PočetnaOsvrti20. Liburnia Film Festival, dan drugi: Stabilnost slike u stalnoj mijeni

20. Liburnia Film Festival, dan drugi: Stabilnost slike u stalnoj mijeni

|

Iz Opatije za Dokumentarni.net: Iva Rosandić

Dovoljan je tak dan da se atmosfera ustabili, a festival postane integralni dio života grada. Ili je tako iz perspektive nas posjetitelja. Ipak, osvrćući se na brojnost publike, očito je da se filmskim projekcijama razbijaju uspostavljene rutine, a uobičajeni turistički tokovi barem nakratko prekidaju u svojoj samodostatnosti. Diskurzivni program 20. Liburnia Film Festivala započeo je najavljenim “Pićem s autorima”, ovaj put Davidom Lušičićem i Marijom Papićem. Neobavezno druženje osiguralo je prostor za dijeljenje reminiscencija na prethodnu večer, impresija publike i autora, nerijetko uz dodatni kontekst viđenog. Svakako da uvid u pozadinu snimanja može nadograditi uspostavljena značenja, a ponekad čak i pokolebati formirane stavove o filmu. Najzanimljiviji možda ostaje sraz zamišljenog efekta i njegove praktične manifestacije, podložne promjenama konkretnog prostora i vremena.

Projekcije se redovito otvaraju programom Regionale, a koja se odvija u višenamjenskom prostoru unutar Ville Antonio. I ovaj nam je put dan presjek filmova od početničkih i radioničkih sve do dugog metra Morane Ikić Komljenović, prepoznatljivog Fade In rakursa. Film “Modra” (Fade In / HRT; 2021.) možda je bliži reportažnom karakteru karakterističnom za filmove čiji je HRT koproducent, a fokus se počesto raspršuje u nebrojeno smjerova, no ipak se u konačnici kao sukus iskristalizira historijat ambivalentnog odnosa industrijalizacije i kvarnerskog područja. Narušavajući reportažnu logiku krupnim kadrovima odabranim prema transgeneracijskom ključu, autorica ipak uspješno poentira neposrednu opasnost, destrukciju i eksploataciju kao jedinu stabilnost mijeni generacija.

Osobnu promjenu koja rezultira obnovom suživota s prirodom opisao je David Kumpare u filmu “Flora” (Filmaktiv, 2022.), nastalom na Novoj školi dokumentarnog filma u organizaciji Filmaktiva. Gotovo usporedno mogli smo pogledati rad proizašao iz druge renomirane škole, one zagrebačke, Restartove škole dokumentarnog filma “Juha od cikle” (Restart, 2022.) Eve Marije Jurešić, a koja nelagodu obiteljskog okupljanja nepretenciozno pretvara skeč. Periodičko usporavanje snimke koji prati redateljičina duhovita naracija, filmu daje ritmičnost i uspostavlja cjelinu. Film “Emmet” (Cirk Pozor, 2022.) Marina Nekića specijaliziranog je karaktera, a kombinacijom performativnih metoda Cirk Pozor Teatra, ujedno i producenta, donosi biografsku priču istoimenog klauna, koji se u popkulturnu svijest upisao kao svojevrsni klaunski antijunak, zastupnik marginaliziranih.

“Izvorni sjaj” (Level 52, 2022.) Biance Dagostin i Tonija Juričića praktičnu vrijednost zadobiva demistifikacijom žena restauratorica, a koje se same susreću s predrasudama za koje smo skloni pomisliti da su stvar prošlih vremena. Regionale je program koji odiše više entuzijazmom neopterećenog snimanja, negoli težnjom za profesionalizmom u strogom smislu riječi, pritom su igra i istraživanje granica jednakovrijedni kao i teme koje ih zaokupljaju.

Konkurencija je pak započela esejem Davora Sanvincentija “Mjesta koja ćemo disati” (Petikat, 2022.), a čija se snolikost i meditativnost upotpunila s noćnim ozračjem Ljetne pozornice Opatija. Mjesta funkcioniraju kao asocijativni multimedijski podražaj, nužno orijentiran na relaciju prema publici, ne bi li se probila hermetičnost naizgled nesustavno povezanih slika i impresija. Novi film Gorana Devića “Hrvatskog narodnog preporoda” (Petnaesta umjetnost / Kinoljetka; 2022.), unutar konkretno omeđenog perioda industrijalizacije i njenog nasilnog prekida, donosi sliku jedne od sisačkih ulica, koja metonimijski stremi mnogo šire, prema obrisima propasti stabilnih relacija društva u cjelini. Film gradi precizno, dovoljno distancirano od protagonista da bi utvrdio okvir unutar kojeg sami razvijaju dinamiku.

