PočetnaIntervjui"Od početka nas je vodila ideja rušenja stereotipnog prikaza 'žena koje rade muške poslove'"

“Od početka nas je vodila ideja rušenja stereotipnog prikaza ‘žena koje rade muške poslove'”

|

Seriju intervjua prije početka skorašnjeg jubilarnog, 20. Liburnia Film Festivala, nastavljamo s autorima kratkometražnog dokumentarnog filma “Izvorni sjaj” (Level 52, 2022.). U njemu redatelji Bianca Dagostin (Pula, 1989.) i Toni Juričić (Pula, 1990.) prate četiri restauratorice koje vraćaju izvorni sjaj (austrougarskim) građevinama u Rijeci, dok pobliže pratimo njihov zanimljiv posao koji više smatraju pozivom te predrasude s kojima se susreću kao žene koje rade muški posao. Eni, Andreu, Katarinu i Niku upoznajemo upravo za vrijeme obnavljanja povijesno važnog Željezničkog kolodvora u Rijeci, izgrađenog od strane Austro-Ugarske potkraj 19. stoljeća.

Bianca Dagostin 2011. godine je diplomirala produkciju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, magistrirala Film, televiziju i multimedijalnu produkciju na Sveučilištu u Bologni tri godine kasnije. Radila je na lokalnoj TV Istri, a sada obavlja posao producentice za Level 52. Kao što nam govori, od samih početaka se vidjela iza kamere u organizaciji, a kao producentici joj je posao da ponekad pritisne redatelje kad su u pitanju rokovi. “Izvorni sjaj” joj je, govori, zanimljiv izlet u režiju, idealan kako bi upoznala i ostale procese vezane za filmsko stvaralaštvo. Svojeg redateljskog partnera Tonija Juričića znala je, pak, iz viđenja, s obzirom na to da su oboje odrasli u Labinu. Ozbiljnije su počeli surađivati upravo u produkcijskoj kući Level 52.

Juričić je trenutno na stipendističkom doktorskom studiju na Sveučilištu Durham u Engleskoj (Wolfson Postgraduate Scholarship in the Humanities). Prije toga je preddiplomski studij završio u Rijeci, na Odsjeku za Kulturalne studije pri Filozofskom fakultetu; diplomski studij Komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u brojnim književnim časopisima, nešto i u filmskim (Hrvatski filmski ljetopis), režirao kratkometražne filmove (tri amaterska filmska ostvarenja koja je snimio s prijateljem i koje je zbog starog laptopa bila lutrija exportati, kaže), kao i nekoliko glazbenih spotova (Barbari, NLV, BluVinil…).

Toni, Bianca, kako ste došli do ideje za “Izvorni sjaj”?

Toni Juričić: “Evo pred neki dan je bila godišnjica rađanja ideje. Protagonisticu Eni poznajem – Labinština je ipak mala, tu se svi znamo – već duži niz godina i naletio sam na članak o ženskim restauratoricama koje, eto, otvaraju pive i zvižde prolaznicima. Naravno, komentari su bili dosta seksistički – tko bi rekao? – i jednostavno se pojavila ideja da bi se mogla prikazati prava slika njihovog (radnog) života. Dok sam članak pročitao pred nekoliku godina i jednostavno napisao restauratorice dox u bilježnicu sa svim projektima i bilješkama, prošle godine se ta ideja javila baš onako – pravo filmski. Jutro. Pub. Sjever Škotske, najsjevernoistočniji dio britanskog otoka. Misliš o svemu i svačemu. Za par dana putuješ doma. I odjednom, vidiš vijest o željezničkom kolodvoru. Vidiš Eni i njenu ekipu. I ništa, olovka u ruke i razvijaj ideju. Dođi doma. Javi se ekipi iz Level 52. Javi se Eni. Svi su za. Odlično. Kotačići se pokreću. Projekt se piše i u konačnici, projekt je financiran od Strane HAVC-a i Grada Rijeke bez čije se podrške ‘Izvorni sjaj’ ne bi mogao snimiti. O snimanju može više reći Bianca pošto sam u tom trenutku bio u Engleskoj. Ona je ta koja je vodila najzahtjevniji dio režije i koja je svojom komunikativnošću i otvorenošću dala osobni pečat filmu.”

