U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti u 74. godini života preminuo hrvatski novinar, književnik, scenarist i redatelj Pero Kvesić (Zagreb, 1950. – Zagreb, 2023.). Kvesić je u novinarstvo ušao već s dvanaest godina u grupi “Redakcija Andersen” pri Školskom radiju. Bio je pokretač i prvi glavni urednik lista Polet 1977. godine, 1984. je pokrenuo biblioteku i časopis Quorum. Također, bio je jedan od pokretača kultnog kluba Jabuka, odnosno autor i začetnik te kreator likova crtane serije “Mali leteći medvjedići”, zajedno s Dušanom Vukotićem i Nevenom Petričićem.
Peru Kvesića šira je javnost najviše upoznala po njegovom zapaženom književnom radu kroz dvadesetak objavljenih knjiga, prije svega putem njegove najpoznatije zbirke pripovijedaka “Uvod u Peru K.”, izdane 1975. godine. Tu su, između ostalog, još zbirke pripovijedaka “Mladi K.” (1983), “Uspomene urednika erotskog magazina” (2003) i “Vrijeme rata i razonode” (2014.); romani “Što mi rade i što im radim” (1984), “Rent-a-car express” (2000) i “Stjecaj okolnosti” (2002.); romani i slikovnice za djecu… Kvesić je do 2021. pisao i vrlo zapažen blog “Čovjek-vadičep sreće ženu-ribu”, pokrenut 13. prosinca 2005. godine.
Iz našeg filmsko-dokumentarističkog kuta, Kvesić će ostati upamćen po svoja dva dokumentarna filma snimljena u zrelijoj dobi: “Dum spiro spero” (Factum, 2016.) i “Kuća na Kraljevcu” (Factum, 2023.). “Dum spiro spero” smo, pak, proglasili najboljim hrvatskim dokumentarcem 2016. godine. Njegov spomenuti, debitantski film, osvojio je i Grand Prix Dana hrvatskog filma, glavne nagrade na Festivalu dei Popoli i Filmskom festivalu u Krakovu, prikazan je na uglednom DOK Leipzigu…
Početkom 2016. godine razgovarali smo s Perom za vrijeme ZagrebDoxa na kojem se prikazivao “Dum spiro spero”, upitavši ga o njegovom odnosu sa smrti.
“To je kratko pitanje koje zahtijeva iznimno dug odgovor. Ovaj film djelomično i govori o smrti, iako na samo pitanje možemo gledati na dva nivoa: kako se odnosim prema individualnoj smrti i kako se ona općenito tretira u našem društvu. Što se tiče individualne smrti, ne mogu se prestrašiti. Ne bih htio nametati nikakav zaključak, dovoljno mi je pokrenuti razgovor. Volio bih da ljudi na drugi način počnu razmišljati o jako značajnoj i prisutnoj temi. Ona se najčešće gura pod tepih i doživljava na iskrivljen i štetan, nezdrav način. Mislim da bi bilo zdravo i svima olakšavajuće da se cijeli taj kompleks problematike umiranja i smrti počne sagledavati manje dramatično, bez mistifikacija i pretjerivanja, ali i bez previđanja značajnih trenutaka… Razumijevanje i prihvaćanje smrti uvelike može poboljšati kvalitetu i smislenost života”, rekao je tada.
