PočetnaNaj-listeDokumentarni.net: Najbolji dokumentarni filmovi 2016. godine

Dokumentarni.net: Najbolji dokumentarni filmovi 2016. godine

|

Nakon izbora najboljih hrvatskih dokumentarnih filmova u 2016. godini, red je došao i na rekapitulaciju svjetske nefikcijske produkcije u proteklih 365 dana. Četvrti put zaredom portal Dokumentarni.net oformio je stručni panel ili mini-žiri kako vam drago, s pojedinačnim zadatkom isticanja kreme svjetskog dokumentarizma u godini iza nas. Ukoliko se radilo o starijim ostvarenjima, jedini uvjet bio je njihovo prikazivanje na nekom od prošlogodišnjih festivala.

Po prvi puta svoje najbolje filmove za našu godišnju listu izabrao je ugledni filmski kritičar Dragan Rubeša, dok već uobičajena Naj-dokumentarci mjesta popunjavaju redateljica, filmska kritičarka i programska selektorica DOKUarta i Sarajevo Film Festivala, Rada Šešić; programski selektor i urednik festivalskog kataloga Međunarodnog filmskog festivala Cinema City, Petar Protić te producent Restarta, direktor i selektor Liburnia Film Fetivala, Oliver Sertić.

Unificiranog stava o najboljem dokumentarnom djelu 2016. godine, posve predmnijevano zbog raznoraznih razumljivih faktora, nije bilo. Određeni kvalitativni uzorci ipak su isplivali na površinu. Tako je pobjednik Berlinalea, “Gori more” / “Fire at Sea” / “Fuocoammare” (2016) Gianfranca Rosija našao mjesto na dvije liste. Ista sudbina zadesila je Lozničin “Austerlitz” (2016), Manskijev “Close Relations” / “Rodnye” (2016), Glavonićevu “Dubinu dva” te (2016) “Communion” / “Komunia” (2016) Anne Zamecke.

Dokumentarci koji su na zapadnoj hemisferi izazvali ponajviše prašine – “O.J.: Made in America” (2016), “Weiner” (2016) i “Cameraperson” (2016) – raštrkano su se pojavili tek na dva godišnja izbora. Najviše ljubavi od našeg stručnog panela što se tiče hrvatskih dokumentarnih ostvarenja, pak, podareno je Factumovim produkcijama “Iza lica zrcala” (2016) Katarine Zrinke Matijević, odnosno “Dum spiro speru” (2016) Pere Kvesića.

Uvod je napravljen, a sada Vas prepuštamo istraživanju. Ovo su najbolji dokumentarni filmovi 2016. godine prema izboru gostujućeg kritičarskog panela portala Dokumentarni.net.

Foto: Saša Vagner
Foto: Saša Vagner

DRAGAN RUBEŠA

Dragan Rubeša (Opatija, 1956.) filmski je kritičar i novinar. Diplomirao je engleski i njemački jezik, a objavljuje tekstove u Novom listu, La Voce del Popolo, programskoj knjižici kina Tuškanac te na web stranici riječkog Art-kina Croatia, čiji je redoviti programski suradnik i voditelj različitih tribina.

Selektor je glavnog filmskog programa Subversive Film Festivala, autor knjige “Govor tijela – Zapisi o neholivudskom fillmu”, kao i dobitnik Nagrade “Vladimir Vuković” za filmsku kritiku 2002. godine.

1. “Šuma od koje su satkani snovi” / “The Woods Dreams Are Made of”“Le bois dont les rêves sont faits” (2015)

  • Režija: Claire Simon
  • Zemlje podrijetla: Francuska / Švicarska
  • Trajanje: 144 minute

Jednostavan, sirov i čist doks, oslobođen pomodnih hibridnih kontaminacija, koji uranja u zeleni otok tišine kao prihvatljivi oblik Izgubljenog raja; konkretnije, parišku park/šumu Bois de Vincennes kao prostor seksa, voajerizma, političkog okupljanja, ekologije i predaha od svakodnevnih aktivnosti. Tek u jednom trenu autorica koristi footage predavanja s Gillesom Deleuzeom, dok razgovara s njegovom kćeri. Esencijalni film kao pulsirajuća kartografija mjesta s ljudskom, političkom, erotskom i socijalnom dimenzijom.

