Prvi hrvatski film koji se na autentičan način bavi onim specifično ženskim nastao je na nekoliko teškom mukom iskamčenih metara 8-milimetarske vrpce, u Kino klubu Split davne 1968. godine. Snimila ga je žena kojoj je to bio i ostao posljednji film – pjesnikinja i profesorica povijesti Tatjana Ivanišević zvana Dunja. Ironičan naslov njenog eksperimentalnog jedinca – “Žemsko” (1968) – aludira na podcijenjeno mjesto žena i ženskog u muškarcima napučenom svijetu filma i umjetnosti.
A s tim i takvim svijetom suočavala se i ženska prvakinja Kinokluba Zagreb, Tatjana Ivančić, koja je bila upornija izdržavši u filmskom amaterizmu punih dvadeset godina i postavši prva žena kojoj je kod nas pripala časna titula majstora amaterskog filma. U igranim i dokumentarnim radovima autorice Tanje Golić dubinski je prisutno eksperimentalno i likovno nasljeđe, kao i tema identiteta i njegove krhkosti. Svoj je nagrađivani srednjemetražni igrani film “Slučajno” (2013) ova žemska sama napisala, režirala i producirala pa će s njom i zvijezdom filma Lanom Barić u MM centru biti realiziran razgovor o primjerima siromašnom, ali značenjski neiscrpnom ženskom nasljeđu hrvatskog filma te iznalaženju novih formi za neiskorjenjiv motiv potrage za srećom i smislom. Razgovor moderira filmska kritičarka Višnja Vukašinović.
Filmovi Tatjane Ivanišević Dunje (“Žemsko”), Tanje Ivančić (“Grad u izlogu”, 1969.; “Putositnice”, 1976.) i Tanje Golić (“Slučajno”) na rasporedu su sutra, 20. travnja u 19.30 sati u zagrebačkom MM centru. Spomenuti naslovi bit će prikazani u sklopu projekta Kratke slike, programske cjeline Runda kratkog, koja pruža širu sliku suvremenog hrvatskog filma, preciznije njegovih kratkih formi, kroz supostavljanje suvremeneih i starijih ostvarenja koja međusobno korespondiraju na manifestan ili podsvjestan način.