Najveći svjetski festival dokumentarnog filma, nizozemska IDFA, javnosti je polako počeo otkrivati programske adute svojeg 31. izdanja koje će se u Amsterdamu održati od 14. do 25. studenoga. I dok čekamo objavu natjecateljskog programa, jučer smo saznali dio onog popratnog, točnije četiri programske cjeline s ukupno 86 filmova.
Programska sekcija Best of Fests okuplja istaknute dokumentarce s međunarodnih festivala u tekućoj godini, a među 34 filma mjesto u ovom dijelu programa pronašla su i tri ostvarenja iz Lijepe naše, točnije jedno čistokrvno hrvatsko te dvije manjinske koprodukcije. Nakon brojnih domaćih i inozemnih hvalospjeva (Posebno prizanje Visions du Réela, Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film Sarajevo Film Festivala) te kandidature za europski dokumentarni film godine, “Srbenka” (Restart, 2018.) Nebojše Slijepčevića završila je i na najvećoj svjetskoj doku-filmskoj smotri.
U istom programskom bracketu IDFA-ina publika gledat će i dvije hrvatske manjinske koprodukcije, “Chris the Swiss” (Nukleus Film, 2018.) Švicarke Anje Kofmel te “U slučaju rata” / “When the War Comes” / “Až přijde válka” (Hulahop, 2018.) Čeha Jana Geberta. Regionalna dokumentaristika u Best of Festsu zastupljena je s filmom “4 godine u 10 minuta” (2018) srpskog autora Mladena Kovačevića o otkrivanju sadržaja zagonetnih video-kaseta koje su sedamnaest godina skupljale prašinu. Program Paradocs, pak, za filmove inovativne umjetničke forme, obogatit će film Bojane Radulović, “Separation, Vivid Dreams” (2018), u kojem se redateljica vraća na rodnu crnogorsku grudu nakon punih sedamnaest godina.
Ukoliko ste propustili vijest od prije nekoliko dana, podsjetnik da je u program Me (Ja), koji istražuje osobne povijesti samih autora, ušao još jedan dokumentarac s hrvatskim predznakom. “Soba bez pogleda” (1997) Bjelovarčanke Rade Šešić govori o autoričinu napuštanju domovine i početku novog života u inozemstvu, dok je sam film već bio prikazan na IDFA-i prije 21 godinu.
