PočetnaVijestiPredstavljamo dokumentarni program 12. ZFF-a

Predstavljamo dokumentarni program 12. ZFF-a

|

Foto: Hrvoje Krstičević

U Zagrebu je danas, na press konferenciji organiziranoj u kinu Europa, službeno predstavljen 12. Zagreb Film Festival. Presici su nazočili direktor festivala Boris T. Matić, izvršni direktor Hrvoje Laurenta, koordinatorica programa Selma Mehadžić te Sanja Milinović, direktorica Odjela za nastup na tržištu u Hrvatskom Telekomu.

Ovogodišnji festival održat će se od 19. do 26. listopada na sljedećim lokacijama: kinima Europa, Tuškanac i MSU te Zagrebačkom plesnom centru, Zagrebačkom kazalištu lutaka i Dokukinu KIC. Kako je na samoj konferenciji naglašeno, natjecateljski program donosi pedesetak dugometražnih i kratkometražnih igranih filmova i dokumentaraca uz popratne programe: Velikih 5, Bibijada, Moj prvi film, Dan LUX filma i program u suradnji s Queer Zagrebom.

Tu su još i tri nova popratna programa: Ponovno s nama, Prvi svjetski rat na filmu i Bib PLUS, dok se poseban naglasak stavlja na danske filmove i suradnju hrvatskih i danskih filmaša uz dolazak danskog kraljevskog para.

Program pod nazivom Industrija donosi radionicu Erich Pommer Instituta o raščišćavanju autorskih prava, dok će masterclass predavanja održati Čedomir Kolar, César Charlone i poznati dokumentarist Jørgen Leth. Ostale informacije o popratnim programima pročitajte na službenim stranicama Zagreb Film Festivala.

Dokumentarni dio festivala ponovno nudi niz zanimljivih ostvarenja, njih ukupno 15 s pečatom hrvatskih premijera. Tu prije svega treba izdvojiti Factumov film “Goli” (2014), osvajač Srca Sarajeva za najbolji dokumentarni film na 20. Sarajevo Film Festivalu, mlade hrvatske redateljice Tihe Klare Gudac, koja kroz osobnu priču lišenoj politike govori o djedovom boravku na Golom otoku i posljedicama koje je taj događaj ostavio na cijelu obitelj.

Vrlo dobri i međunarodno nagrađivani (Hot Docs, Karlovi Vari) rumunjski “U iščekivanju kolovoza” / “Waiting for August” (2014., Teodora Ana Mihai) nudi tegobnu rumunjsku svakodnevnicu u liku 15-godišnjakinje koja se mora brinuti za brojnu obitelj, sudska “Presuda u Mađarskoj” / “Judgment in Hungary” (2013) iz prvih redova donosi suđenje neonacistima za ubojstvo Roma u Mađarskoj, a u jednog od favorita publike mogao bi se vrlo brzo prometnuti “Jalanan” (2013., Daniel Ziv), film o troje uličnih muzičara i potpuna suprotnost indonežanskom viđenju stvarnosti kakvu smo upijali od “Čina smaknuća” (2012) Joshue Oppenheimera.

Ostatak dokumentarnih preporuka s 12. ZFF-a na Vaše ćemo ekrane dostaviti nekoliko dana prije samog početka festivala.

Kako smo već prije pisali, dokumentarni žiri ove će godine sačinjavati tri dame (Alice Bardan, Željka Suková i Petra Seliškar), a na samom otvaranju festivala bit će organizirana i mala nagradna svečanost. Nagradu Albert Kapović, za doprinos promociji dokumentarnog filma, koju dodjeljuje Hrvatska udruga producenata, primit će ravnatelj Factuma i direktor ZagrebDoxa Nenad Puhovski.

