Susret slova K i broja 1 rezultira s načelno dvije velike i važne stvari: K-1 je popularna kickboxing organizacija čiji je prvi šampion bio Branko Cikatić, ali K-1 je ujedno i naziv vize koju stranci i strankinje moraju dobiti od države ako žele stupiti u brak s građanima SAD-a. U prvoj verziji K-1, šake, noge, koljena i laktovi na raspolaganju su kao arsenal za borbu tijekom tri trominutne runde u ringu. U drugoj verziji, K-1 znači da američki građani moraju ispuniti obrazac I-129F za svog stranog partnera i moliti se bogu birokracije.
Nakon prijave, kreće utrka s vremenom – borac u ringu mora riješiti enigmu u 9 minuta, a zaljubljeni stranci imaju 90 dana da se ožene i ispune uvjete za zelenu kartu. Tri mjeseca unutar kojih moraju sami sebi odgovoriti na pitanje: jesu li uistinu stvoreni jedno za drugo ili je internetska romansa, kako redom započinju sve međunarodne ljubavne afere, stvorila ekranski privid koji se raspada u kontaktu s fizičkom stvarnosti? Sve to dodatno komplicira činjenica da su dvije osobe koje istražuju jedna drugu ujedno ljudi iz često potpuno drugačijih, međusobno stranih, nepoznatih kultura, jednako često ograničeni jezičnim barijerama i raskoracima između želja i mogućnosti, čvrstih fantazija i razumijevanja istine.
Takva vrsta real life speed datinga jednostavno zove kamere na sebe, baš kao i borba dvije osobe u ringu: rezultati su isti, i borci i ljubavnici na kraju izlaze s podljevima, oznojeni, umorni, nasmiješeni, zadovoljni, zagrljeni, nokautirani… S tom razlikom da su podljevi, ožiljci i nokauti u tromesečnoj ljubavnoj drami prvenstveno emocionalni pa kao takvi stvoreni za suvremeni format reality doku-televizije.
Zato nas treba čuditi samo činjenica da im je trebalo toliko dugo da ga lansiraju u program, pa su tako tek 12. siječnja 2014. godine, genijalni umovi njujorške produkcijske kopanije Sharp Entertainment, koncept praćenja parova u razdoblju čekanja zaručničke vize pretvorili u “90 Day Fiancé“ (2014. -), jedan od najistaknutijih dragulja ozloglašenog TLC-ja.
Bio je to početak jedne od najvećih reality TV franšiza svih vremena. A ono što čitavu franšizu, zajedno sa svih dvadesetak (!) spin-off serijala koji su poput televizijskog bršljana iznikli iz sjemena popularnosti izvornika, razlikuje od većine sličnog sadržaja na TLC-ju, The Learning Channelu (!) koji se proslavio naslovima kao što su “My Teen Is Pregnant and So Am I” (2012. -), “My Big Fat American Gypsy Wedding (2012. – 2018.)” i “Buying Naked” (2013. – 2014.), jest njezina dokumentaristička priroda, stil i kvaliteta koju mnoge sezone “90 Days Fiancé” donose u reality katalog. Zahvaljujući inteligentnijoj produkciji i ulaganju truda za pronalazak savršenih protagonista; uvijek na granici kaosa i psihoanalize. Dakle, u svojoj jezgri sapunica, s nerijetkim izletima u senzacionalistička pretjerivanja, ali koja nosi fascinantnu dozu dokumentarne kvalitete. A danas ako hoćete i dodanu vrijednost sjene američke imigracijske politike u kontekstu ICE-a i Trumpove administracije, koja svakako mijenja perspektivu gledanja.
Ali u samoj svojoj srži, “90 Days Fiancé” je priča o ljudima čiji su životi stvoreni za dokumentiranje, noseći u svojoj svakodnevici uzorke za univerzalne priče o sreći, slabosti, žudnji, samoći i žrtvovanju za bajku. Uz antropološku dimenziju koja svakako nije za odbaciti, posebno ako govorimo o serijalima “90 Days Fiancé: The Other Way” (2019. -) i “90 Days Fiancé: Before the 90 Days” (2017. -), možda najatraktivnijim dijelovima golemog “90 Days” univerzuma.
U ovim spin-off epopejama, put do srca ljubavi vodi nas na putovanje svijetom – u “The Other Way”, Amerikanci sele u domovinu svojih partnera, a “Before the 90 Days” upoznaje nas s parovima u fazi upoznavanja, prije početka viznog procesa. Obje stavljaju kamere na egzotične ulice i prašnjave zabiti afričke savane, filipinskih sela, tajlandskih gradova… Sukob civilizacija utjelovljen u odnosima neznanaca koji upoznajući se međusobno upoznaju i kulture koje dolaze s tijelima i karakterima.
A oni su? Ajoj, odakle krenuti?
Diskutabilno je, ali nećemo pogriješiti ako kažemo da je prva velika ženska superzvijezda bila kraljica plakanja i plastičnih operacija Darcey Silva, takva ikona da je sa sestrom blizankom Stacey dobila vlastitu spin-off seriju. Od muškaraca tu je svakako tzv. Big Ed aka No Neck Ed, koji je od prvog pojavljivanja u četvrtoj sezoni “Before the 90 Days” postao toliko popularan da je prošao kroz nekoliko spin-offova s nekoliko različitih žena. Dio njegovog šarma, osim nedostatka vrata i fascinantne osobnosti, svakako je korištenje majoneze kao ulja za kosu.
