Recenzije"Manifest" - Iz Rusije, uživo

“Manifest” – Iz Rusije, uživo

|

Vječni problem sa ZagrebDoxom je odabrati i recenzirati dovoljan broj filmova koji će barem koliko-toliko dati kvalitetan presjek tekuće festivalske žetve. Naravno, često to nije moguće jer je fokus Dokumentarnog prvenstveno na domaćoj dokumentarističkoj produkciji, a za ostale što ostane vremena. Zato iz godine u godinu povećavamo broj autorskih tekstova, da bismo obuhvatili i taj, oduvijek neuhvatljivi međunarodni dio programa. I taman kad smo sve lijepo dogovorili i isplanirali, festival udari kontru i isporuči najveći broj hrvatskih dokumentaraca u recentnoj povijesti. Šalimo se, naravno, jer ovo nisu loši problemi za rješavati, uspjet ćemo to nekako pohvatati. Zašto onda ovakav uvod? Pa zato jer, primjerice, prošle godine nismo uspjeli privesti pobjednika Doxove Međunarodne konkurencije “Manifest” / “Manifesto” (2022), koji je osim Zagreba osvojio i jednu od IDFA-inih nagrada. Ali eto, zahvaljujući Dokukinu KIC i skorašnjoj projekciji (nedjelja, 7.4. u 19 sati), dobili smo drugu priliku pisati o filmu koji će vas, u svakom slučaju natjerati na razmišljanje…

Realitete današnje putinovske Rusije nedavno smo upoznavali u dokumentarcima “Kako spasiti mrtvog prijatelja” / “How to Save a Dead Friend” (2022) Marusje Siroječovskaje i “Novi imperij” / “The New Greatness Case” (IV Films / Nukleus film / Piraya Film; 2022.) Ane Šišove. Spomenuti “Manifest” autorice Angie Vinchito – zapravo psuedonim ispod kojeg se skriva autori/ica ili kolektiv – na sličnoj je upozoravajuće-zviždačkoj osi, unatoč drugačijem vinjetnom konceptu found footage materijala. Ukratko, dokumentarac je sačinjen isključivo od javno dostupnih snimki s društvenih mreža (uglavnom YouTube), uploadanih od strane ruskih tinejdžera; (školska) svakodnevica bez naracije, kontekstualnih titlova, dodatnih zvučnih efekata ili (značajnih) montažnih rezova koji bi narušili integritet originalnog sadržaja.

Početak je dovoljno benigan za uljuljkavanje neopreznijeg dijela gledatelja: sasvim obični vlog selfie kadrovi mlađih osnovnoškolaca kojima se ne da rano ustajati u školu ili uputa kako najbolje prati zube. Idila ipak ne traje dugo, pa već nakon nepunih deset minuta ulazimo u distorziranu stvarnost polumilitarizirane države, začinjenu drilovima za sklanjanje od nuklearnog napada, fizičkim i seksualnim zlostavljanjem učenika od strane profesora, nametanjima narativa o pokvarenom Zapadu itd.

Ima nešto duboko uznemirujuće u rezigniranim pogledima i općoj pojavi ruskih tinejdžera, koji bi po svojoj prirodi trebali cijelom svijetu pokazivati srednji prst.

“Vi ste po prirodi idioti”, govori jedna profesorica. “Žena mora biti spremna na seks kad muškarac to poželi”, prisnažuje druga. Sve snimljeno potajice, u maniri skrivene kamere. Strah ruske vlasti od bilo kakvog individualnog, oporbeno-nepravovjernog razmišljanja, doveden je do gotovo komičnih razina; u “Manifestu” tako gledamo tinejdžere koji se očito nevoljko i pod prisilom, pred mobitelom ispričavaju zbog nepoćudnih reakcija ili komentara na društvenim mrežama, dobar dio njih u smjeru čečenskog čelnika Ramzana Kadirova. Misliti ili raditi drugačije od službenih politika, kamoli ismijavati istu, dakako, nije dopušteno.

“Manifest” je nesumnjivo kritika suvremene putinovske Rusije, u kojoj represija svake političke i individualne slobode, potpomognuta jednopartijskim propagandno-medijskim gorivom, ostavlja vidljiv trag na mlađim generacijama. A sada je tu još i rat u Ukrajini… Ima nešto duboko uznemirujuće u rezigniranim pogledima i općoj pojavi ruskih tinejdžera, koji bi po svojoj prirodi trebali cijelom svijetu pokazivati srednji prst. Trebali. Možda su bolji izrazi tupost, obamrlost… Kao u slučaju mladog ljubavnog para (Denis Muravjov i Katerina Vlasova), koji se snimao za vrijeme policijske opsade i, konačno, samoubojstva, u emocionalno najnabijenoj sceni cjelokupnog filma. Konačna poanta nije da se slične stvari ne mogu dogoditi u drugim (zapadnim) državama, već ona o problematici višedesetljetne normalizacije neprihvatljivih, malignih uzoraka ponašanja i postupaka, koji duboko nagrizaju samu jezgru društva te ga zauvijek i nepovratno mijenjanju.

"Manifest" / "Manifesto"
Redateljica, scenaristica, producentica, direktorica fotografije i montažerka: Angie Vinchito
Zemlja podrijetla: Rusija
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 68 minuta

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.
Redateljica, scenaristica, producentica, direktorica fotografije i montažerka: Angie Vinchito<br> Zemlja podrijetla: Rusija<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 68 minuta"Manifest" - Iz Rusije, uživo