Neuobičajenu vrstu subverzivnosti donosi premijerno prikazan kratki film “Zavjet” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2022.) Mladena Ivanovića. Na prvi pogled autor neangažirano kontrastira sliku i naraciju, koja je pak destilirani oblik nacionalističkog diskursa i samim time dovoljno uznemirujuća. Pritom slike zapuštenosti ilustriraju šizofreni moment u pozadini istih ideologija. Večer je završila još jednom hrvatskom premijerom, filmom “War Is Over” (Stefano Obino Productions / Nukleus film / Jaako dobra produkcija; 2021.) Stefana Obina. Iako još jedan u nizu filmova bliskoistočne tematike, Obino pravi razliku forsirajući svakodnevicu raseljenih ljudi unutar kampova. Iako korektan opservacijski film, teško je nakon više od desetljeća eksploatacije bliskoistočne situacije i hiperinflaciji produkcija, film označiti kao bitan u odnosu na one srodne. Danas, kad u javnost sve češće izbijaju disonantni tonovi (zlo)namjernih interpretacija i heterogenih agendi provođenim kroz dokumentarce, svaka nova tematizacija zaziva promišljen pristup koji u obzir uzima navedene korelacije.

Današnji dan nastavlja po zacrtanom planu, a koji funkcionira baš zbog neupadanja u zamku pretjerane ambicioznosti u kojoj kvaliteta ustupa pred kvantitetom. Sljedećih će se dana program dinamizirati, donoseći nam uvide u živote radnika na više fronti, počevši s najavljenom tribinom koja se tiče svih prisutnih, “Fair pay i radni uvjeti u kulturi”.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Dokunet podcast #2: Damir Markovina i Ivan Ramljak

U našem drugom podcastu ugostili smo redatelje Damira Markovinu i Ivana Ramljaka.

Silvestar Kolbas: “Živimo u kulturi uspjeha i ljudi u pravilu ne vole pokazivati svoje slabosti”

Silvestar Kolbas je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji dokumentarni film, "Naša djeca" (Factum, 2024.).

“Dont Look Back” – Začetak autorske rock dokumentaristike

U prvom tekstu serije eseje "Rockdocs" pišemo o filmu "Dont Look Back" (1967) američkog autora D.A. Pennebakera.

Preminuo Morgan Spurlock

U četvrtak je od posljedica raka u 53. godini preminuo američki redatelj, scenarist i producent Morgan Spurlock.

17. Subversive Film Festival: “Zemlja za nas” – Bez motike nema kruha

"Zemlja za nas", cjelovečernji prvenac Karle Crnčević, otpočinje razmjerno tajanstveno, sugerirajući ulazak u kakav svijet misterija...

“Crna kutija: Dnevnici” Shiori Ito najbolji dokumentarni film 17. Subversive Film Festivala

Svečanom dodjelom nagrada "Wild Dreamer Dragan Rubeša", u subotu je završeno sedamnaesto izdanje Subversive Film Festivala.

17. Subversive Film Festival: “Soundtrack za državni udar” – (De)džezifikacija Konga

"Soundtrack za državni udar" (2024) je impresivan film koji se može uvrstiti među najviša dostignuća svetske dokumentaristike tekuće dekade.

Zlatna palma za film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića!

Igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film 77. Cannesa!

17. Subversive Film Festival: “Moj ukradeni planet” – Nakon revolucije

"Moj ukradeni planet" sjetan je film, natopljen s mnogo gorčine, jer je autorica u svojoj domovini Iranu provela više od četrdeset godina.

17. Subversive Film Festival: “Stanari” – Tri sprovoda i dva štrajka glađu

"Stanari" / "The Flats" (2024) Alessandre Celesije, usmjereni su na posljedice Nevolja (The Troubles / Na Trioblóidi), kako ih zovu u Irskoj.