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Izvorni sjaj"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Izvorni sjaj”

Bianca Dagostin: “Prvi dan na setu će mi zauvijek ostati u pamćenju. I prije smo komunicirali s Eni, ali taj prvi dan imala sam osjećaj da sam ih tek upoznala i otkrila njihov svijet. I to mi je zapravo bila misao da kroz film upoznam gledatelje s njihovim načinom razmišljanja i njihovim svijetom. Svaki njihov korak bio mi je zanimljiv i nekako sam ga htjela uključiti u priču. Snimili smo puno zanimljivog materijala i zahvaljujem se direktoru fotografije Mateu Jurčiću koji je odradio vrhunski posao. Kolodvor je zbilja fotogenična lokacija i nekako je svaki kut bio zanimljiv. Film smo pokazali protagonistima i po njihovim reakcija rekla bih da im se svidio, tako da sad čekamo što će publika reći.”

Koliko vam je ovim filmom bilo bitno rušiti rodne stereotipe?

T.J.: “Od početka nas je vodila ideja rušenja stereotipnog prikaza žena koje rade muške poslove. Ona je ostala okosnica tijekom snimanja i trajanja filma. Jer, naše protagonistice ne rade muške poslove, već obavljaju fizički i psihički zahtjevni posao restauracije. Istina, ljudima je bilo čudno vidjeti žene na skelama kako nose vreće od 25 kg cementa, kao i da nose kombinezone dok rade. Najviše me ipak razveselila činjenica da je općenito sve manje komentara, što može samo značiti – barem se nadam – da su ljudi shvatili kako i žene mogu raditi poslove tradicionalno rezervirane za muškarce. Također, kroz razgovor s restauratoricama, shvatili smo koliko taj posao uzima ali i daje, koliko on vremenski utječe na njihov društven život te koliko ga također poboljšava. Tako da je ovo film i o restauraciji, o procesu vraćanja izvornog sjaja zapuštenim građevinama.”

B.D.: “Slažem se da je ovo film o restauraciji. Obično se filmovi koji uključuju ženske likove etiketiraju kao ženski filmovi i ženske tematike. Ali ovo je prvenstveno film o jednom specifičnom zanimanju. U vremenima kada sve radimo brzo, kada je sve instantno i nema dubine, prikazujemo rad koji traje dugo, koji obnavlja nešto postojeće i vrlo je društveno i kulturno važan. I sama sam prije ovog filma znala komentirati kako je moguće da se neki objekti obnavljaju godinama. Sada kada sam pobliže upoznala restauratorski posao i vidjela koliko je potrebno truda da se nešto odradi kvalitetno, sve razumijem i više cijenim.”

U filmu doznajemo da se studiranja restauratorskog smjera prihvaćaju uglavnom žene. Zašto je tome tako po vašem mišljenju?

T.J.: “Vjerojatno jer kao što se rad na skelama smatra muškim, tako se možda restauracija u teoriji smatra ženskim. Na spomen restauracije ljudi – barem koliko sam saznao kroz razgovor s osobama koje nisu upućene u posao – većinom dobiju suprotnu sliku onoga što je ona zapravo. Mislim da kad netko čuje riječ restauracija, da u tom trenutku ne vidi skele, cement i fizički napor, već stereotipnu sliku restauriranja skupocjenog portreta dok u pozadini svira klasična glazba.”

B.D.: “Pored težeg fizičkog rada, restauracija obuhvaća i onaj fini ručni. Tako da to možda jest nešto što inače više leži ženama, ali ne mora nužno značiti. Takav rad na neki način može bit i pomalo meditativan – kako su rekle protagonistice, omogućuje im da budu sa svojim mislima. I sam je film možda preuzeo dio toga, pa dužim kadrovima ručnog rada polako stavlja gledatelje u pomalo u meditativno stanje.”

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma "Izvorni sjaj"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Izvorni sjaj”

Vaše protagonistice svoj posao gotovo da smatraju pozivom, pune ljubavi za restauraciju. Čak i u trenucima opravdanog vremena za pauzu one često nastavljaju raditi.

T.J.: “Tako je. To nas je najviše privuklo da realiziramo ovaj projekt. Ovo nije njihov posao, već njihov život. Kolege su njihova obitelj. Kolodvor, a i druga mjesta na kojima obavljaju restauracije, postaje njihov mali svemir, njihov privremeni dom iz kojeg se sele jednom kad je posao završen.”