2. “Rat Film” (2016)

  • Režija: Theo Anthony
  • Zemlja podrijetla: SAD
  • Trajanje: 82 minute

Sumanuti esej o povijesti Baltimorea kroz štakore i ljude koji ih vole, žive s njima i ubijaju ih. Film kao etnološka studija institucionaliziranog rasizma koji locira primitivne, neugodne privlačnosti čovjeka i štakora. Kako to u filmu naglašava jedan od njegovih aktera, “U Baltimoreu nikad nije bilo problema sa štakorima, već s ljudima”. Ili, kako uloviti štakora koristeći maslac od kikirikija, pureće meso, štap za pecanje ili palicu za baseball.

3. “Communion” / “Komunia” (2016)

  • Režija: Anna Zamecka
  • Zemlja podrijetla: Poljska
  • Trajanje: 72 minute

U Poljskoj kao zemlji uspravnici čiji je ministar obrane deklarirani neonacist, a narod do krvi izgulio koljena od dugotrajnog klečanja na mramornom crkvenom podu, Zamecka nam je kroz usta svog malog autističnog junaka kojeg sestra priprema za prvu pričest, istresla u face sve poljske (katotalibanske) gluposti. Ona je tu da mu na banani pokaže kako se uzima hostija. Ona će istrgnuti stranice na kojima njen brat piše o kraju Isusa i dinosaurima, kako na satu vjeronauka ne bi doživio neugodnosti. Isus vlada!

4. “Still Life”“Gorge coeur ventre” (2016)

  • Režija: Maud Alpi
  • Zemlja podrijetla: Francuska
  • Trajanje: 82 minute

Životinje dolaze noću. One ju osjećaju i bore se s njome. Prije no što svane dan, jedan neimenovani mladić, nazovimo ga Vergilije, odvodi ih u smrt, dok njegov pas Boston otkriva jezivi svijet koji nam se čini kao da se nikad neće zaustaviti. Francuske klaonice kao antiseptični i halucinantni prostor užasa i emocija. Trenutak u kojem Boston promatra janje, jedna je od najuznemirujućih i najemotivnijih sekvenci koje smo vidjeli u filmskoj 2016. A tu su i ljudi koji vjeruju da svijet pripada njima, a ne beštijama.

5. “Austerlitz” (2016)

  • Režija: Sergej Loznica
  • Zemlja podrijetla: Njemačka
  • Trajanje: 94 minute

Kompleksna ali i zajedljiva studija o odnosu suvremene kulture i svetosti jednog mjesta u kojoj svaka kompozicija kadra otkriva nove i sve dublje slojeve jednog paradoksa, u tenziji koju proizvode naši pokušaji da nešto naučimo od povijesti i nemogućnosti da je u potpunosti shvatimo. Veliki esej o granicama naše memorije i empatije u kojoj je prostor konclogora pretvoren u Gardaland. Selfie macht frei.

6. “Pjesnik na poslovnom putu” / “Poet on a Business Trip” / “Shi Ren Chu Chai Le” (2015)

  • Režija: Ju Anqi
  • Zemlja podrijetla: Kina
  • Trajanje: 103 minute

Današnji kineski film stalno je on the road. Putovanje jednog pjesnika po zabitima kineske pokrajine Xinjiang kao proces nastanka poezije. “Sve što dodirnem je stvarnost”, kaže njegov stih. Zamišljati o “krajevima svijeta”, družiti se s kamiondžijama i kurvama koje osjećaju “psihološku zbrku”.

7. “Mister Universo” (2016)

  • Režija: Tizza Covi, Rainer Fimmel
  • Zemlje podrijetla: Austrija / Italija
  • Trajanje: 90 minuta

Krotitelj lavova Tairo je nesretan jer mu je netko ukrao potkovu amulet nekad davno savijenu od strane Mister Universa, pa kreće u potragu za njime kako bi mu napravio novu. Eto nas opet u onom istom miljeu u kojem su autori ambijentirali prethodni film “La pivellina” (Mrvica). Što još uvijek ne znači da svaki talijanski film koji se bavi cirkusima mora automatski biti felinijevski. I da, Asia aka Mrvica je nanovo tu.

8. “Dum spiro spero” (2016)

  • Režija: Pero Kvesić
  • Zemlja podrijetla: Hrvatska
  • Produkcija: Factum
  • Trajanje: 52 minute

Poput portugalskog tandema Joaquim Pinto & Nuno Leonel (šifra: “E Agora? Lembra-me”) koji su s nama odlučili podijeliti najdublju intimu i suočiti nas s vlastitom bolešću, to čini i Kvesić, samo što u igri više nije AIDS, ali zato je tu neizbježni voljeni pas. I diktafon, upaljači, kava i kutija cigareta s prijetećom porukom “Pušenje ubija!”. Rekviziti bez kojih ovaj veliki film ne bi bio moguć.