Boris-T.-Matić-2
Boris T. Matić / Foto: Hrvoje Krstičević

Boris T. Matić, direktor Zagreb Film Festivala

“Zagreb Film Festival je s radom počeo još prije dvanaest godina, još dok ZagrebDox nije postojao. Tada smo s našim dokumentarnim programom bili malo širi. U trenutku kad se ZagrebDox – vrlo respektabilan, cijenjen i naš prijateljski festival – pojavio, oni su odvojili prostor isključivo za dokumentarne filmove. Zato u konačnici pri biranju dokumentaraca ipak imam malu zadršku. Uz to što gledam da to bude redateljev prvi ili drugi film, bitno mi je da takva ostvarenja komuniciraju i sa širom publikom”, napravio je mali uvod u ostatak razgovora Boris T. Matić, ističući kako prostora za kompromise na ZFF-u jednostavno – nema.

“Ne, nema kompromisa. Bitno mi je da je film dobar, da sadrži zanimljivu temu i da nas upoznaje s novim kulturama. To nekako oduvijek tražimo…”

Standardno pitanje o izboru top-filmova nismo mogli izbjeći, ali Matićevi odgovori bili su daleko od uobičajene glasnogovorničke generike.

“Recimo, sjajan je film ‘Gabor’ o slijepom direktoru fotografije. Kako se ipak bavim filmom, takva tema je i meni zanimljiva. Nisam siguran da ćemo to riješiti, ali nadam se da ćemo na njegovu projekciju dovesti slijepe i slabovidne osobe, kako bi ga i oni mogli pogledati. Fora je kako slijep čovjek može postati direktorom fotografije, a usto je (Gabor Bene, op. a.) i prekrasna osoba”, istaknuo je direktor ZFF-a i nastavio s preporukama ostalih dokumentaraca.

“Onda imamo ‘smoKings’, jedan čudan bastard, u kojem ne znaš hoćeš li navijati za glavne junake, predstavljaju li aktiviste ili ne, pošto prodaju pljuge. ‘Album 61’ govori o izraelskom šahistu (Svjetsko prvenstvo u šahu, op. a.), a bez obzira zanima li te taj sport ili ne, gledaš ga kao jedan odličan triler. ‘Red Army’ iz Cannesa je također interesantan dokumentarac, pošto smo (Propeler Film, op. a.) producirali film ‘O hokeju i Medvjedima’. S obzirom na zagrebačku fascinaciju Medveščakom, vjerujem da i ovaj dokumentarac može biti super zanimljiv”, kazao je Matić.

Jedini hrvatski film u službenom dokumentarnom programu djelo je Tihe Klare Gudac. Za “Gole” direktor ZFF-a ima samo riječi hvale.

“‘Goli’ su prvi izabrani dokumentarni film 12. ZFF-a, a kojeg mi je, još dok nismo znali da će ući na Sarajevski filmski festival, preporučio producent Factuma i profesor Nenad Puhovski. Gledao sam ga i baš me oduševio. Imali smo na ZFF-u već film o Golom otoku, koji je izazvao veliki interes publike. Bio je to pristojan mali filmić, no “Goli” su čisti punokrvni dokumentarac s obiteljskom tematikom koji nas na lijep način provodi kroz cijelu dramu Golog otoka. Vrlo je emotivan, sjajno napravljen, i iskreno, meni jedan od dražih hrvatskih dokumentaraca u posljednje vrijeme”, završio je sa superlativima naš kratki razgovor Boris T. Matić.

Boris Mitić, predselektor dokumentarnog programa 12. ZFF-a

S redateljem i predselektorom ZFF-a Borisom Mitićem također smo pretresli dokumentarnu selekciju, za čije je sažimanje s dvjestotinjak inicijalnih prijava najzaslužniji upravo srpski filmaš.

“Program biramo na osnovu kriterija koji nisu samo filmski, nego imaju veze i s našim predviđanjima ukusa publike. U principu se slažemo – ja odradim gro posla, njemu (Borisu Matiću) suzim izbor, a na kraju ulogu igraju i tehničke stvari poput broja termina ili broja filmova iz istih zemalja”, istaknuo je Mitić.

