PočetnaOsvrti20. Liburnia Film Festival, dan četvrti: Solidarnost nije utopija

20. Liburnia Film Festival, dan četvrti: Solidarnost nije utopija

|

Iz Opatije za Dokumentarni.net: Iva Rosandić

Nakon dinamična četiri dana približavano se kraju 20. Liburnia Film Festivala (24. – 28.8.). Jučerašnji je dan obilježio važan diskurzivni program koji se makar posredno dotiče radne situacije svih festivalskih učesnika, a u dva smo posebna bloka pogledali posljednje filmove ovogodišnje natjecateljske konkurencije.

Program ja zatvorila Vlasta Delimar dokumentarcem “Diptih: Iz ljubavi u ljubav” (Studio Render, 2022.), izlažući verbalno i slikom život premrežen umjetničkim radom, a u kojem je odvajati privatno od javnog, umjetničko od osobnog izlišno. Bila je to svojevrsna kulminacija bavljenja temama koje je već načela Sara Alavanić u “Laku noć, oprosti” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2021.), a donekle pokrenula Lucija Brkić. Sara Alavanić nemirnom kamerom dočarava psihičku rastresenost autorice dok hvata spone funkcionalnih odnosa s bliskim osobama. S druge stane, Lucija Brkić u “Jel’ kužiš sad?” (Blank, 2022.) secira psihičko uznemiravanja, odražavajući dio po dio njegove manifestacije na tijelo.

Bitan uvid u način rada sa slijepim i slabovidnim osobama, kao i doživljaj na koji su orijentirani, donosi “Topografija razdiobe” (Greta Creative Network, 2022.) Bojana Gagića, dok se “Novo kino Buje” (Antitalent / Videoest / HRT; 2021.) Alessija Bozzera na filmsku povijest poziva referirajući se na Cinema Paradiso, a sam moment kina kao mjesta susreta i prevladavanja razlika kontrastira političkim promjenama koje su unutar stoljeća zahvatile gradić Buje.

Mia Martinović u “Sakupljačima” (Kinoklub Zagreb, 2021.) je ostvarila markerovski prožet esej na razmeđu međusobno zamjenjive fikcije i fakcije. Film je to na tragu eksperimenta koji formalno korespondira s “Tvornicom filmova” (Silvestar Kolbas audiovizualna djelatnost, 2022.) Silvestra Kolbasa. Kolbas devastiranu tvornicu Fotokemika doslovno evocira u mediju filma, a serijom fotografija dočarava njihovu ukotvljenost u okvir, koji samo iluzija filma može razbiti.

A da su radnici-radnici, radilo se o tvornici ili filmu, a rad-rad, početna je premisa tribine održane u Villi Antonio, “Fair pay i radni uvjeti u kulturi”, na kojoj su sudjelovale Ana Kutleša, predstavnica platforme “Za K.R.U.H.” (platforma za radne uvjete koja okuplja: BLOK, CDU, OOUR, Skribonauti, Atelijeri Žitnjak); Ivana Vuković, predstavnica SPID-a – Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela; i Srđan Kovačević, redatelj “Tvornica radnicima” (Fade In, 2021.), uz moderaciju Lele Vujanić. Možda i temeljnu temu radnih prava u nedefiniranim uvjetima rada sektora kulture, sudionici su otvorili kratkim uvodom u okvir unutar kojeg djeluju, prirodno orijentirani jedni na druge, a takva je vrsta suradnje potencijalni prototip za daljnja udruživanja.