9. “Liberami” (2016)

  • Režija: Federica Di Giacomo
  • Zemlje podrijetla: Italija / Francuska
  • Trajanje: 89 minuta

Sicilija zadojena praznovjerjem i plemenskihm ritualima, u kojoj se egzorcizam može izvoditi i putem mobitela. Zaboravimo Friedkina. Ovdje je u igri opsecena izgubljenost ljudske psihe u svojim nejekstremnijim i najgrotesknijim degeneracijama. Sotona nije daleko od nas. You’re gonna loose your soul, tonight.

https://www.youtube.com/watch?v=6BdTWzz2x0k

10. “This Little Father Obsession” (2016)

  • Režija: Sélim Mourad
  • Zemlja podrijetla: Libanon
  • Trajanje: 104 minute

Izazak iz ormara i junakovo suočavanje s ocem kojem on otkriva svoju homoseksualnost ispričana je iskreno, bez obzira na poneki nepotrebni teatralni i estetizirani odmak. No bilo je krajnje emotivno promatrati grupu kairskih gejeva kako nakon projekcije ovog libanonskog filma prikazanog na marginama Kairskog filmskog festivala, s autorom snimaju selfie. Nije im lako u Kairu i ovo je bila rijetka prilika da u mraku dvorane, promatrajući neke tuđe ali slične sudbine, osjete da nisu sami.

Best of the rest:

  • “300 Miles” | r.: Orwa Al Mokdad | Sirija, Libanon | 2016.
  • “Dans ma tête un rond point” | r.: Hassen Ferhani | Francuska, Alžir | 2015.
  • “Ta’ang” | r.: Wang Bing | Kina | 2016.
  • “The Challenge” | r.: Yuri Ancarani | Italija, Francuska, Švicarska | 2016.
  • “My Love, Don’t Cross That River” | r.: Mo-young Jin | Južna Koreja | 2014.
  • “Tales of Two Who Dreamt” | r.: Andrea Bussmann, Nicolás Pereda | Kanada, Meksiko | 2016.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. Human Rights Film Festival: “Mladost (Teška vremena)” – Oda suvremenom (kineskom) radništvu

Wangova Kina u "Mladost (Teška vremena)" predstavlja stvarnost golemog dijela kineskog, ali i svjetskog stanovništva današnjice.

Nesvjesno, nevidljivo i ukradeno: Retrospektiva Kamala Aljafarija na 22. Human Rights Film Festivalu

Uzevši u obzir ideje koje pokreću Human Rights Film Festival od samog početka 2002. godine, bilo bi začuđujuće da se njegovo 22. izdanje nije u nekom obliku uhvatilo u koštac s aktualnim zbivanjima u području Gaze i Zapadne Obale.

22. Human Rights Film Festival: “Mačke iz Gokogu hrama” – Signali intuitivnog

Mačke su u filmu "Mačke iz Gokogu hrama" (2024) napokon punokrvne sudionice, a utjecaj izvanjskih momenata na mačju populaciju prva stepenica poduzetog istraživanja.

22. Human Rights Film Festival: “Riefenstahl” – Umjetnost i politika

"Riefenstahl" (2024) Andresa Veiela zauzima oštriji stav prema djelovanju filmašice Leni Riefenstahl u nacističkoj Njemačkoj.

Tri dokumentarca otvaraju novu godinu Dokukina KIC

Tri dokumentarna filma otvaraju novu godinu zagrebačkog Dokukina KIC.

22. Human Rights Film Festival: “TWST / Things We Said Today” – Simfonija velegrada

"TWST / Things We Said Today" (2024) njemačko-rumunjskog autora Andreja Ujice smješten je u 1960-e, u postojbinu tvista, SAD.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2024. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2024. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

Hrvatska premijera filma “Fiume o morte!” 8. veljače u Rijeci

Hrvatska premijera dokumentarno-igranog filma "Fiume o morte!" (2024) Igora Bezinovića održat će se u Rijeci 8. veljače.

Poetika puža

Posljednji tekst ovogodišnje "Dokulture" bavi se filmom "Kadence za vrt" / "The Garden Cadences" (2024) Dane Komljena.

Post-filmski svijet Ismaëla Joffroya Chandoutisa

Posljednji esej "Eksperimentalni glasovi u dokumentaristici" donosi tekst o inovativnom univerzumu nagrađivanog filmskog umjetnika Ismaëla Joffroya Chandoutisa.