Zvonimir Rumboldt: “Ambicija i planova za budućnost Dana hrvatskog filma ne nedostaje”

Za točno tjedan dana počinju 32. Dani hrvatskog filma. Nakon punih devet godina Dani se tako vraćaju u zagrebački Studentski centar, mjesto gdje je ova filmska manifestacija doživjela najveće dane slave, kao jedno od centralnih mjesta domaćeg filmskog muvinga. Dani hrvatskog filma danas su daleko od tih – dana, a hoće li se po tom pitanju nešto promijeniti u narednim godinama, ostaje za vidjeti. Organizacijska palica vraćena je od Hrvatskog filmskog saveza u ruke Sveučilišta u Zagrebu, dok je od 147 pristiglih filmova u glavni program izabrano njih 67, od čega jedanaest dokumentaraca po izboru selektorice Ivane Marinić Kragić.

Kao i obično, na DHF-u će se dodjeljivati Grand Prix za najbolji film festivala, tu su i strukovne nagrade koje dodijeliti tročlani ocjenjivački sud, Društvo hrvatskih filmskih redatelja dodijelit će najboljem redatelju/redateljici u dobi do 30 godina Nagradu “Jelena Rajković”, tjednik Glas koncila Nagradu “Zlatnu uljanicu” za promicanje etičkih vrijednosti na filmu, te Nagrada publike za naj-film po izboru posjetitelja. Ovogodišnji Dani hrvatskog filma održat će se od 15. do 21. svibnja u zagrebačkom Studentskom centru (Savska 25), ulaz na sve programe je besplatan.

Na čelu DHF-a od ove je godine filmski, televizijski i kazališni redatelj Zvonimir Rumboldt, koji za naš portal otkriva što će se uskoro događati unutar SC-ovih zidova.

Nakon devet godina Dani hrvatskog filma vraćaju se u svoju staru bazu, u Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu.

“Da. Ja u to vrijeme nisam bio djelatnik SC-a pa ne mogu govoriti o tadašnjem organizacijskom iskustvu iz prve ruke, niti uspoređivati sa sadašnjom situacijom. Što se ovih, povratničkih SC Dana tiče, mogu reći da smo jako potkapacitirani – i ljudstveno i financijski, ali zasad prilično uspješno sve nedostatke kompenziramo velikim trudom i entuzijazmom. Naravno, bez podrške SC-a, naše matične kuće, sve to ne bi bilo moguće.”

Što nam možete reći o predaji organizacijske palice, kojeg je od Hrvatskog filmskog saveza preuzelo Sveučilište u Zagrebu? Hoće li iz tog kuta DHF napokon dobiti malo stabilnosti te što se po pitanju vraćanja Dana na stare staze slave centralnog mjesta hrvatskog filma radi, odnosno bude radilo u budućnosti?

“HFS nam je pomogao u inicijalnoj primopredaji, na čemu smo im zahvalni. Vjerujem da ćemo i ubuduće uspješno surađivati, kako u okviru Vijeća DHF-a, tako i inače. Studentski centar je tek jedna od sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, da čitatelji ne bi pogrešno protumačili kako čitavo Sveučilište sudjeluje u organizaciji Festivala. No, Sveučilište je, naravno, sa svojim umjetničkim akademijama i fakultetima poticajno okruženje za svaku kreativnost, pa tako i filmsku. U tom smislu nema bolje garancije za svjetliju budućnost hrvatskog filma od one koja se temelji na studiranju i institucionalno uokvirenom proučavanju, drugim riječima na – znanju. A upravo Studentski centar nastoji biti takva sredina u kojoj kreativnost stoji na ramenima znanja i stručnosti. Stabilnosti se svakako nadamo, ali to će vrijeme pokazati; najprije nam valja odraditi ovogodišnje Dane kako treba. Korak po korak… Ambicija i planova za budućnost ne nedostaje, ali sve u svoje vrijeme.

Na najavnoj presici ste naglasili Vaš puni put – od gledatelja, autora, selektora pa sada do ravnatelja, te da Vas sve to ispunjava ponosom ali i osjećajem odgovornosti. Kakve poteze od Vas kao ravnatelja možemo očekivati u sljedećim godinama? S čime biste bili zadovoljni ove prve godine, kao ispunjenje nekog minimalnog postavljenog cilja?

“Dane hrvatskog filma pratim od samog početka kao gledatelj/filmofil, potom sam sudjelovao kao autor, najprije studentskih, a kasnije i profesionalnih, dokumentarnih (‘Spomenik nulte kategorije’ prikazan je, ako se ne varam, na otvaranju Festivala 1999. ili 2000. godine) i kratkih igranih filmova (‘Oidar’, ‘Blagoslov’, možda još neki, ne sjećam se). Na zadnjim Danima u SC-u – 23. izdanje Festivala, 2014. godine – bio sam član izbornog povjerenstva, dakle jedan od tada troje selektora. U ovom trenutku nitko ne zna hoću li i nakon ove godine biti ravnatelj DHF-a pa se ne bih usudio govoriti o potezima u perspektivi.”

Što nas čeka od popratnog dijela Dana hrvatskog filma?

“Popratni program možemo podijeliti u dva dijela; prikazivački i neprikazivački, odnosno edukativni i zabavni. U prikazivačkom će publika imati prilike vidjeti njemački dokumentarni film o Dori Pejačević (‘Dora – Bijeg u glazbu’), retrospektive eksperimentalnih autora Damira Čučića i Ivana Faktora, zatim nekoliko ilustrativnih primjera kratkih filmova sufinanciranih od strane HAVC-a povodom obilježavanja petnaeste obljetnice te krovne filmske institucije. Nadalje, Zagreb film i Pulski filmski festival oboje ove godine slave čak 70 godina postojanja te su tom prigodom također dobili mjesto u popratnom programu, u kojem će se moći po prvi put vidjeti restaurirane vrijedne povijesne snimke, kao i neke od najboljih hrvatskih filmova devedesetih godina prošlog stoljeća, debitantske uratke pripadnika ratnog naraštaja domaćih autora: Jelene Rajković, Lukasa Nole, Gorana Dukića i Ivana Salaja. Neprikazivački, pak, dio nudi dvije radionice “Audicija kao networking” i “Hrvatski film traži kritičare”), okrugli stol s temom “Hrvatski film i publika”, izložbu hrvatskih filmskih plakata ustupljeni ljubaznošću Jadran filma, filmski kviz i glazbeni program (“Ljetno kino” live, DJ Zoran Pezo).”