Hrvatskom premijerom dokumentarca “Oko svijeta u 50 koncerata” / “Around the World in 50 Concerts” / “Om de wereld in 50 concerten” (2014., Heddy Honigmann), danas u Kulturnom i multimedijskom centru Bjelovar s početkom u 20 sati započinje 10. DOKUart – festival dokumentarnog filma.
Odabir programa i ove je godine povjeren selektorici Radi Šešić, koja je u odnosu na lanjski festival izabrala podosta hermetičniji lineup, neskriveno koketirajući s eksperimentalnom doku-formom i meandričnom poetikom odabranih autora.
Što to konkretno – iz kuta publike i njihovog prijema odabranih filmova – znači za DOKUartovo izdanje iza ugla, možda i nije preteško zaključiti. Činjenica je kako jubilarno izdanje festivala u svojem programskom arsenalu ne sadrži prošlogodišnji headlinerski hype “Mojeg zanata” (2014) Mladena Matičevića ili “Ljubavne odiseje” (2014) Tatjane Božić, koji su unaprijed garantirali ispunjenost KMC-a Bjelovar.
Činjenica stoji i kako su prošlogodišnje mjesto filmova koji na zanimljiv način progovaraju (i) o aktualnim društveno-političkim previranjima – nazovimo ga kralježnicom festivala – zauzeli neartikulirani visoko estetizirani eseji (“Rituali praznika Holi” / “Radhe Radhe: Rites Of Holi”, 2013.), dokumentarni hibridi s tek prstohvat nefikcije (“Hukkle”, 2002.) i YouTube found footage kolaži (“Pljesak jednom rukom” / “One Hand Clapping”, 2014.).
Odabir je to – uz autentičnu ali dozlaboga monotonu opservacijsku razglednicu Nizozemca Nielsa van Koevordena (“Zimski san u Lukomiru” / “Lukomir Six Months Off” / “Winterslaap in Lukomir”, 2010.) i domaći tearjerkerski darling “Lijepo mi je s tobom, znaš” (2014., Eva Kraljević) – koji zasigurno neće dodatno potpaliti interes bjelovarske publike za autorski dokumentarni film.
Doduše, u slučaju filma Eve Kraljević, domaći glas naroda već nas je nekoliko puta demantirajuće prizemljio. Stoga nećemo više iznenađeno siktati na eventualni visoki plasman dokumentarca o odnosu redateljice i njene sestre oboljele od Downovog sindroma.
10. DOKUart, unatoč programskom kaskanju za prošlim izdanjem, ima što za ponuditi svojim vjernim posjetiteljima.
Uz glavne preporuke, pozornost vam skrećemo na “Blizanke” / “Twin Sisters” / “Tvillingsøstrene” (2013., Mona Friis Bertheussen), toplu norvešku priču o kineskim blizankinjama razdvojenim nakon rođenja, odnosno njemački “Mars izbliza” / “Mars Closer” (2015., Annelie Boros i Vera Maria Brückner), doku-rođak prošlogodišnjih “Hitnih poziva” (2013) Hannesa Vartiainena i Pekke Veikkolainena, koji secira razmišljanja dvojice muških kandidata za put na Mars 2024. godine.
Dokumentarni.net, glavne preporuke s 10. DOKUarta:
“Oko svijeta u 50 koncerata” / “Around the World in 50 Concerts” / “Om de wereld in 50 concerten” (2014)
- Režija: Heddy Honigmann
- Zemlja podrijetla: Nizozemska
- Trajanje: 95 minuta
2013. godine nizozemski Kraljevski simfonijski orkestar krenuo je na svjetsku turneju povodom 125. obljetnice svojeg postojanja, obišavši ukupno pedeset gradova na šest različitih kontinenata.
Društvo im je povremeno pravila i redateljica Heddy Honigmann koja će, usput budi rečeno, nazočiti večerašnjem otvaranju 10. DOKUarta. Nizozemkin glavni uspjeh leži u spuštanju jednog naizgled elitističkog i nedokučivog sporta među običnu raju, oduzimajući ozbiljnoj glazbu auru nedodirljive primadone.
Junaci “Oko svijeta” zastakljenim očima i dječjim zanosom progovaraju o vlastitom glazbenom pozivu, dok u paralelnoj narativnoj liniji upoznajemo niz zanimljivih sugovornika iz Argentine, Rusije i Južonafričke republike s različitim društveno-ekonomskim backgroundom.
Honigmann je na svijet donijela topao, pametan i slojevit film, a uz našu “Djecu tranzicije” i vjerojatno najbolji dokumentarac festivala. Ima li bolje najave za vaš večerašnji dolazak u Kulturni i multimedijalni centar?
“Djeca tranzicije” (2014)
- Režija: Matija Vukšić
- Zemlja podrijetla: Hrvatska
- Trajanje: 81 minutu
Dokumentarni.net, 6. prosinac 2014.: “‘Djeca tranzicije’ vjerojatno i jesu poprilično vjeran destilat vrijednosnog stanja današnjeg hrvatskog drušva. Vukšićev film kao živa alegorija otvara teška pitanja i zaključke – pa i o nama samima – koji nam se nužno i ne moraju sviđati.
“Hrvatski redatelj, međutim, vješto manevrira brzacima apsurdne hrvatske zbilje. Ako na istu ne može značajnije utjecati, onda će je barem pokušati prokazati. Kao u slučaju male Lane i njene vječno odobravajuće beauty pageant majke, radi konačne poante i – crtićki predimenzionirati (spot u kojem napirlitana djevojčica, u stilu Jelene Karleuše, otvara usta na pjesmu tkoznakojeg narodnjačkog treša).”
“Vođe” / “Leaders” / “Przywódcy” (2013)
- Režija: Pawel Ferdek
- Zemlja podrijetla: Poljska
- Trajanje: 49 minuta
Za “Vođe” Poljaka Pawela Ferdeka već sad predviđamo posebno mjesto u srcima Bjelovarčana i njihovih gostiju. Ferderk, na tragu kineskog “Please Vote for Me” (2007., Weijun Chen), u direktnom stilu prati kampanju četvero svojih mladih sunarodnjaka u bespoštednoj borbi za osnovnoškolske političke fotelje.
Kroz pedesetak minuta ovog zapravo iznimno zanimljivog socio-eksperimenta, svjedočit ćemo suzama, smijehu i konačnom gubitku nevinosti kandidata koji primjenom korupcije i lažnih obećanja, na jednosmjerna vrata ulaze u svijet odraslih. Konačni rezultati, kao i upregnute dječje cilj opravdava sredstvo metode, nikoga ne bi trebali previše iznenaditi…