“Išlo se s nečim što se uklapa u generalnu atmosferu samog festivala. Napravili smo izbor filmova koji se nama osobno sviđaju. Nema tematike u smislu aktualnosti i žanrova, možda odabir tek blago vuče na stranu dokumentaraca kojima bi publika mogla biti sklona. Nismo pretjerivali s esejističkim i eksperimentalnim formama koji se meni osobno sviđaju, zaključili smo kako već postoje festivali za takve filmove. Pošto Zagreb Film Festival nije samo festival dokumentarnog filma, uzeli smo u obzir da dokumentarni dio programa treba voditi bitku s njegovim glavnim dijelom”, pragmatičan je srpski redatelj.

Pokušali smo od predselektora izvući par najdražih dokumentaraca s 12. ZFF-a, ali na pladnju smo dobili tek jedan naslov – “Red Army” Gabea Polskog.

“Recimo, ‘Red Army’, čiju sam probnu DCP projekciju gledao s još dvoje ljudi u kinu… To je jedan klasični američki sportski dokumentarac, ali priča koja prati sovjetski hokejaški dream team kroz dvadeset-trideset godina je nevjerojatna, sa puno previranja, politike, kulturologije… Sat i pol učas prođe, volio netko hokej ili ne”, najavio je Mitić Crvenu hokejašku armiju.

Nas je za kraj zanimala situacija s generalnim kriterijima pri odabiru filmova. Mitić je, kao i uvijek, bio bez dlake na jeziku.

“Volim podržavati filmove koji imaju autorski stav, koji ne podilaze šablonama zanata, očekivanjima tržišta ili pretjeranim egotripovima. Volim dokumentarce koji me iznenade, glupo je reći gode, jer ih ima i jako potresnih. Ima puno filmova koji su dobro urađeni, ali s kojima ne ostvariš nikakav emotivni kontakt. U početku filmove želiš eliminirati, skratiti ogromnu gomilu od preko 200 naslova. Tada tražiš razloge za njihovo izbacivanje s liste, ali kasnije, nakon smanjivanja na nekih četrdeset-pedeset favorita, počneš navijati za svakog”, poentirao je vječno simpatični i elokventni Boris Mitić.

12. Zagreb Film Festival, dokumentarni program:

“Album 61” (2013)

  • Režija: Halil Efrat
  • Zemlja podrijetla: Izrael
  • Trajanje: 70 minuta

Sinopsis: Svjetsko natjecanje u šahu napeta je i strastvena borba. Radi se o prestižu, moći i novcu. Boris Geljfand od svoje se šeste godine pripremao za ovaj trenutak, a njegov otac cijeli svoj život. Opsesivno je radio na razvoju Borisova talenta i još opsesivnije dokumentirao sve faze procesa.

Fotoalbumi koje je prikupio govore više o ocu nego o samom sinu i otkrivaju jednostavnu istinu o čovjeku koji vlastite ambicije preslikava na dijete. Može li se zapravo bilo koje dijete uz velik trud i uz pomoć sovjetskog odgojnog sustava učiniti genijem i je li za to potrebna žrtva prevelike cijene?


“Amma & Appa”
(2014)

  • Režija: Franziska Schönenberger, Jayakrishnan Subramanian
  • Zemlje podrijetla: Njemačka / Švicarska
  • Trajanje: 89 minuta

Sinopsis: Franziska je iz Bavarske i zaljubljena je u Jayja koji dolazi iz južne Indije. Nakon nekoliko godina ljubavi i veze na daljinu odlučuju se za brak i život u Njemačkoj. “Amma & Appa” je zajednički film o prvom susretu njihovih roditelja upriličenom u Indiji. Franziskini roditelji žive na bogatom njemačkom jugu, Jayevi na siromašnom indijskom.

Njezini roditelji prvi put će otići u Indiju, njegovi će prvi put ugostiti strance. Dok su se Franziskini roditelji vjenčali iz ljubavi, Jayjevim nikad nije ni palo na pamet sumnjati u ispravnost dogovorenih brakova. Iako dolaze iz različitih kulturnih obrazaca, Franziskini i Jayjevi roditelji imaju puno više dodirnih točaka nego razlika. Otprilike su istih godina i uspješno su u braku već više od trideset godina.