B.D.: “Kako kaže Eni u filmu: ‘Ovo su dani za mene’. Mislim da ta rečenica sve govori. Ja im svakako čestitam na obnovi kolodvora i mislim da su napravili lavovski posao. Svaki put kad dođem u Rijeku divim se njihovom radu i kolodvoru.”

Znate li možda kako zapravo teče proces neke restauracije, od početka do kraja – postoje li natječaji, direktne pogodbe, konkretni kriteriji? Kojim projektima se daju najveći prioriteti? U Hrvatskoj vjerojatno i nedostaje sredstava za restauraciju svih potrebnih građevina?

T.J.: “Na ovo pitanje ne mogu baš detaljno odgovoriti. Mi smo se više fokusirali na njihove dijelove živote i praktički zanemarili taj dio kako se dolazi do projekta. Ono što znam – sigurno je da se raspišu natječaji na koje kompanije šalju svoje ponude, pa se tako odlučuje tko će restaurirati građevinu.”

B.D.: “Ima puno koraka: počinje s istraživanjem i planiranjem, pa kasnije dođe faza izvedbe. Kako smo doznali od protagonistica, baš kod kolodvora su dosta vremena potrošili na istraživanje kako čistiti ornamente. Svaki materijal zahtijeva drugačiji pristup i neke stvari je moguće ustanoviti jedino principom pokušaj-pogreška. Također, moguće je raditi više procesa istovremeno; netko radi čišćenje, drugi već na drugom djelu rade premaz. Sveobuhvatno gledajući, restauracija je jako složen proces za koji je potrebno puno resursa i vremena.

Za kraj, hoćemo li uskoro gledati nove filmsko-režijske avanture Tonija Juričića i Biance Dagostin?

T.J.: “Nešto se opasno i vatreno kuha, ali to je još zakriveno velom tajne.” (smijeh)

B.D.: “Ja sam trenutno uzela pauzu od filmske produkcije. Želja mi je malo se odmaknuti, kako bih se mogla kasnije vratiti svježa u nove projekte. Ali poznajući sebe, mislim da neću puno odmarati i da će novi film doći prije planiranog.”


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Hrvatski dokumentarni film – od informativnog do zagonetnog (I): Informacija

U ovom nizu tekstova kušali bismo ponuditi kraći, brzopotezni pregled skretanja hrvatskog dokumentarnog filma "od informativnog do zagonetnog".

U KIC-u retrospektiva filmova austrijske slikarice Marije Lassnig

U sklopu programa "Film XX*" u srijedu 30. listopada u 19 sati, u KIC-u će se održati retrospektiva filmova slavne austrijske slikarice Marije Lassnig.

“Sanjalice” Vladimira Petrovića najbolji film 18. DORF-a

"Sanjalice" (2024) srpskog autora Vladimira Petrovića, proglašene su najboljim film 18. Festivala dokumentarnog rock filma - DORF-a.

“Holy Redemption” sutra na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Holy Redemption" Joséa Carlosa Soaresa, Tanjua Şahina i Aslıhan Eker Çakmak, sutra će se emitirati na programu Al Jazeere Balkans.

18. DORF: “Grandpa Guru” – Površan pogled u mnoštva

Osim što govori životnu priču i karijerni put svog nedvojbeno karizmatičnog subjekta, "Grandpa Guru" pokazuje i neka lica od mnoštva koja žive u Jevđeviću.

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 28. Ji.hlavi, 67. DOK Leipzigu i 37. IDFA-i

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata bit će prikazano u sklopu uglednih europskih festivala: 28. Ji.hlave, 67. DOK Leipziga i 37. IDFA-e.

Riječka premijera dokumentarca “Grandpa Guru” u Art-kinu

Riječka premijera dokumentarnog filma "Grandpa Guru" (2024) Silvija Mirošničenka održat će se sutra u Art-kinu Croatia.

7. AJB DOC: Tvorba medijske slike

Osvrt na natjecateljski program 7. Festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans (AJB DOC), koji se u Sarajevu održavao od 13. do 17. rujna.

“Našoj djeci” Silvestra Kolbasa Nagrada publike 33. Dana hrvatskog filma

Dokumentarni film "Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa osvojio je Nagradu publike na 33. Danima hrvatskog filma.

Toni Šarić: “Nekad imam osjećaj da sam proživio najmanje četiri života”

Pred nama je "punoljetni" Festival dokumentarnog rock filma - DORF, kojeg već tradicionalno najavljuje njegov direktor, Toni Šarić.