Naj-listeDokumentarni.net: Najbolji dokumentarni filmovi 2016. godine

Dokumentarni.net: Najbolji dokumentarni filmovi 2016. godine

|

Nakon izbora najboljih hrvatskih dokumentarnih filmova u 2016. godini, red je došao i na rekapitulaciju svjetske nefikcijske produkcije u proteklih 365 dana. Četvrti put zaredom portal Dokumentarni.net oformio je stručni panel ili mini-žiri kako vam drago, s pojedinačnim zadatkom isticanja kreme svjetskog dokumentarizma u godini iza nas. Ukoliko se radilo o starijim ostvarenjima, jedini uvjet bio je njihovo prikazivanje na nekom od prošlogodišnjih festivala.

Po prvi puta svoje najbolje filmove za našu godišnju listu izabrao je ugledni filmski kritičar Dragan Rubeša, dok već uobičajena Naj-dokumentarci mjesta popunjavaju redateljica, filmska kritičarka i programska selektorica DOKUarta i Sarajevo Film Festivala, Rada Šešić; programski selektor i urednik festivalskog kataloga Međunarodnog filmskog festivala Cinema City, Petar Protić te producent Restarta, direktor i selektor Liburnia Film Fetivala, Oliver Sertić.

Unificiranog stava o najboljem dokumentarnom djelu 2016. godine, posve predmnijevano zbog raznoraznih razumljivih faktora, nije bilo. Određeni kvalitativni uzorci ipak su isplivali na površinu. Tako je pobjednik Berlinalea, “Gori more” / “Fire at Sea” / “Fuocoammare” (2016) Gianfranca Rosija našao mjesto na dvije liste. Ista sudbina zadesila je Lozničin “Austerlitz” (2016), Manskijev “Close Relations” / “Rodnye” (2016), Glavonićevu “Dubinu dva” te (2016) “Communion” / “Komunia” (2016) Anne Zamecke.

Dokumentarci koji su na zapadnoj hemisferi izazvali ponajviše prašine – “O.J.: Made in America” (2016), “Weiner” (2016) i “Cameraperson” (2016) – raštrkano su se pojavili tek na dva godišnja izbora. Najviše ljubavi od našeg stručnog panela što se tiče hrvatskih dokumentarnih ostvarenja, pak, podareno je Factumovim produkcijama “Iza lica zrcala” (2016) Katarine Zrinke Matijević, odnosno “Dum spiro speru” (2016) Pere Kvesića.

Uvod je napravljen, a sada Vas prepuštamo istraživanju. Ovo su najbolji dokumentarni filmovi 2016. godine prema izboru gostujućeg kritičarskog panela portala Dokumentarni.net.

Foto: Saša Vagner
Foto: Saša Vagner

DRAGAN RUBEŠA

Dragan Rubeša (Opatija, 1956.) filmski je kritičar i novinar. Diplomirao je engleski i njemački jezik, a objavljuje tekstove u Novom listu, La Voce del Popolo, programskoj knjižici kina Tuškanac te na web stranici riječkog Art-kina Croatia, čiji je redoviti programski suradnik i voditelj različitih tribina.

Selektor je glavnog filmskog programa Subversive Film Festivala, autor knjige “Govor tijela – Zapisi o neholivudskom fillmu”, kao i dobitnik Nagrade “Vladimir Vuković” za filmsku kritiku 2002. godine.

1. “Šuma od koje su satkani snovi” / “The Woods Dreams Are Made of”“Le bois dont les rêves sont faits” (2015)

  • Režija: Claire Simon
  • Zemlje podrijetla: Francuska / Švicarska
  • Trajanje: 144 minute

Jednostavan, sirov i čist doks, oslobođen pomodnih hibridnih kontaminacija, koji uranja u zeleni otok tišine kao prihvatljivi oblik Izgubljenog raja; konkretnije, parišku park/šumu Bois de Vincennes kao prostor seksa, voajerizma, političkog okupljanja, ekologije i predaha od svakodnevnih aktivnosti. Tek u jednom trenu autorica koristi footage predavanja s Gillesom Deleuzeom, dok razgovara s njegovom kćeri. Esencijalni film kao pulsirajuća kartografija mjesta s ljudskom, političkom, erotskom i socijalnom dimenzijom.

2. “Rat Film” (2016)

  • Režija: Theo Anthony
  • Zemlja podrijetla: SAD
  • Trajanje: 82 minute

Sumanuti esej o povijesti Baltimorea kroz štakore i ljude koji ih vole, žive s njima i ubijaju ih. Film kao etnološka studija institucionaliziranog rasizma koji locira primitivne, neugodne privlačnosti čovjeka i štakora. Kako to u filmu naglašava jedan od njegovih aktera, “U Baltimoreu nikad nije bilo problema sa štakorima, već s ljudima”. Ili, kako uloviti štakora koristeći maslac od kikirikija, pureće meso, štap za pecanje ili palicu za baseball.

