PočetnaNajaveDokukino KIC: Novi srpski dox

Dokukino KIC: Novi srpski dox

|

Kao i hrvatska, i srpska dokumentaristika beleži osetan uspon u poslednjih nekoliko godina. Iako postoji razvijena mreža kontakata između institucija dveju zemalja, relevantnih festivala, produkcijskih kuća i autora, čini se da publika osim one profesionalne, i u jednoj i u drugoj državi nije u potpunosti upoznata s filmskim strujanjima izvan granica domaćih dvorišta. S tim u vezi, treba istaći i pohvaliti projekat Restarta, realiziran uz pomoć Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”, koji će u zagrebačko Dokukino KIC od 14. do 16.6. dovesti reviju novije srpske dokumentaristike. Bit će prikazano ukupno šest dokumentarnih filmova (pet dugometražnih i jedan kratki), od čega tri u svojstvu hrvatske premijere. Pored filmskih projekcija, publika će kroz razgovore s autorima imati prilike da upozna Jelenu MaksimovićMladena Kovačevića i Marka Cvejića te montažera M. Cema Oztukfecija.

Većina odabranih dokumentaraca verovatno je nepoznata široj hrvatskoj publici, iako je ona stručna odavno upoznata s novim talasom talentovanih srpskih dokumentarista koji su osvajali nagrade širom Evrope. Dobrog dela ovih filmova dotakli smo se u našoj prošlogodišnjoj retrospektivi srpske dokumentarne produkcije. No, podsećanja radi, ponovimo da je “Taurunum Boy” (2018) Jelene Maksimović i Dušana Grubina – koji je na svom festivalskom putu pristao na ZagrebDoxu (Posebno priznanje), beogradskom Beldocsu (Nagrada za najbolju fotografiju), prizrenskom DokuFestu, ali i Torino Film Festivalu te pariškom Cinema du Reelu – jedan od uspelijih primera kako film koji prati jednu starosno i lokacijski vrlo određenu skupinu (zemunske tinejdžere na kraju osnovnoškolskog i početku srednjoškolskog perioda života) može biti percipiran i na globalnom nivou. Ispod površine atmosfere nacionalnog angsta i specifične lokalne kulture, film pre svega govori o univerzalnim stvarima: odrastanju, prijateljstvu i buntovništvu koje ne mora uvek biti konstruktivno, ali je retko samo i isključivo destruktivno. Jelena Maksimović i Dušan Grubin (inače oboje Zemunci) izvrsno poznaju lokalnu sredinu i njena nepisana pravila, stoga uspevaju da zadobiju poverenje svojih subjekata. Dovoljno mladi da se sećaju svog odrastanja, autori ih ne osuđuju, a usput su i dovoljno mudri da u svom opservacijskom dokumentarcu ne pređu neke vrlo škakljive etičke granice.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Wongar”

Reditelj Mladen Kovačević se, pak, sa svojim filmom “4 godine u 10 minuta” (2018), prikazanim na Visions du Réelu (Posebno priznanje), Hot Docsu, Beldocsu (Grand Prix), ZagrebDoxu (Posebno priznanje) i Sarajevo Film Festivalu, našao pred sasvim drugačijim tipom izazova: oskudnim, neprofesionalnim izvornim materijalom nastalim godinama pre filma. Autor dvadesetak godina starih snimaka DV kamerom je alpinista Dragan Jaćimović, prvi srpski osvajač Maunt Everesta, a Kovačević je na raspologanju još imao i njegove dnevničke beleške. Putovanje našeg heroja u neku je ruku transcedentalno, jednako spiritualno koliko i fizički zahtevno, dok reditelj i ekipa proverenih saradnika sve uspevaju da kanaliziraju i uobliče u izuzetan visceralan film.

Snažan heroj stoji i u centru zbivanja filma “Wongar” (2018) Andrijane Stojković, čiji festivalski put beleži Martovski festival (Grand Prix nagrada) i IDFA-u. B. Wongar zapravo je alias australskog novinara srpskog porekla Sretena Božića koji je svetu prvi obznanio sistematsko kršenje ljudskih prava Aboridžina od strane belih naseljenika i Australije kao države. Za svoje delovanje nagrađen je životom na margini, rubu i preko ruba civilizacije. Andrijana Stojković i ekipa međunarodnih saradnika prate Wongara, njegove jednostavne dnevne rutine i izuzetno kompleksne misaone tokove u periodu od godinu dana njegovog sada već staračkog života.

