Osvrti20. Liburnia Film Festival, dan četvrti: Solidarnost nije utopija

20. Liburnia Film Festival, dan četvrti: Solidarnost nije utopija

|

Iz Opatije za Dokumentarni.net: Iva Rosandić

Nakon dinamična četiri dana približavano se kraju 20. Liburnia Film Festivala (24. – 28.8.). Jučerašnji je dan obilježio važan diskurzivni program koji se makar posredno dotiče radne situacije svih festivalskih učesnika, a u dva smo posebna bloka pogledali posljednje filmove ovogodišnje natjecateljske konkurencije.

Program ja zatvorila Vlasta Delimar dokumentarcem “Diptih: Iz ljubavi u ljubav” (Studio Render, 2022.), izlažući verbalno i slikom život premrežen umjetničkim radom, a u kojem je odvajati privatno od javnog, umjetničko od osobnog izlišno. Bila je to svojevrsna kulminacija bavljenja temama koje je već načela Sara Alavanić u “Laku noć, oprosti” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2021.), a donekle pokrenula Lucija Brkić. Sara Alavanić nemirnom kamerom dočarava psihičku rastresenost autorice dok hvata spone funkcionalnih odnosa s bliskim osobama. S druge stane, Lucija Brkić u “Jel’ kužiš sad?” (Blank, 2022.) secira psihičko uznemiravanja, odražavajući dio po dio njegove manifestacije na tijelo.

Bitan uvid u način rada sa slijepim i slabovidnim osobama, kao i doživljaj na koji su orijentirani, donosi “Topografija razdiobe” (Greta Creative Network, 2022.) Bojana Gagića, dok se “Novo kino Buje” (Antitalent / Videoest / HRT; 2021.) Alessija Bozzera na filmsku povijest poziva referirajući se na Cinema Paradiso, a sam moment kina kao mjesta susreta i prevladavanja razlika kontrastira političkim promjenama koje su unutar stoljeća zahvatile gradić Buje.

Mia Martinović u “Sakupljačima” (Kinoklub Zagreb, 2021.) je ostvarila markerovski prožet esej na razmeđu međusobno zamjenjive fikcije i fakcije. Film je to na tragu eksperimenta koji formalno korespondira s “Tvornicom filmova” (Silvestar Kolbas audiovizualna djelatnost, 2022.) Silvestra Kolbasa. Kolbas devastiranu tvornicu Fotokemika doslovno evocira u mediju filma, a serijom fotografija dočarava njihovu ukotvljenost u okvir, koji samo iluzija filma može razbiti.

A da su radnici-radnici, radilo se o tvornici ili filmu, a rad-rad, početna je premisa tribine održane u Villi Antonio, “Fair pay i radni uvjeti u kulturi”, na kojoj su sudjelovale Ana Kutleša, predstavnica platforme “Za K.R.U.H.” (platforma za radne uvjete koja okuplja: BLOK, CDU, OOUR, Skribonauti, Atelijeri Žitnjak); Ivana Vuković, predstavnica SPID-a – Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela; i Srđan Kovačević, redatelj “Tvornica radnicima” (Fade In, 2021.), uz moderaciju Lele Vujanić. Možda i temeljnu temu radnih prava u nedefiniranim uvjetima rada sektora kulture, sudionici su otvorili kratkim uvodom u okvir unutar kojeg djeluju, prirodno orijentirani jedni na druge, a takva je vrsta suradnje potencijalni prototip za daljnja udruživanja.

