“Tuškanac u gostima” travanj privodi kraju jednim od najistaknutijih primjera eksperimentalnog filma u suvremenoj kinematografiji – bezvremenskom Trilogijom Qatsi, koju potpisuje američki redatelj Godfrey Reggio. Kroz impresivne vizualne prikaze prirode i urbanih sredina, minimalnu uporabu dijaloga i hipnotizirajuću glazbu Philipa Glassa, trilogija “Qatsi” potiče gledatelje na introspekciju i razmišljanje o suštinskim pitanjima ljudskog postojanja u 21. stoljeću.
Ciklus je moguće pogledati od 26. do 28. travnja u zagrebačkom MM Centru, a sve projekcije počinju u 20 sati. Prije projekcije filma “Koyaanisqatsi: Život izvan ravnoteže” / “Koyaanisqatsi” (1982), 26. travnja, redatelj Dan Oki održat će uvodnu riječ o filmovima Trilogije.
Istražujući implikacije modernog života, trilogija povlači niz gorućih tema: od urbanizacije i čovjekove želje za kontrolom prirodnih sila, preko pitanja o homogenizaciji kultura i gubitku lokalnih identiteta uslijed globalizacije do prikaza industrijskih procesa, digitalne tehnologije i posljedica potrošačke kulture.
Nazivi triju sastavnih remek-djela potječu iz jezika Hopi, istoimenog autohtonog indijanskog plemena nastanjenog na teritoriju Sjeverne Amerike. Qatsi znači život, a prefiksi sugeriraju odnose koji se u filmu istražuju kroz jedinstvenu vizualnu i glazbenu naraciju koja graniči s gotovo transcendentnim motivima.
“Koyaanisqatsi: Život izvan ravnoteže” filmski je kamen temeljac bavljenja ekologijom koji je podržao i Francis Ford Coppola. Takozvana apokaliptična vizija opisuje se kao esej o srazu dvaju različitih svjetova – urbanog života i tehnologije s jedne strane te prirodnog okoliša s druge.
“Powaqqatsi: Život u tranziciji” / “Powaqqatsi” (1988) prati konflikt u zemljama Trećeg svijeta, kritizirajući dominaciju moćnih država nad nerazvijenima i onima u razvoju, pritom slaveći dostojanstvo rada.
“Naqoyqatsi: Život kao rat” / “Naqoyqatsi” (2002) završni je dio trilogije koji demonstrira društvenu tranziciju od prirodnog okoliša do onog zasnovanog na tehnologiji. Sam Reggio proces rada na filmu nazvao je “virtualnim kinom”, u kojem je naglasio fenomene kao što su globalizacija, konzumerizam, virtualna stvarnost i digitalna revolucija.