“Cesarova pečenjara” / “Cesar’s Grill”
(2013)

  • Režija: Darío Aguirre
  • Zemlje podrijetla: Njemačka / Švicarska
  • Trajanje: 88 minuta

Sinopsis: Autobiografski dokumentarac Daria Aguirrea počinje velikom viješću. Njegov otac César s kojim ne razgovara već deset godina iznenada javlja iz Ekvadora da pečenjara koju vodi cijeli život propada i da je do grla u dugovima. Otac i sin sukobili su se oko Darijevog izbora umjetničke karijere, ali i oko prehrambenih navika.

Otac je strastveni mesožder, a sin je nakon preseljenja u Njemačku postao vegetarijanac. Kako je situacija s restoranom alarmantna, njegovo spašavanje postaje njihov zajednički projekt. Rasprave su burne, bilo da se radilo o stopama profita ili kukuruznim klipovima, dok otac i sin ne shvate kako je problem u njima dvojici i da se s tim napokon moraju suočiti.


“Crvena armija” / “Red Army”
(2014)

  • Režija: Gabe Polsky
  • Zemlje podrijetla: SAD / Rusija
  • Trajanje: 76 minuta

Sinopsis: Film koji putem arhivskih materijala i intervjua s nekadašnjim sportašima prikazuje dominaciju slavne sovjetske škole hokeja na ledu i sovjetske hokejaške reprezentacije u doba Hladnog rata. Sovjetska reprezentacija igrala je kao kolektiv, što je bio i ključ njihovog fantastičnog uspjeha, a redatelj Polsky u srce priče stavlja kapetana Slavu Fetisova, dobitnika najviših sovjetskih odličja i jednog od prvih igrača koji je nakon raspada SSSR-a zaigrao hokej u američkom NHL-u.

Materijali prikazani u filmu “Crvena armija” uključuju dosad neviđenu građu koja otkriva i nekonvencionalne tehnike genija sovjetskog hokeja, trenera Anatolija Tarasovog, poznatog po zapovijedanju izvođenja salta na ledu svojim hokejašima.


“Gabor”
(2013)

  • Režija: Sebastián Alfie
  • Zemlja podrijetla: Španjolska
  • Trajanje: 69 minuta

Sinopsis: Redatelj Sebastián Alfie za vrijeme snimanja dokumentarnog filma o sljepoći u Boliviji, upoznaje umirovljenog direktora fotografije Gabora koji je prije nekoliko godina izgubio vid. Iako je Gabor slijep, Sebastián mu predlaže priključivanje filmskoj ekipi i predlaže funkciju njegovog direktora fotografije.

Iako Gabor još uvijek sanja filmski set, odbija ponudu jer je smatra neprovedivom. Ipak, s vremenom njih dvojica uspijevaju pronaći zajednički jezik i način vizualnog izražavanja ideja. Ovo je, zapravo, priča o prijateljstvu između mladog, ambicioznog filmaša i slijepog snimatelja koji slike iz svojih snova i dalje može pretvoriti u stvarnost.


“Goli”
(2014)

  • Režija: Tiha Klara Gudac
  • Zemlja podrijetla: Hrvatska
  • Trajanje: 75 minuta

Sinopsis: Prije šest desetljeća jedan čovjek nestaje na četiri godine. Vraća se potpuno promijenjen, noseći u sebi bolnu tajnu. Puno godina kasnije, nakon muškarčeve smrti, njegova unuka, ujedno i redateljica filma, počinje postavljati pitanja o djedovoj prošlosti i značenju ožiljaka na njegovom tijelu…


“Jalanan”
(2013)

  • Režija: Daniel Ziv
  • Zemlja podrijetla: Indonezija
  • Trajanje: 107 minuta

Sinopsis: Boni, Ho i Titi daroviti su ulični svirači čija su pozornica najčešće prepuni gradski autobusi. Kroz njihove intimne portrete i hektičnu svakodnevnicu, film prikazuje i priču o suvremenoj Indoneziji, njezinim urbanim supkulturama te surovosti i brutalnosti glavnoga grada. Kroz pet burnih godina pratimo promjene unutar krhke indonezijske demokracije i osobni razvoj protagonista.

