PočetnaRecenzije13. LFF: "Razred" nastavio mesti ukorijenjene predrasude

13. LFF: “Razred” nastavio mesti ukorijenjene predrasude

|

Naslovna fotografija: Prizor iz dokumentarnog filma “Razred”

Nema predaha za publiku i organizatore na 13. Liburnia Film Festivalu. Nakon Nultog dana i regionalnog dijela programa, sinoć su Ičiće zapljusnuli i prvi filmovi u službenoj natjecateljskoj konkurenciji. Točnije, njih tri, uz bonus dodatak dokumentarca iznenađenja, “Mitch – dnevnik jednog šizofreničara” ★★★ i 1/2 (2014) Damira Čučića i Mišela Škorića.

“Razred” ★★★★ (2015., Nukleus film) Vesne Ćudić ove je godine već pokupio dvije nagrade na 24. Danima hrvatskog filma (Nagrada publike i Nagrada žirija za etiku i ljudska prava), a nije teško dokučiti razloge zašto će ova priča o mladim Romkinjama iz Baranje zauzeti visoko mjesto i u srcima ičićke publike.

Iako ponekad nefokusiran i dvadesetak minuta predug, “Razred” kao izvrstan follow up filmu “Živim u Barakama” / “Kust un Bareč” (2013., Željka Kovačević) dodatno steže obruč oko rasističko-ignorantskih predrasuda prosječnog hrvatskog internet jurišnika naspram romske manjine.

Ponovno su baranjske Barake – romsko naselje iz kojeg potječu i junaci “Živim u Barakama” – u epicentru zbivanja, no umjesto simpatičnih repera Ćudić je pred kamere dovela nekolicinu romskih tinejdžerica te pokušala proviriti iza zavjesa snažnog kulturnog naslijeđa koje takvim pojedincima preporučuje bračni život umjesto završetka škole.

“Razred”, ponavljamo, nije oskarovski doku-kandidat, ali je bitan zbog potencijalnog domino-efekta koji bi mogao imati u budućnosti. Kako za još uvijek većinski not in my yard nastrojenu hrvatsku javnost, tako i za Rome kojima je bez predizbornog umiljavanja i jeftine patetike predstavljena i alternativna stvarnost, ona u kojoj njihove dvije pripadnice završavaju srednju školu, automatski si otvarajući priliku za uspjeh i izvan romskih paralela.

O ostalim filmovima smo već prozborili koju na našim stranicama. “Riba ribi grize rep” ★★★ i 1/2 (2015., Hrvatski filmski savez) Nevena Hitreca na duhovit i prozračan način progovara o previranjima unutar jedne ribičke udruge pokraj Zagreba, dok se uglavnom drvena “Veruda – film o Bojanu” (2015., HRT) Igora Bezinovića koncentrirala na kriminalnu prošlost pulskog prijestupnika Bojana.

U startnim blokovima drugog natjecateljsog dana 13. LFF-a večeras od 20:30 sati spremno čekaju uglavnom kratkiši, i to: “Lila” (2015., Fade In) Igora Bogdanovića, “S Vama kroz život” (2014., samostalna produkcija) Vjekoslava Gašparovića, “Lijepo mi je s tobom, znaš” (2015., Hulahop) Eve Kraljević, “Granje i korijenje” (2014., Akademija dramske umjetnosti / Kinoklub Zagreb) Nikice Zdunić, “Višak popušim sam” (2015., Kinoklub Zagreb) Zorka Sirotića te već opjevani dugometražni doku-hit, “Goli” (2014., Factum) Tihe K. Gudac.

Povezani tekstovi

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Liburnia Film Festival: “Dolazi mali sivi vuk” – Od inozemne dopisnice do strane agentice

"Dolazi mali sivi vuk" (2025) Žane Agalakove doima se iskrenim zagledom u identitet i sudbinu, dirljivom ispovijedi ranjivog malog čovjeka.

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

(Ne)providnost manipulacije

Treći tekst iz esejističkog serijala "Umnažanje dokumentarnog Umnažanje dokumentarnog".

Sinoć u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival

Sinoć je u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival.

Vida Žagar: “Filmovi koji postavljaju važna pitanja vrijedni su rizika”

Vida Žagar režirala je dokumentarac "Najbolji profesor filma na svijetu" (VERN', 2025.), koji će danas biti prikazan na 23. LFF-u.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Žana Agalakova: “Odlučila sam otići ondje gdje me boli”

Ruska redateljica Žana Agalakova za Dokumentarni.net govori o svom filmu "Dolazi mali sivi vuk" / "A Little Gray Wolf Will Come" (2025).

Suženi snovi

Treći esej "Novog gruzijskog dokumentarnog filma" govori o ostvarenju "Kroćenje vrta" / "Taming the Garden" (2021) Salomé Jashi.

Aleš Suk: “Na nama ljudima je kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas”

Redatelj Aleš Suk režirao je "(P.S.)", začudan i vrlo zavodljiv 15-minutni dokumentarac dramske strukture i lirske atmosfere.