PočetnaRecenzije19. Motovun Film Festival: "Gori more" - Rosijeva paralelna lampeduška stvarnost

19. Motovun Film Festival: “Gori more” – Rosijeva paralelna lampeduška stvarnost

-

Najveća ovogodišnja doku-ekskluziva 19. Motovun Film Festivala bez ikakve sumnje pripada filmu “Gori more” / “Fire at Sea”“Fuocoammare” (2016) Talijana Gianfranca Rosija, od kojeg smo već navikli na – ne uvijek i u svako doba dana i noći probavljivi – minimalistički slow paced opservatorij pristup svojim tematskim cjelinama.

Rosijev film o talijanskom otoku Lampedusa (sjetit ćete se i HRFF-ove “Lampeduse zimi” / “Lampedusa in Winter” Jakoba Brossmanna; 2015.), u Motovun stiže jašući na zlatnolavovskoj grivi 66. Berlinalea. Istini za volju, međutim, “More” prvenstveno treba promatrati iz rakursa pravog filma u pravo vrijeme i pokušaja ispiranja zakorenih mrlja Zapadnog grijeha, nego što se istinski radi o tektonskom djelu s moćima pomicanja svjetonazorskih, pa i strukovnih granica.

“Gori more” započinje prološkim telopom, zapravo servisno-informacijskim činjenicama bitnima za bolju kontekstualizaciju događaja i sudbina koji će se potom odmotati pred našim očima. Sedamdesetak kilometara od sjevernoafričke, odnosno 120 kilometara od one sicilijanske, smjestio se talijanski otočić Lampedusa. U proteklih dvadesetak godina lampeduškim kamenom prohodalo je oko 400 tisuća izbjegličkih duša, uglavnom iz ratom i neimaštinom poharanih afričkih država. Na tom nesigurnom i neizvjesnom vodenom putu, često i zauvijek jednosmjernom, život je, procjenjuje se, izgubilo petnaestak tisuća ljudi.

Rosi i u “Gori more” ne odustaje od svojih autorskih zaštitnih znakva poput pomno kalkuliranih ali nikad predugih statičnih kadrova, mañana tempa i odsustva involvirane emocije. Talijanovi kadrovi su kirurški čisti, gotovo dokufikcijski isplanirani, pa se kod gledatelja žednog direktne stvarnosti s kojom se može rukovati, može pojaviti opravdana doza nefiltrirane mrzovoljnosti.

“More” prati sličan, odsutno-činovnički uzorak rosijevske ambivalencije kojeg – bez obzira na bezličan pristup migrantskim sudbinama, neopravdano golijatovsku minutažu i poprilično style over substance samozadovoljstvo – ne smijemo lakonski otpisati kao u potpunosti razočaravajuće filmsko iskustvo.

Izbjegličku problematiku redatelj u prvoj trećini filma relativno periferno dotiče, izuzev potresnih radio-korespodencija između Obalne straže i izbjeglica na tonućim grobnicama koje lede krv u žilama. Rosiju je očigledno u početku bilo najvažnije apostrofirati gorući kontrast između domorodačkog života s očajnički ispruženim rukama prema uobičajenoj rutini (12-godišnji Samuel s praćkom i lijenim okom, lokalni DJ koji zaprima želje lokalnih staraca, troplan obiteljskog ručka i usputno čavrljanje…) i ljudi kojima se ta stvarnost sastoji od golog opstanka ispod zvijezda.

I Rosi to u svojoj očekivanoj rezerviranosti – radi maestralno, tjerajući nas, iako nikad daljinsko-upravljački izravno, da se suočimo s vlastitim razmaženim demonima kraljevski naslijeđenih beneficija; ostvarenima tek pukom geografskom srećom bolničkog osvanuća s ispravne strane Mediterana. Jesu li otočani već oguglali na konstantan priljev afričke mizerije, ili se Rosi, poante radi, svjesno i ciljano koncentrirao na paralelnu stvarnost izvan brodskih gabarita, nije posve jasno.

Bilo kako bilo, talijanski dokumentarist u svojim filmovima često preuzima ulogu Davida Attenborougha asfaltne stvarnosti, ne želeći narušavati fragilni ekosistem gostoljubivog domaćina. Rosi traži svoju verziju autentične svjesnosti pod miškom direktne, hladne laboratorijske opservacije; dokumentarne autopsije pače.

“More” prati sličan, odsutno-činovnički uzorak rosijevske ambivalencije kojeg – bez obzira na bezličan pristup migrantskim sudbinama, neopravdano golijatovsku minutažu i poprilično style over substance samozadovoljstvo – ne smijemo lakonski otpisati kao u potpunosti razočaravajuće filmsko iskustvo.

Dapače, Rosi u berlinskom trijumfu uz izvanrednu fotografiju gornjeg i donjeg lampeduškog krajolika, nudi i legitimno-neskriptirane bljeskove (iskusni doktor s knedlom u grlu opisuje iskustva s migrantima, migranti pjevaju o stravičnoj cijeni slobode…), koji zajednički, opet, prije svega stavljaju fokus na već isprofilirani filmski i umjetnički brend, daleko ispred aktivističko-senzibilizirajućeg poziva na djelovanje.

"Gori more" / "Fuocoammare"
Režija: Gianfranco Rosi
Godina proizvodnje: 2016.
Zemlje podrijetla: Italija / Francuska
Trajanje: 114 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

U Art-kinu predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma

U riječkom Art-kinu u utorak će biti organizirano predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma.

Dokukino KIC: Novi ciklus “Hall of Famea” i “20 dana u Mariupolju”

U zagrebačko Dokukino KIC između ostalog dolazi novi ciklus programa "Hall of Fame - vodič kroz povijest dokumentarnog filma".

Fantomske niti

U zagrebačkom Dokukinu KIC nedavno je održan program "Čile: Filmom protiv zaborava".

Hrvatski dokumentarci u Sloveniji i Rumunjskoj

Predstojećih dana i tjedana šest hrvatskih dokumentarnih filmova bit će prikazano na festivalima u Sloveniji i Rumunjskoj.

“Na Adamantu: Nitko nije savršen” Nicolasa Philiberta od 21. ožujka u hrvatskim kinima

U hrvatska kina od 21. ožujka dolazi dokumentarac "Na Adamantu: Nitko nije savršen" (2023) Nicolasa Philiberta.

“The Barber of Little Rock” – Banking while black

"The Barber of Little Rock" američkog redateljskog dvojca John Hoffman - Christine Turner, osvojio je ovogodišnjeg kratkometražnog doku-Oscara.

96. Oscari: Očekivani Zlatni kipić za “20 dana u Mariupolju” Mstislava Černova

U losanđeleskom Dolby Theatreu sinoć je održana 96. po redu svečana dodjela nagrade Oscar.

Otvorene prijave za treći “AJD Industry Days @ AJB DOC”

Otvorene su prijave za treći "AJD Industry Days @ AJB DOC", koji se održava u sklopu Festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans.

Ususret Oscarima u Dokukinu KIC

Vikend u zagrebačkom Dokukinu KIC posvećen je programu "Ususret Oscarima".

[VIDEO] Tamara Babun: “Crowdfunding ne može biti redoviti način financiranja filmova”

Producentica Tamara Babun za naš portal govori o svojoj producentskoj kući Wolfgang&Dolly te između ostalog i novom projektu 'Sakupljač snova'.
Režija: Gianfranco Rosi<br> Godina proizvodnje: 2016.<br> Zemlje podrijetla: Italija / Francuska<br> Trajanje: 114 minuta19. Motovun Film Festival: "Gori more" - Rosijeva paralelna lampeduška stvarnost