PočetnaRecenzije19. Liburnia Film Festival: "Nulti krajolik" - Apokalipsa danas

19. Liburnia Film Festival: “Nulti krajolik” – Apokalipsa danas

|

U razgovoru Hrvoja Krstičevića s Brunom Pavićem, objavljenom na ovim stranicama, vezanom uz “Nulti krajolik” (Kazimir, 2020.), redatelj kaže da mu je jedan od mentora na radionici Ex Oriente u Pragu, gdje je film razvijan, rekao kako se ne mora opterećivati davanjem informacija, da film čak ne mora uopće biti jasan ako gledatelj uživa u slici i zvuku. Nejasnost dokumentarnih filmova u posljednjem je razdoblju uistinu uzela maha i postala jedan od principa ili putova priopćavanja i komunikacije u toj umjetničkoj grani. Iako u mogućem sukobu s uvriježenim poimanjem slikopisnog dokumentiranja (dokument kao precizna informacija) ta navada novijeg doba sama po sebi niti je mana, niti vrlina. Već, kao i svaki drugi redateljski izbor i postupak, istraživačka mogućnost kojom se podjednako može dobaciti do novih sfera ili podbaciti ispod ravni uobičajenih standarda. Vjerojatno nema upute ni modela koji će zajamčiti da će gledatelj uživati u slici i zvuku, a isto tako neće svi gledatelji uživati u istom. Što ovoga ushiti, onomu može biti posve nezanimljivo.

U tom postavu neizbježnog upliva subjektivnosti, gore potpisani drži da je Pavić u “Nultom krajoliku” – iako dokumentaristički nemalo nejasan – dosegao do iznimne dojmljivosti, što gdjekad priziva čak i imaginarije kakvima su znali zanositi velikani poput Michelangela Antonionija, Ingmara Bergmana ili Andreja Tarkovskoga. Mješavina mističnog i realističnog u praćenju aktivnosti oko ruiniranih priobalnih industrijskih postrojenja, prašnomaglovito će dozvati antonionijevske prikaze urbanih pustara (“Crvena pustinja”), a impresivna, kao izmišljena scenografija golih, pougljenjenih, crnih stabala urešenih bijelim voćkama i cvjetovima otržaka plastike oko golemog, vjetrovitog smetlišta, ječi jezom (post)apokaliptičke Bergmanove onostranosti (“Vučje doba”, “Sramota”, “Tišina”), nedokučivosti, izvanprisutnosti “Stalkera” (1979) ili kojeg drugog mekog klesanja u vremenu Andreja Tarkovskog.

Je li autoru tako što bilo na umu ili ne, nije presudno, a u tom kontekstu možda valja zamijetiti da je, različito od gore navedenih bardova, poklonika dugih i složenih pokreta kamere, Pavić svoje djelo sastavio (gotovo) isključivo od statičnih kadrova. Estetski pomno uobličenih, što je cjelinu – prikaz rugobnoga u oku ugodnom ruhu, mada nikad u vedrim, živim bojama – osnažilo tihom unutarnjom napregnutosti. Iako ih je kroz izrez i zagasitopepeljaste valere snimateljice Andreje Kaštelan zamamno gledati, nakarade devastacije i zapuštenosti ostaju odbojnima, možda i više negoli da su snimljene kao samo ružne. Ostvaren u tempu sporoga filma, u tijesnom dosluhu s vrsno oblikovanom zvučno-glazbenom slikom Vjerana Šalamona, u nadahnutoj suradnji s montažerima Slobodanom Jokićem (Danom Okijem) i Draganom Đokićem, “Nulti krajolik” odvija se u razmjerno rahlim, istovremeno precizno oblikovanim epizodama. Isprva vazda zagonetnim, nikad do kraja zaokruženim, što taloženjem i dopunjavanjem tvore težak, kaljav kolaž odsječka života u primorskom kraju koji – kao ni mnogo toga – u filmu nije imenovan. A riječ je o Kaštelanskom zaljevu, čije se prirodne divote još naslućuju kroz slojeve zatiranja civilizacijskim napretkom.

U “Nultom krajoliku” dokumentarno i eksperimentalno nerazdruživo se prožimaju, naslućuje se i ponešto igranoga (Pavić ga u razgovoru potvrđuje), jedva se izgovara poneka riječ, malo je i pisanih.

