Recenzije"Manifest" - Iz Rusije, uživo

“Manifest” – Iz Rusije, uživo

|

Vječni problem sa ZagrebDoxom je odabrati i recenzirati dovoljan broj filmova koji će barem koliko-toliko dati kvalitetan presjek tekuće festivalske žetve. Naravno, često to nije moguće jer je fokus Dokumentarnog prvenstveno na domaćoj dokumentarističkoj produkciji, a za ostale što ostane vremena. Zato iz godine u godinu povećavamo broj autorskih tekstova, da bismo obuhvatili i taj, oduvijek neuhvatljivi međunarodni dio programa. I taman kad smo sve lijepo dogovorili i isplanirali, festival udari kontru i isporuči najveći broj hrvatskih dokumentaraca u recentnoj povijesti. Šalimo se, naravno, jer ovo nisu loši problemi za rješavati, uspjet ćemo to nekako pohvatati. Zašto onda ovakav uvod? Pa zato jer, primjerice, prošle godine nismo uspjeli privesti pobjednika Doxove Međunarodne konkurencije “Manifest” / “Manifesto” (2022), koji je osim Zagreba osvojio i jednu od IDFA-inih nagrada. Ali eto, zahvaljujući Dokukinu KIC i skorašnjoj projekciji (nedjelja, 7.4. u 19 sati), dobili smo drugu priliku pisati o filmu koji će vas, u svakom slučaju natjerati na razmišljanje…

Realitete današnje putinovske Rusije nedavno smo upoznavali u dokumentarcima “Kako spasiti mrtvog prijatelja” / “How to Save a Dead Friend” (2022) Marusje Siroječovskaje i “Novi imperij” / “The New Greatness Case” (IV Films / Nukleus film / Piraya Film; 2022.) Ane Šišove. Spomenuti “Manifest” autorice Angie Vinchito – zapravo psuedonim ispod kojeg se skriva autori/ica ili kolektiv – na sličnoj je upozoravajuće-zviždačkoj osi, unatoč drugačijem vinjetnom konceptu found footage materijala. Ukratko, dokumentarac je sačinjen isključivo od javno dostupnih snimki s društvenih mreža (uglavnom YouTube), uploadanih od strane ruskih tinejdžera; (školska) svakodnevica bez naracije, kontekstualnih titlova, dodatnih zvučnih efekata ili (značajnih) montažnih rezova koji bi narušili integritet originalnog sadržaja.

Početak je dovoljno benigan za uljuljkavanje neopreznijeg dijela gledatelja: sasvim obični vlog selfie kadrovi mlađih osnovnoškolaca kojima se ne da rano ustajati u školu ili uputa kako najbolje prati zube. Idila ipak ne traje dugo, pa već nakon nepunih deset minuta ulazimo u distorziranu stvarnost polumilitarizirane države, začinjenu drilovima za sklanjanje od nuklearnog napada, fizičkim i seksualnim zlostavljanjem učenika od strane profesora, nametanjima narativa o pokvarenom Zapadu itd.

Ima nešto duboko uznemirujuće u rezigniranim pogledima i općoj pojavi ruskih tinejdžera, koji bi po svojoj prirodi trebali cijelom svijetu pokazivati srednji prst.

“Vi ste po prirodi idioti”, govori jedna profesorica. “Žena mora biti spremna na seks kad muškarac to poželi”, prisnažuje druga. Sve snimljeno potajice, u maniri skrivene kamere. Strah ruske vlasti od bilo kakvog individualnog, oporbeno-nepravovjernog razmišljanja, doveden je do gotovo komičnih razina; u “Manifestu” tako gledamo tinejdžere koji se očito nevoljko i pod prisilom, pred mobitelom ispričavaju zbog nepoćudnih reakcija ili komentara na društvenim mrežama, dobar dio njih u smjeru čečenskog čelnika Ramzana Kadirova. Misliti ili raditi drugačije od službenih politika, kamoli ismijavati istu, dakako, nije dopušteno.

“Manifest” je nesumnjivo kritika suvremene putinovske Rusije, u kojoj represija svake političke i individualne slobode, potpomognuta jednopartijskim propagandno-medijskim gorivom, ostavlja vidljiv trag na mlađim generacijama. A sada je tu još i rat u Ukrajini… Ima nešto duboko uznemirujuće u rezigniranim pogledima i općoj pojavi ruskih tinejdžera, koji bi po svojoj prirodi trebali cijelom svijetu pokazivati srednji prst. Trebali. Možda su bolji izrazi tupost, obamrlost… Kao u slučaju mladog ljubavnog para (Denis Muravjov i Katerina Vlasova), koji se snimao za vrijeme policijske opsade i, konačno, samoubojstva, u emocionalno najnabijenoj sceni cjelokupnog filma. Konačna poanta nije da se slične stvari ne mogu dogoditi u drugim (zapadnim) državama, već ona o problematici višedesetljetne normalizacije neprihvatljivih, malignih uzoraka ponašanja i postupaka, koji duboko nagrizaju samu jezgru društva te ga zauvijek i nepovratno mijenjanju.

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.
"Manifest" / "Manifesto"
Redateljica, scenaristica, producentica, direktorica fotografije i montažerka: Angie Vinchito
Zemlja podrijetla: Rusija
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 68 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Redateljica, scenaristica, producentica, direktorica fotografije i montažerka: Angie Vinchito<br> Zemlja podrijetla: Rusija<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 68 minuta"Manifest" - Iz Rusije, uživo