3. “Communion” / “Komunia” (2016)

  • Režija: Anna Zamecka
  • Zemlja podrijetla: Poljska
  • Trajanje: 72 minute

U Poljskoj kao zemlji uspravnici čiji je ministar obrane deklarirani neonacist, a narod do krvi izgulio koljena od dugotrajnog klečanja na mramornom crkvenom podu, Zamecka nam je kroz usta svog malog autističnog junaka kojeg sestra priprema za prvu pričest, istresla u face sve poljske (katotalibanske) gluposti. Ona je tu da mu na banani pokaže kako se uzima hostija. Ona će istrgnuti stranice na kojima njen brat piše o kraju Isusa i dinosaurima, kako na satu vjeronauka ne bi doživio neugodnosti. Isus vlada!

4. “Still Life”“Gorge coeur ventre” (2016)

  • Režija: Maud Alpi
  • Zemlja podrijetla: Francuska
  • Trajanje: 82 minute

Životinje dolaze noću. One ju osjećaju i bore se s njome. Prije no što svane dan, jedan neimenovani mladić, nazovimo ga Vergilije, odvodi ih u smrt, dok njegov pas Boston otkriva jezivi svijet koji nam se čini kao da se nikad neće zaustaviti. Francuske klaonice kao antiseptični i halucinantni prostor užasa i emocija. Trenutak u kojem Boston promatra janje, jedna je od najuznemirujućih i najemotivnijih sekvenci koje smo vidjeli u filmskoj 2016. A tu su i ljudi koji vjeruju da svijet pripada njima, a ne beštijama.

5. “Austerlitz” (2016)

  • Režija: Sergej Loznica
  • Zemlja podrijetla: Njemačka
  • Trajanje: 94 minute

Kompleksna ali i zajedljiva studija o odnosu suvremene kulture i svetosti jednog mjesta u kojoj svaka kompozicija kadra otkriva nove i sve dublje slojeve jednog paradoksa, u tenziji koju proizvode naši pokušaji da nešto naučimo od povijesti i nemogućnosti da je u potpunosti shvatimo. Veliki esej o granicama naše memorije i empatije u kojoj je prostor konclogora pretvoren u Gardaland. Selfie macht frei.

6. “Pjesnik na poslovnom putu” / “Poet on a Business Trip” / “Shi Ren Chu Chai Le” (2015)

  • Režija: Ju Anqi
  • Zemlja podrijetla: Kina
  • Trajanje: 103 minute

Današnji kineski film stalno je on the road. Putovanje jednog pjesnika po zabitima kineske pokrajine Xinjiang kao proces nastanka poezije. “Sve što dodirnem je stvarnost”, kaže njegov stih. Zamišljati o “krajevima svijeta”, družiti se s kamiondžijama i kurvama koje osjećaju “psihološku zbrku”.

7. “Mister Universo” (2016)

  • Režija: Tizza Covi, Rainer Fimmel
  • Zemlje podrijetla: Austrija / Italija
  • Trajanje: 90 minuta

Krotitelj lavova Tairo je nesretan jer mu je netko ukrao potkovu amulet nekad davno savijenu od strane Mister Universa, pa kreće u potragu za njime kako bi mu napravio novu. Eto nas opet u onom istom miljeu u kojem su autori ambijentirali prethodni film “La pivellina” (Mrvica). Što još uvijek ne znači da svaki talijanski film koji se bavi cirkusima mora automatski biti felinijevski. I da, Asia aka Mrvica je nanovo tu.

8. “Dum spiro spero” (2016)

  • Režija: Pero Kvesić
  • Zemlja podrijetla: Hrvatska
  • Produkcija: Factum
  • Trajanje: 52 minute

Poput portugalskog tandema Joaquim Pinto & Nuno Leonel (šifra: “E Agora? Lembra-me”) koji su s nama odlučili podijeliti najdublju intimu i suočiti nas s vlastitom bolešću, to čini i Kvesić, samo što u igri više nije AIDS, ali zato je tu neizbježni voljeni pas. I diktafon, upaljači, kava i kutija cigareta s prijetećom porukom “Pušenje ubija!”. Rekviziti bez kojih ovaj veliki film ne bi bio moguć.