Gino i Jasmine antologija su pasivne agresije koja se protegla kroz nekoliko sezona i spin-offova; bolno naivni Loren odlazi u Tajland kako bi živio fantaziju s ladyboyjem Faith, Adnan je plejboj koji svoju suprugu instagramušu Tigerlilly pokušava transformirati u tradicijsku muslimanku, a Jenny i Sumit priređuju nam sudar zapada i Indije, istovremeno nas krindžajući putem kao malo što do tada.
Titulu prvog slijepog protagonista nosi Nigerijac Chidi Ikpeamaeze, koji je izgubio vid na jedno oko nakon što mu je jabuka pala na njega, a onda je udario u rub stola s drugim okom pa potpuno oslijepio. Dok je on iz Afrike tražio ljubav kod Amerikanke, David Dangerfield iz Nebraske, prvi gluhi protagonist “90 Days Fiancé”, našao je ženu na Filipinima, nakon upoznavanja u Facebook grupi za samce s problemima sa sluhom.
Alina Koževnikova bila je prva patuljčica u povijesti franšize (peta sezona “Before the 90 Days”), a njezin se rijetki oblik dvorfizma zove dijastrofna displazija, koja uz vrlo kratke ruke i noge donosi probleme sa zglobovima i pokretljivošću.
Bio je to peak TLC – gledati njenog partnera Caleba Greenwooda kako se suočava s fizičkom stvarnošću nakon online odnosa. I upravo je taj sukob internetskog balona i istine života u svijetu atoma korijen svake sezone, nikad očitiji nego u sedmoj sezoni “Before the 90 Days”, kada je Božo Vrdoljak iz Splita, glavna hrvatska uzdanica franšize, nakon izjavljivanja ljubavi u internetskim chatovima vidno izgubio interes istog trena kada je Vanja, Amerikanka porijeklom iz BiH, iskočila iz ekrana na stvarni aerodrom. Kada je rane pokušala zaliječiti vezom s Joškom Luketinom, trenerom fitnessa koji nas na Instagramu uči kako napraviti proteinske baklave, bio je to novi trainwreck, na novi način.
Jer baš kao i u svakoj dobroj drami, tako i u ovoj doku-drami, gubitnici koji ne odustaju žanrovska su tropa s kojom se, ma koliko bili različiti, u svojoj dubini gledatelji vežu, proživljavajući drame sa svojim najdražim protagonistima. Život na društvenim mrežama najzanimljivijima osigurava produžetak priče, bilo da je na TV-u završila happy endom ili apokalipsom, a dovoljan broj onih koje je briga, stvara nove prilike za produžetak života pred kamerama, većim od onih na mobitelu.
Kada grade spin-off epizode, Sharp Ent. i TLC svoje junake biraju pa kasnije situacijski i oblikuju pomoću analiza njihove popularnosti, a najvažnija i najbrža metrika svakako je njihov život na društvenim mrežama, gdje se reach, engagement rate, broj folllowera, trending i slični dražesni termini 21. stoljeća, analiziraju do zadnjeg detalja, pokazujući koji su likovi ostavili najveći trag na tkivu franšize. Produkcija i TLC imaju cijeli tim koji ovo prati u realnom vremenu, a odličan engagement na Instagramu i poplava na Redditu pojedinim protagonistima donose vlastita spin-off putovanja, poput “Darcey & Stacey” (2020. – 2023.) ili “The Family Chantel” (2019. – 2023.), nekih od grančica na devedesetdnevnom stablu. Paralelno, najveće zvijezde showa postaju još veće zvijezde Interneta, dodatno puneći račune rastom followera: pogledajte samo milijune koji prate Big Eda, Darcy ili Lorena, ljude koji su donedavno bili anonimni tragači za srećom, a sada su globalne zvijezde u areni ekonomije pažnje.
Postoje, naravno, i interna produkcijska mjerenja popularnosti pojedinca ili para, uz korištenje fokus grupa, jer “90 Days Fiancé” je ozbiljni biznis. Dokumentarna jezgra projekta navigirana je po dobrom starom majklmurovskom receptu – onda kada stvarnost uspori proces dobivanja zlata za prodaju, produkcija će, naravno, namjestiti neke situacije i protagonisti će ih odigrati po zadanim pravilima. Jer gledanost uvijek ima primat iznad bilo kakvog autorskog putovanja. Ali kako je riječ o stvarnim ljudima, karakteri i pripadajuće emocije koje frcaju u određenim životnim situacijama, životnije su i filmičnije od prosječnog reality showa koji puni minutažu kablovske televizije.
“90 Days Fiancé” i pripadajući svemir drugih sestrinskih serija dio je tzv. nove generacije reality showova, u koje možemo ugurati i druge srodne TV hitove kao što su Netflixov “Love is Blind” (2020. -) i “MAFS” – “Married at First Sight” (u Hrvatskoj – “Brak na prvu”), moderne dating showove s dokumentarnim otklonom i nezaboravnim odabirom svojih protagonista, koji proživljavaju ubrzane veze i brakove, gurajući nekoliko godina u nekoliko mjeseci iskustva, čak i kada neke sezone, poput “MAFS Australia” (2015. -), dosegnu gotovo 40 epizoda po sezoni.
Oni ne samo da sudjeluju u eksploatacijskim psihološkim i socijalnim eksperimentima pred kamerama, nego i u razvoju novih hibridnih formi koje će teoretičari medija ozbiljno analizirati daleko u budućnosti kada nas više ne bude. Znam da to nećete moći provjeriti – ali dok vas još ima, provjerite ima li u tome barem malo istine, jednostavnim gledanjem. I onda javite ako shvatite kako je moguće da Michael i Angela (“90 Days Fiancé”) ostanu zajedno nakon što mu ona zabrani da priča s bilo kojom ženom na svijetu (uključujući i rođakinje), jer nama još uvijek nije jasno.