Kamera prati živote glazbenika i za vrijeme njihovih neočekivanih životnih kriza, vraća ih nazad u njihova udaljena sela u istočnoj Javi i otkriva sadržaj traganja za priznanjem, identitetom i ljubavi. “Jalanan” je dirljiva, poetična urbana drama – priča o marginalnim mladim ljudima i njihovoj borbi za smislenom egzistencijom. Dodatna kvaliteta filma je i originalni soundtrack sastavljen od kompozicija samih protagonista.


“Kraljevi cigareta” / “smoKings”
(2014)

  • Režija: Michele Fornasero
  • Zemlje podrijetla: Italija / Švicarska
  • Trajanje: 90 minuta

Sinopsis: Dva brata iz Torina vode malu tvornicu duhana Yesmoke i veliku bitku s duhanskim divom Philip Morris. Braća su započela biznis online prodajom poznatih cigaretnih brendova po nižim cijenama. Prodaja je išla izvrsno dok proizvođači Marlbora, Camela i Lucky Strikea nisu shvatili da im mali igrač otima velik dio kolača.

Uskoro su protiv Yesmokea podignute tužbe teške više od 550 milijuna dolara, što ih je na kraju dovelo do gašenja. Međutim, braća ne odustaju već pokreću vlastitu malu tvornicu – spremni su se protiv korporacija boriti svim sredstvima. “smoKings” funkcionira kao gangsterski film, s jedinom razlikom što u njemu nema podjele na dobre i loše momke, već samo na male loše momke u borbi s velikim lošim momcima. Tko će pobijediti u ovoj nejednakoj borbi?


“Krv moje krvi” / “Blood of My Blood” / “Sangre de mi sangre”
(2014)

  • Režija: Jérémie Reichenbach
  • Zemlje podrijetla: Francuska / Argentina
  • Trajanje: 78 minuta

Sinopsis: Film prati svakodnevni život članova obitelji zaposlenih u samoorganiziranoj klaonici u jednom malom argentinskom gradu. Prije četiri godine klaonica je bila pred zatvaranjem, ali su je zaposlenici preuzeli, ponovno pokrenuvši proizvodnju te si tako sačuvavši radna mjesta.

Danas su organizirani u zadrugu u kojoj svi zaposlenici odlučuju o potrebnim poslovnim odlukama. Tato živi sam s mamom i svaki dan odlazi s rođacima na posao u klaonicu. Dobar je i poslušan dvadesetogodišnjak koji svakodnevno nakon posla s majkom odlazi u crkvu. Bezbrižan je i svo slobodno vrijeme provodi vozeći bicikl ili svirajući gitaru. Sve se mijenja kad se zaljubi, pogotovo nakon što mu djevojka ostane trudna.

Blood-of-my-Blood

“Ples s Marijom” / “Dancing with Maria” (2014)

  • Režija: Ivan Gergolet
  • Zemlje podrijetla: Italija / Argentina / Slovenija
  • Trajanje: 75 minuta

Sinopsis: Maria Fux ima devedeset godina i još uvijek redovito pleše. U njezinom plesnom studiju u Buenos Airesu svi su dobrodošli bez obzira na predispozicije. Često radi s muškarcima i ženama s mentalnim i fizičkim poteškoćama, a organizira i mješovite plesne grupe.

Nakon što je cijelog života poučavala i provodila eksperimente sa svojom plesnom metodom temeljenom na unutrašnjim ritmovima i simbiozi s glazbom, Maria se ovoga puta mora suočiti sa svojom posljednjom studenticom, najtežeg karaktera od svih – samom sobom. Svi imamo svoje granice s kojima se ponekad moramo uhvatiti u koštac. U dobi od devedeset, Maria ima pred sobom posljednju barijeru – ograničenje vlastitog ostarjelog tijela.