9. “Liberami” (2016)

  • Režija: Federica Di Giacomo
  • Zemlje podrijetla: Italija / Francuska
  • Trajanje: 89 minuta

Sicilija zadojena praznovjerjem i plemenskihm ritualima, u kojoj se egzorcizam može izvoditi i putem mobitela. Zaboravimo Friedkina. Ovdje je u igri opsecena izgubljenost ljudske psihe u svojim nejekstremnijim i najgrotesknijim degeneracijama. Sotona nije daleko od nas. You’re gonna loose your soul, tonight.

https://www.youtube.com/watch?v=6BdTWzz2x0k

10. “This Little Father Obsession” (2016)

  • Režija: Sélim Mourad
  • Zemlja podrijetla: Libanon
  • Trajanje: 104 minute

Izazak iz ormara i junakovo suočavanje s ocem kojem on otkriva svoju homoseksualnost ispričana je iskreno, bez obzira na poneki nepotrebni teatralni i estetizirani odmak. No bilo je krajnje emotivno promatrati grupu kairskih gejeva kako nakon projekcije ovog libanonskog filma prikazanog na marginama Kairskog filmskog festivala, s autorom snimaju selfie. Nije im lako u Kairu i ovo je bila rijetka prilika da u mraku dvorane, promatrajući neke tuđe ali slične sudbine, osjete da nisu sami.

Best of the rest:

  • “300 Miles” | r.: Orwa Al Mokdad | Sirija, Libanon | 2016.
  • “Dans ma tête un rond point” | r.: Hassen Ferhani | Francuska, Alžir | 2015.
  • “Ta’ang” | r.: Wang Bing | Kina | 2016.
  • “The Challenge” | r.: Yuri Ancarani | Italija, Francuska, Švicarska | 2016.
  • “My Love, Don’t Cross That River” | r.: Mo-young Jin | Južna Koreja | 2014.
  • “Tales of Two Who Dreamt” | r.: Andrea Bussmann, Nicolás Pereda | Kanada, Meksiko | 2016.

Povezani tekstovi

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2023. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2023. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

[VIDEO] Najbolji srpski dokumentarni filmovi 2023. godine

Ovo su najbolji srpski dokumentarni filmovi 2023. godine po izboru filmologa i filmskog kritičara, Nikole Radića.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2022. godine

Što nam je donijela dokumentarna 2022.? Godinu je otvorila vijest o dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskom programu 33. Filmskog festivala u Trstu. Italiju su...

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Arsen Oremović: “‘Treći svijet’ je svojevrsna arheologija odnosa”

Arsen Oremović u svom posljednjem dugometražnom dokumentarcu "Treći svijet" (2025) približava kreativni proces legendarnog benda Haustor.

Sunčica Ana Veldić: “Ljudi se kroz odnos s mačkama otvaraju i puštaju me u svoj ambijent da bilježim kako žive i razmišljaju”

Na 23. Liburnia Film Festivalu svjetsku će premijeru doživjeti novi film Sunčice Ane Veldić, "O mačkama i ljudima" (3D2DAnimatori, 2025.).

78. Filmski festival u Locarnu: “Slet 1988” – Glič u fiskulturi

Iako nesumnjivo promišljen i zaokružen, "Slet 1988" Marte Popivode čini se prekratkim za dublje preispitivanje svih pomenutih odnosa.

Urušene riječi, razlomljene slike

Rithy Panh pisanju pristupa kao sredstvu upozorenja potencijalne publike na razmjere i lakoću atrociteta u ime pogrešno protumačenih ideala.

78. Filmski festival u Locarnu: “Koze!” – Pre i posle (i posle) uzvičnika

Novi film Tonćija Gaćine - "Koze" (KOMPOT / Melocoton Films; 2025.), prikazan je na 78. Filmskom festivalu u Locarnu.

23. Tabor New Frame Film Festival: Nespokoj po kontinentima

U tri natjecateljska programa 23. Tabor New Frame Festivala, održanog 4. i 5. srpnja, prikazano je 49 filmova svih rodova iz 32 zemlje.

78. Filmski festival u Locarnu: “Solitudes” – Na toplotnoj karti

Samoće u množini - sugeriše McKennin film "Solitudes" (2025) - ipak su manje usamljene od one u jednini, s velikim "S".

72. Pulski filmski festival: “Vude, ti si pobijedio” – Drug i gospodin

"Vude, ti si pobijedio" (2025) o Dušanu Vukotiću Vudu, sadrži znatnu količinu vrsno oblikovanih scena i zanimljivih motiva.

“Medo u šparogama” Ivana Grgura u programu 50. TIFF-a!

"Medo u šparogama" (Zagreb film, 2025.) redatelja Ivana Grgura ušao je u službeni program 50. Međunarodnog filmskog festivala u Torontu.

Poznat program 23. Liburnia Film Festivala

Ovogodišnji, 23. Liburnia Film Festival, održava se od 26. do 30. kolovoza na nekoliko lokacija u Opatiji.