PočetnaRecenzije"Manifest" - Iz Rusije, uživo

“Manifest” – Iz Rusije, uživo

|

Vječni problem sa ZagrebDoxom je odabrati i recenzirati dovoljan broj filmova koji će barem koliko-toliko dati kvalitetan presjek tekuće festivalske žetve. Naravno, često to nije moguće jer je fokus Dokumentarnog prvenstveno na domaćoj dokumentarističkoj produkciji, a za ostale što ostane vremena. Zato iz godine u godinu povećavamo broj autorskih tekstova, da bismo obuhvatili i taj, oduvijek neuhvatljivi međunarodni dio programa. I taman kad smo sve lijepo dogovorili i isplanirali, festival udari kontru i isporuči najveći broj hrvatskih dokumentaraca u recentnoj povijesti. Šalimo se, naravno, jer ovo nisu loši problemi za rješavati, uspjet ćemo to nekako pohvatati. Zašto onda ovakav uvod? Pa zato jer, primjerice, prošle godine nismo uspjeli privesti pobjednika Doxove Međunarodne konkurencije “Manifest” / “Manifesto” (2022), koji je osim Zagreba osvojio i jednu od IDFA-inih nagrada. Ali eto, zahvaljujući Dokukinu KIC i skorašnjoj projekciji (nedjelja, 7.4. u 19 sati), dobili smo drugu priliku pisati o filmu koji će vas, u svakom slučaju natjerati na razmišljanje…

Realitete današnje putinovske Rusije nedavno smo upoznavali u dokumentarcima “Kako spasiti mrtvog prijatelja” / “How to Save a Dead Friend” (2022) Marusje Siroječovskaje i “Novi imperij” / “The New Greatness Case” (IV Films / Nukleus film / Piraya Film; 2022.) Ane Šišove. Spomenuti “Manifest” autorice Angie Vinchito – zapravo psuedonim ispod kojeg se skriva autori/ica ili kolektiv – na sličnoj je upozoravajuće-zviždačkoj osi, unatoč drugačijem vinjetnom konceptu found footage materijala. Ukratko, dokumentarac je sačinjen isključivo od javno dostupnih snimki s društvenih mreža (uglavnom YouTube), uploadanih od strane ruskih tinejdžera; (školska) svakodnevica bez naracije, kontekstualnih titlova, dodatnih zvučnih efekata ili (značajnih) montažnih rezova koji bi narušili integritet originalnog sadržaja.

Početak je dovoljno benigan za uljuljkavanje neopreznijeg dijela gledatelja: sasvim obični vlog selfie kadrovi mlađih osnovnoškolaca kojima se ne da rano ustajati u školu ili uputa kako najbolje prati zube. Idila ipak ne traje dugo, pa već nakon nepunih deset minuta ulazimo u distorziranu stvarnost polumilitarizirane države, začinjenu drilovima za sklanjanje od nuklearnog napada, fizičkim i seksualnim zlostavljanjem učenika od strane profesora, nametanjima narativa o pokvarenom Zapadu itd.

Ima nešto duboko uznemirujuće u rezigniranim pogledima i općoj pojavi ruskih tinejdžera, koji bi po svojoj prirodi trebali cijelom svijetu pokazivati srednji prst.

“Vi ste po prirodi idioti”, govori jedna profesorica. “Žena mora biti spremna na seks kad muškarac to poželi”, prisnažuje druga. Sve snimljeno potajice, u maniri skrivene kamere. Strah ruske vlasti od bilo kakvog individualnog, oporbeno-nepravovjernog razmišljanja, doveden je do gotovo komičnih razina; u “Manifestu” tako gledamo tinejdžere koji se očito nevoljko i pod prisilom, pred mobitelom ispričavaju zbog nepoćudnih reakcija ili komentara na društvenim mrežama, dobar dio njih u smjeru čečenskog čelnika Ramzana Kadirova. Misliti ili raditi drugačije od službenih politika, kamoli ismijavati istu, dakako, nije dopušteno.

“Manifest” je nesumnjivo kritika suvremene putinovske Rusije, u kojoj represija svake političke i individualne slobode, potpomognuta jednopartijskim propagandno-medijskim gorivom, ostavlja vidljiv trag na mlađim generacijama. A sada je tu još i rat u Ukrajini… Ima nešto duboko uznemirujuće u rezigniranim pogledima i općoj pojavi ruskih tinejdžera, koji bi po svojoj prirodi trebali cijelom svijetu pokazivati srednji prst. Trebali. Možda su bolji izrazi tupost, obamrlost… Kao u slučaju mladog ljubavnog para (Denis Muravjov i Katerina Vlasova), koji se snimao za vrijeme policijske opsade i, konačno, samoubojstva, u emocionalno najnabijenoj sceni cjelokupnog filma. Konačna poanta nije da se slične stvari ne mogu dogoditi u drugim (zapadnim) državama, već ona o problematici višedesetljetne normalizacije neprihvatljivih, malignih uzoraka ponašanja i postupaka, koji duboko nagrizaju samu jezgru društva te ga zauvijek i nepovratno mijenjanju.

"Manifest" / "Manifesto"
Redateljica, scenaristica, producentica, direktorica fotografije i montažerka: Angie Vinchito
Zemlja podrijetla: Rusija
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 68 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Dokunet podcast #2: Damir Markovina i Ivan Ramljak

U našem drugom podcastu ugostili smo redatelje Damira Markovinu i Ivana Ramljaka.

Silvestar Kolbas: “Živimo u kulturi uspjeha i ljudi u pravilu ne vole pokazivati svoje slabosti”

Silvestar Kolbas je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji dokumentarni film, "Naša djeca" (Factum, 2024.).

“Dont Look Back” – Začetak autorske rock dokumentaristike

U prvom tekstu serije eseje "Rockdocs" pišemo o filmu "Dont Look Back" (1967) američkog autora D.A. Pennebakera.

Preminuo Morgan Spurlock

U četvrtak je od posljedica raka u 53. godini preminuo američki redatelj, scenarist i producent Morgan Spurlock.

17. Subversive Film Festival: “Zemlja za nas” – Bez motike nema kruha

"Zemlja za nas", cjelovečernji prvenac Karle Crnčević, otpočinje razmjerno tajanstveno, sugerirajući ulazak u kakav svijet misterija...

“Crna kutija: Dnevnici” Shiori Ito najbolji dokumentarni film 17. Subversive Film Festivala

Svečanom dodjelom nagrada "Wild Dreamer Dragan Rubeša", u subotu je završeno sedamnaesto izdanje Subversive Film Festivala.

17. Subversive Film Festival: “Soundtrack za državni udar” – (De)džezifikacija Konga

"Soundtrack za državni udar" (2024) je impresivan film koji se može uvrstiti među najviša dostignuća svetske dokumentaristike tekuće dekade.

Zlatna palma za film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića!

Igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film 77. Cannesa!

17. Subversive Film Festival: “Moj ukradeni planet” – Nakon revolucije

"Moj ukradeni planet" sjetan je film, natopljen s mnogo gorčine, jer je autorica u svojoj domovini Iranu provela više od četrdeset godina.

17. Subversive Film Festival: “Stanari” – Tri sprovoda i dva štrajka glađu

"Stanari" / "The Flats" (2024) Alessandre Celesije, usmjereni su na posljedice Nevolja (The Troubles / Na Trioblóidi), kako ih zovu u Irskoj.
Redateljica, scenaristica, producentica, direktorica fotografije i montažerka: Angie Vinchito<br> Zemlja podrijetla: Rusija<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 68 minuta"Manifest" - Iz Rusije, uživo