“Presuda u Mađarskoj” / “Judgment in Hungary”
(2013)

  • Režija: Eszter Hajdú
  • Zemlje podrijetla: Mađarska / Njemačka
  • Trajanje: 104 minute

Sinopsis: Tijekom 2008. i 2009. u Mađarskoj se dogodilo nekoliko serijskih ubojstava i napada na pripadnike romske manjine. Napadani su plinskim bombama, Molotovljevim koktelima, noževima i puškama. Jedna je žena umrla pokušavajući izaći iz zapaljene kuće… “Presuda u Mađarskoj” prati dugotrajno suđenje četvorici muškaraca optuženih za zločine počinjene iz rasne mržnje.

Redateljica Eszter Hajdú i njezina ekipa jedini su u potpunosti dokumentirali proces što je rezultiralo ovom napetom i klaustrofobičnom doku-dramom iz sudnice. Fokus rada Eszter Hajdú društveni su i politički tabui. Njezin dokumentarac “The Fidesz Jew” iz 2008. godine izazvao je tolike kontroverze da se smatra jednim od najgledanijih filmova u Mađarskoj u posljednjih nekoliko godina. Tema filma su dva prijatelja Židova koji se trajno razdvajaju kad jedan od njih postane zastupnikom desničarske stranke Fidesz.


“Prije revolucije” / “Before The Revolution”
(2013)

  • Režija: Dan Shadur
  • Zemlja podrijetla: Izrael
  • Trajanje: 60 minuta

Sinopsis: Neispričana priča o izraelskom raju u Teheranu gdje je šezdesetih i sedamdesetih godina živjelo tisuće Izraelaca uživajući posebne povlastice dobrih odnosa sa šahom i njegovim režimom. Povezana financijskim vezama, izraelska je zajednica uživala u imućnom i luksuznom stilu života i ne uviđajući da se režim urušava.

Njihov se raj pretvara u pakao i već je prekasno kad shvate da se nalaze usred islamske revolucije. Redatelj filma Dan Shadur, čija je obitelj bila dio te zajednice, koristi arhivske snimke, intervjue s diplomatima, Mossadovim agentima, biznismenima i njihovim obiteljima i otkriva novu perspektivu revolucije koja je promijenila svijet. Ono što započinje kao nostalgični pogled na izgubljenu eru, postaje uzbudljiva priča o velikim snovima slomljenim uslijed pohlepe i želje za moći.


“Putnik Karpo” / “Karpotrotter” / “Karpopotnik”
(2013)

  • Režija: Matjaž Ivanišin
  • Zemlja podrijetla: Slovenija
  • Trajanje: 50 minuta

Sinopsis: Film ceste o protoku vremena i memoriji. U sedamdesetima, mladi jugoslavenski filmaš Karpo Godina putuje s 8-milimetarskom kamerom kroz ravnu unutrašnjost Vojvodine i njezina uspavana ruralna područja. Od njegovog putovanja ostali su samo fragmenti.

Četrdeset godina kasnije, mladi slovenski redatelj Matjaž Ivanišin odaje svojevrsni hommage poznatom redatelju Godini ponavljajući njegovo putovanje kroz mala sela u zabačenom krajoliku, koristeći rijetke sačuvane dijelove filma te razgovarajući sa seljanima koji se još uvijek sjećaju njegovog posjeta.

Struktura Ivanišinovog filma podijeljena je u pet dijelova, od kojih svaka govori o lokalnom karakteru različitih sela. Slojevit u vremenskim i prostornim okvirima, redatelj stvara film koji funkcionira kao neka vrsta bolne meditacije nad kulturom sela Jugoslavije.


“U iščekivanju kolovoza” / “Waiting for August”
(2014)

  • Režija: Teodora Ana Mihai
  • Zemlje podrijetla: Belgija / Rumunjska
  • Trajanje: 88 minuta

Sinopsis: Georgiana ove zime puni petnaest godina. Živi sa šestero braće i sestara u socijalnom stanu u siromašnom predgrađu rumunjskog grada Bacaua. Njihova majka Liliana morala je otići u Italiju kako bi zaradila novce i prehranila obitelj. Majka se neće vratiti prije ljeta, a dok nje nema Georgiana mora preuzeti brigu o brojnoj obitelji.