U “Nultom krajoliku” dokumentarno i eksperimentalno nerazdruživo se prožimaju, naslućuje se i ponešto igranoga (Pavić ga u razgovoru potvrđuje), jedva se izgovara poneka riječ, malo je i pisanih. Pitanje o tomu koliko takav nejasan film može doprinijeti mogućem rješavanju nevolja, povlači i pitanje o tomu može li to učiniti i najjasniji društveno-angažirani film. U rijetkom trenutku što bilježi izgovorenu riječ, prosvjednik protiv zagađenja na novinarevo pitanje: “Što očekujete?” odgovara: “Ništa.” Ali svejedno prosvjeduje. Iz svega viđenoga očito je da su filmaši duboko zgroženi onime što prikazuju, a dvojba u domete slikopisnog aktivizma možda je predočena završetkom u kojem otac s dvoje djece prašnjavim putom odlazi od kamere, u zalazak Sunca. Kao u nekim filmovima Charlieja Chaplina, koji time uglavnom sugerira sretan svršetak skitničinih nezgoda. Pavićeva se inačica sutonskog hepienda, međutim, ne doima oplahnutom niti iluzijom vjere i nade u boljitak. Ali svejedno je zabilježio.

"Nulti krajolik"
Scenarij i režija: Bruno Pavić
Producent: Ivan Perić
Direktorica fotografije: Andrea Kaštelan
Montaža: Slobodan Jokić (Dan Oki) i Dragan Đokić
Glazba: Vjeran Šalomon
Produkcija: Kazimir
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 71 minutu

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Treće izdanje Cherry Pop Festivala od 21. do 23. studenog

Treće izdanje Cherry Pop Festivala održat će se od 21. do 23. studenog u zagrebačkom Dokukinu KIC i Pogonu.

U tijeku prijave za prvi “Flame.In”

U tijeku su prijave za premijerni "Flame.In" - razvojni laboratorij za prve dugometražne dokumentarne filmove.

Hrvatski dokumentarni film – od informativnog do zagonetnog (II): Poetizacija

Rani filmovi druge, poslijeratne, nove, komunističko-socijalističke Jugoslavije ponajprije su bili sredstvo za izricanje parola, doktrina, direktiva vlasti.

Estetika traganja

Serija eseja "Političnost estetike dugog kadra" u sklopu četvrte sezone "Dokulture", fokusirana je na karakteristike opservacijskog filma sporog ritma.

Hrvatski dokumentarni film – od informativnog do zagonetnog (I): Informacija

U ovom nizu tekstova kušali bismo ponuditi kraći, brzopotezni pregled skretanja hrvatskog dokumentarnog filma "od informativnog do zagonetnog".

U KIC-u retrospektiva filmova austrijske slikarice Marije Lassnig

U sklopu programa "Film XX*" u srijedu 30. listopada u 19 sati, u KIC-u će se održati retrospektiva filmova slavne austrijske slikarice Marije Lassnig.

“Sanjalice” Vladimira Petrovića najbolji film 18. DORF-a

"Sanjalice" (2024) srpskog autora Vladimira Petrovića, proglašene su najboljim film 18. Festivala dokumentarnog rock filma - DORF-a.

“Holy Redemption” sutra na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Holy Redemption" Joséa Carlosa Soaresa, Tanjua Şahina i Aslıhan Eker Çakmak, sutra će se emitirati na programu Al Jazeere Balkans.

18. DORF: “Grandpa Guru” – Površan pogled u mnoštva

Osim što govori životnu priču i karijerni put svog nedvojbeno karizmatičnog subjekta, "Grandpa Guru" pokazuje i neka lica od mnoštva koja žive u Jevđeviću.

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 28. Ji.hlavi, 67. DOK Leipzigu i 37. IDFA-i

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata bit će prikazano u sklopu uglednih europskih festivala: 28. Ji.hlave, 67. DOK Leipziga i 37. IDFA-e.
Scenarij i režija: Bruno Pavić<br> Producent: Ivan Perić<br> Direktorica fotografije: Andrea Kaštelan<br> Montaža: Slobodan Jokić (Dan Oki) i Dragan Đokić<br> Glazba: Vjeran Šalomon<br> Produkcija: Kazimir<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 71 minutu19. Liburnia Film Festival: "Nulti krajolik" - Apokalipsa danas