 minuta” (2018), gdje autor otkriva tajnu kaseta sa svjedočanstvom planinara Dragana Jaćimovića o povijesnom srpskom usponu na Mt. Everest.

Overdose dokumentarcima, zar ne? Mogli bismo ovako nabrajati do sutra, ne bismo ni zagrebali površinu. A opet, šteta je da barem još ne pročačkamo programsku sekciju Masters, rezerviranu za majstore dokumentarističkog zanata. Ovdje kampira ukupno 26 filmova, uključujući “American Dharmu” (2018), jedan na jedan rešetanje Stevea Bannona – bivšeg glavnog stratega Bijele kuće i najbližeg suradnika Donalda Trumpa – od strane američke dokumentarističke legende, Errola Morrisa. Na rasporedu su i novi filmovi Wernera Herzoga, Fredericka Wisemana, Barbare Kopple, Vitalija Manskog, Sergeja Loznice i Kambodžanca Rithyja Panha, čiji ćemo film “Graves Without a Name” (2018), završni puzzle trilogije o genocidu Crvenih kmera, uskoro vidjeti na zagrebačkom Human Right Film Festivalu. Zanimljivo će biti na IDFA-i, kao i svake godine uostalom.