Uhvaćena između puberteta i odgovornosti, Georgiana radi ono što joj jedino preostaje – improvizira, držeći se jedinih smjernica koje ima, telefonskih razgovora s majkom. Redateljica Teodora Ana Mihai uspijeva se približiti realnosti obitelji razdvojenoj uslijed prinudne ekonomske migracije i djece koja prerano moraju preuzeti preveliku odgovornost.


“Ustrajnost vizije” / “Persistence of Vision”
(2014)

  • Režija: Kevin Schreck
  • Zemlja podrijetla: SAD
  • Trajanje: 83 minute

Sinopsis: U svojoj ustrajnoj želji da napravi najbolji animirani film svih vremena, legendarni direktor animacije Richard Williams, najpoznatiji po velikom komercijalnom uspjehu “Tko je smjestio Zeki Rogeru?”, potrošio je milijune dolara, trideset godina života i živce svih svojih suradnika i producentskih kuća.

Njegovo nikad dovršeno remek-djelo “The Thief and the Cobbler”, tema je dokumentarca mladog američkog redatelja Kevina Schrecka u kojem koristi rijetke arhivske snimke, sačuvane fragmente originalnog djela i ekskluzivne intervjue s bivšim suradnicima, otkrivajući sloj po sloj priče o geniju koji zastranjuje i animatorovom najvećem (nikad napravljenom) ostvarenju .


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. Human Rights Film Festival: “Mladost (Teška vremena)” – Oda suvremenom (kineskom) radništvu

Wangova Kina u "Mladost (Teška vremena)" predstavlja stvarnost golemog dijela kineskog, ali i svjetskog stanovništva današnjice.

Nesvjesno, nevidljivo i ukradeno: Retrospektiva Kamala Aljafarija na 22. Human Rights Film Festivalu

Uzevši u obzir ideje koje pokreću Human Rights Film Festival od samog početka 2002. godine, bilo bi začuđujuće da se njegovo 22. izdanje nije u nekom obliku uhvatilo u koštac s aktualnim zbivanjima u području Gaze i Zapadne Obale.

22. Human Rights Film Festival: “Mačke iz Gokogu hrama” – Signali intuitivnog

Mačke su u filmu "Mačke iz Gokogu hrama" (2024) napokon punokrvne sudionice, a utjecaj izvanjskih momenata na mačju populaciju prva stepenica poduzetog istraživanja.

22. Human Rights Film Festival: “Riefenstahl” – Umjetnost i politika

"Riefenstahl" (2024) Andresa Veiela zauzima oštriji stav prema djelovanju filmašice Leni Riefenstahl u nacističkoj Njemačkoj.

Tri dokumentarca otvaraju novu godinu Dokukina KIC

Tri dokumentarna filma otvaraju novu godinu zagrebačkog Dokukina KIC.

22. Human Rights Film Festival: “TWST / Things We Said Today” – Simfonija velegrada

"TWST / Things We Said Today" (2024) njemačko-rumunjskog autora Andreja Ujice smješten je u 1960-e, u postojbinu tvista, SAD.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2024. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2024. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

Hrvatska premijera filma “Fiume o morte!” 8. veljače u Rijeci

Hrvatska premijera dokumentarno-igranog filma "Fiume o morte!" (2024) Igora Bezinovića održat će se u Rijeci 8. veljače.

Poetika puža

Posljednji tekst ovogodišnje "Dokulture" bavi se filmom "Kadence za vrt" / "The Garden Cadences" (2024) Dane Komljena.

Post-filmski svijet Ismaëla Joffroya Chandoutisa

Posljednji esej "Eksperimentalni glasovi u dokumentaristici" donosi tekst o inovativnom univerzumu nagrađivanog filmskog umjetnika Ismaëla Joffroya Chandoutisa.