“ZA K.R.U.H.” je inicijativa nastala kao direktna reakcija na rezultate natječaja za javne potrebe u kulturi Zagreba, a koji je nastavio tendenciju postepenog smanjivanja sredstava, premetnuvši se u organizirani otpor neodrživom stanju. SPID je pak protuteža tradicionalnim strukovnim udrugama, najčešće bez konkretnih poteza prema zaštiti dostojanstva i osiguranju osnovnih uvjeta rada članova. Kao prvi korak u osvješćivanju danas gotovo zaboravljenih prava, a čija je implementacija potpuno istisnuta iz javne rasprave, pokazala se potreba za sastavljanjem “Kodeksa prakse: Za pošteno plaćeni rad u kulturi”. Polazeći od naizgled samorazumljivih pretpostavki, Kodeks definira tretman rada i prava koja iz njega proizlaze, popisujući načine samozaštite radnika. Možda i najvažniji uvidi proizašli iz tribine jesu ukazivanje na potrebu brisanja nasilno uspostavljenih granica institucionalnog od vaninstitucionalnog, jer jedino umrežavanjem i preuzimanjem dobrih praksi može nastati prostor produktivnog djelovanja. Također, solidarizacija s radnicima izvan samog sektora, ključna je za ostvarivanje široke platforme organiziranog otpora i borbe.

Srđan Kovačević naglasak vraća na sindikalno djelovanje, a iskustvo radnika u ITAS-u u formi zadrugarstva samo je jedno od potencijalnih načina udruživanja. Sve opstrukcije sustava nad pokušajem uspostave drugačijih struktura upravljanja pokazuju pomno i Tvornice radnicima. Kovačević će danas održati case study filma, problematizirajući dalje temu prema nadvladavanju nametnutog stava solidarnosti kao utopije.

Povezani tekstovi

Ostali Drugi

"Sve ostalo" Davida Gaše polazi od atipičnih i filmski zanimljivih oglasa, no vrlo efektno zadire ispod površine društvene konotacije prodaje i nuđenja usluga.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.

Šest hrvatskih dokumentaraca u programu 19. Beldocsa

Od 20. do 26. svibnja u Beogradu će se održavati 19. Beldocs, na kojem će biti prikazano i šest hrvatskih dokumentaraca.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

73. Pulski filmski festival: Srđanu Kovačeviću Zlatna arena za najbolju režiju

Svečana dodjela nagrada 73. Pulskog filmskog festivala održala se sinoć u Istarskom narodnom kazalištu uz bogat popratni program.

73. Pulski filmski festival: “Yugo ide u Ameriku” – Balkan u Americi

U konačnici, Grujić i Borković u filmu "Yugo ide u Ameriku" zapravo ne rekonstruiraju povijest Yuga u Americi, nego tvore popkulturni kolaž...

Ivanu Ramljaku dodijeljena ovogodišnja Nagrada “Vedran Šamanović”

Sedamnaesta nagrada "Vedran Šamanović" dodijeljena je Ivanu Ramljaku, autoru kratkog dokumentarno-eksperimentalnog filma "Pozdrav iz Sekretarijata".

“Daleko od Vijetnama” – Resnais, zadnji put

Krajem 1950-ih službeno je završilo razdoblje snimanja dokumentarnih filmova redatelja Alaina Resnaisa.

24. Tabor New Frame Film Festival: Hrvatski filmovi – zahtjev eksperimenta i ugoda klasike

U tri natjecateljska programa 24. Tabor New Frame Film Festivala prikazano je devet dokumentaraca, od čega pet hrvatskih.

Kylie Minogue, Questlove i nova ljubav prema arhivi

U dobu ekrana i 4K videa, ne čudi da su 16mm vrpca koncertne arhive, kućni video s kamkordera ili stari negativi iz kutije za cipele gurnute na tavan, ujedno i egzotični vizualni začin analogne povijesti kod mlađih generacija prikovanih za streaming servise.

Popularna etnografija Libanona

"Voliš li me" (2025) Lane Daher pokazuje da popularna kultura može biti jedan od najbogatijih izvora suvremene etnografije.

“Snajka: Dnevnik očekivanja” u parku Kuće halubajskega zvončara

U sklopu programa "Slučajno kino", u četvrtak, 16. srpnja u 21 sat, bit će prikazan film "Snajka: Dnevnik očekivanja".

Maccamanija

U posljednje vrijeme izašla su dva dokumentarna filma o Paulu McCartneyju te jedan o Beatlesima.

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox, festival dokumentarnog filma koji je od 2015. godine dovodio dokumentarni sadržaj u Labin.