“ZA K.R.U.H.” je inicijativa nastala kao direktna reakcija na rezultate natječaja za javne potrebe u kulturi Zagreba, a koji je nastavio tendenciju postepenog smanjivanja sredstava, premetnuvši se u organizirani otpor neodrživom stanju. SPID je pak protuteža tradicionalnim strukovnim udrugama, najčešće bez konkretnih poteza prema zaštiti dostojanstva i osiguranju osnovnih uvjeta rada članova. Kao prvi korak u osvješćivanju danas gotovo zaboravljenih prava, a čija je implementacija potpuno istisnuta iz javne rasprave, pokazala se potreba za sastavljanjem “Kodeksa prakse: Za pošteno plaćeni rad u kulturi”. Polazeći od naizgled samorazumljivih pretpostavki, Kodeks definira tretman rada i prava koja iz njega proizlaze, popisujući načine samozaštite radnika. Možda i najvažniji uvidi proizašli iz tribine jesu ukazivanje na potrebu brisanja nasilno uspostavljenih granica institucionalnog od vaninstitucionalnog, jer jedino umrežavanjem i preuzimanjem dobrih praksi može nastati prostor produktivnog djelovanja. Također, solidarizacija s radnicima izvan samog sektora, ključna je za ostvarivanje široke platforme organiziranog otpora i borbe.

Srđan Kovačević naglasak vraća na sindikalno djelovanje, a iskustvo radnika u ITAS-u u formi zadrugarstva samo je jedno od potencijalnih načina udruživanja. Sve opstrukcije sustava nad pokušajem uspostave drugačijih struktura upravljanja pokazuju pomno i Tvornice radnicima. Kovačević će danas održati case study filma, problematizirajući dalje temu prema nadvladavanju nametnutog stava solidarnosti kao utopije.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

20. ZagrebDox: “Blago Kraljevstva Dahomey” – Priča o duhu iz statue

"Blago kraljevstva Dahomey" (2024) Mati Diop fokusira se na događaj iz 2021., kada se 26 umjetnina, od francuske vlade odobrenih za restituciju, premješta na mjesto odakle su otuđene.

20. ZagrebDox: “Šume šume” – Stilski sukobi

"Šume šume" produktivno je sagledavati kao integralni dio opusa Renate Poljak jer najuspjelije momente čine tematsko-stilski ekvivalenti.

Igor Mirković: “Fotografije uvijek pričaju priču o ljudima”

Igor Mirković je na 20. ZagrebDoxu predstavio svoj novi dokumentarni film, "Lijepi i dragi ljudi" (Motovun Film Festival, 2024.).

20. ZagrebDox: “Rusko tiho sunce” – Djevuške u Putinovim raljama

Stilski dinamizam koji poetizira cjelinu duša filma "Rusko tiho sunce", dok profiliranje likova autoricu, čini se, vrlo malo zanima.

Rea Rajčić: “Kod dokumentaraca često sama situacija diktira autorski tim i podjelu poslova”

Producentica i redateljica Rea Rajčić za naša portal govori o svom debitantskom filmu "1001 noć" (Eclectica, 2023.).

20. ZagrebDox: “Tamo gdje raste trava” – Mettlerovi paradoksi

Peter Mettler u "Tamo gdje raste trava", između ostalog, snima svoju majku i oca u poznim godinama, očevu samrtničku postelju i kremiranje...

20. ZagrebDox: “Radije bih bila kamen” – Mala Jela sjedi na kamenu

Identitet i metamorfoza istog zasigurno je jedna od fokusnih točaka filma "Radije bih bila kamen" (Studio Pangolin, 2024.) Ane Hušman.

20. ZagrebDox: “Lijepi i dragi ljudi” – Milenijska fotografija

"Lijepi i dragi ljudi" (2024) Igora Mirkovića mogao je donijeti znatno više informacija i zaći mnogo dublje u izabrani odsječak svijeta.

20. ZagrebDox: “Književna groupie” – Banalno o banalnom

Željko Špoljar je (glavni) lik dokumentarnog filma "Književna groupie" (Factum, 2024.), debitantskog samostalnog rada Nikice Marovića.

20. ZagrebDox: “Šutnja razuma” – Film – način uporabe

Zapaženi film Kumjane Novakove "Šutnja razuma" (2023) već se naslovom referira na nemogućnost zahvaćanja makabričnosti ratnog stanja.