Marko Grba Singh takođe nas vodi na daleko putovanje sa svojim kratkometražnim dokumentarcem lirski apstraktnog i eksperimentalnog ugođaja – “Zvijezde Gaomeigua” / “Zvezde Gaomeigua” (2017) snimljenog u Kini. Radnja prati drevne mitove, legende i verovanja Naxi naroda vezana za zvezde, astronomiju i astrologiju te njihove reperkusije u tehnološki naprednoj sadašnjosti. Film je od većih festivala igrao na švicarskom Visions du Réelu (Nagrada za najoriginalniji kratki film), dok je Marko Grba Singh osvojio i Nagradu za najbolju režiju 65. Martovskog festivala uz Grand Prix za najbolji eksperimentalni film/video art.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Gora”

S dokumentarcem “Gora” (2017) Stefan Malešević možda se nije uputio geografski daleko, ali film zbog toga ne gubi na zanimljivosti i egzotičnosti u smislu teme i pristupa. Naslov filma odnosi se na najjužniju kosovsku opštinu u kojoj živi malobrojan i poseban narod – Goranci. Stešenjeni iza mnogobrojnijih naroda (Srba, Makedonaca, Albanaca i Bugara) i kroz istoriju često rastrzani usled interesa njihovih suseda, Goranci su kulturološki zanimljiva mešavina raznih uticaja – vera im je islamska, jezik slavenski, radna etika albanska, a pečalba (odlazak na rad u udaljene krajeve, od gradova bivše Jugoslavije do Zapadne Evrope) svojevrsna tradicija, kao i povratak kući na odmor. Maleševićev pristup može se okarakterisati kao opservacijski, bez intervencija, ali zbog samog krajolika visokih planina film dobija i određene meditativne konotacije. Film je na Beldocsu pre dve godine osvojio nagrade za najbolju režiju i fotografiju, dok je na DokuFestu nagrađen Posebnim priznanjem.

Blizu kuće, međutim, ostaje Marko Cvejić sa svojim filmom “Radnička klasa odlazi u raj” (2017) koji se bavi osiromašenim, prestarelim i od društva odbačenim radnicima nekadašnjih industrijskih giganata u Zrenjaninu. Naslov je možda posuđen od pesme Haustora, ali ovde nema rundekovske ironije, pošto se životi nekolicine protagonista mogu opisati kao pakao na zemlji: često u neuslovnom ili improvizovanom smeštaju, bez struje i tekuće vode. Oni su naprosto propali kroz rupu u sistemu, ili su oduvek van njega živeli, a takva ih je sudbina mogla zadesiti i neposredno pre raspada Jugoslavije i za vreme Miloševićeve diktature, ali i u takozvanoj tranziciji nakon nje. Možda protagonisti filma jesu ekstremni primeri, ali oni savršeno oslikavaju manjkavost svakog sistema, kao i cenu plaćanja iste.

Sve u svemu, čeka nas izuzetno zanimljiv program.

Raspored:

  • Petak, 14.6. | 21 sat | “Gora”, uz gostovanje montažerke Jelene Maksimović
  • Subota, 15.6. | 18 sati | “4 godine u 10 minuta”
  • Subota, 15.6. | 19.15 sati | Upoznaj autora: Mladen Kovačević i Jelena Maksimović; moderator: Mario Kozina
  • Subota, 15.6. | 21 sat | “Taurunum Boy”
  • Nedelja, 16.6. | 19 sati | “Zvijezde Gaomeigua” i “Wongar”, uz gostovanje montažera M. Cem Oztufekcija
  • Nedelja, 16.6. | 21 sat | “Radnička klasa odlazi u raj”, uz gostovanje reditelja Marka Cvejića

Povezani tekstovi

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.

“Mirotvorac” Ivana Ramljaka uskoro u zagrebačkim kinima

Nakon svjetske premijere na 21. ZagrebDoxu, najnoviji dokumentarni film Ivana Ramljaka - "Mirotvorac", najprije dolazi u zagrebačka kina.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.